Izbori - glas za spas

Kad god dotjeraju "cara do duvara" makedonske partije se prisjete ideje odrzavanja prijevremenih parlamentarnih izbora. Cak i da se u ovom trenutku ova zamisao cini neostvarljivom, bar ne zvuci lose

AIM, Skoplje, 03. 11. 2001.

Skopski "Dnevnik", nastavljajuci svoju kolumbovsku tradiciju, objavio je prije nekoliko dana staro-novi scenario po kome bi predsjednik Sobranja Stojan Andov krajem mjeseca raspustio parlament cime bi bio prokrcen put za raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora 27. januara dogodine. Do tada bi VMRO-DPMNE premijera Ljubca Georgievskog kao najjaca partija u Sobranju trebao simulirati zainteresovanost za usvajanje ustavnih reformi koje proisticu iz Ohridskog sporazuma cetvorice lidera najznacajnijih politickih partija u Zemlji. Ohridski sporazum na Zapadu smatraju mirovnom formulom za izlazak Makedonije iz krize a u makedonskom politickom bloku - paketom ustupaka koje Makedonci trebaju dati Albancima.

Kada se siti izdiskutuju o predlozenim ustavnim reformama, poslanici bi na sugestiju "prvoga" medju njima 27. novembra trebali donijeti odluku o samoraspustanju cime bi bio ispostovan dvomjesecni rok potreban za predizbornu kampanju i tako to. Parlamentarna rasprava o ustavnim promjenama je pocela vrlo nervozno uz kovertiran potez Partije za demokratski prosperitet da nece podrzati izgled buduce ustavne preambule kojom se predvidja da se Makedonija definise kao drzava makedonskog naroda te dijelova drugih sest naroda koji zive na njenoj teritoriji. Takav deal je, kazu, postignut tokom proslonedjeljne posjete evro-komesara Javiera Solane sto je dobrano nacelo Ohridski sporazum. Partija za demokratski prosperitet smatra da je pametnije drzati se Ohrida kojim je bio utvrdjen gradjanski okvir drzave - bez pominjanja bilo Makedonaca bilo koga drugog. Pocnemo li cackati po Ohridskom sporazumu, bice to ravno otvaranju "Pandorine kutije" - upozoravaju "prosperitetlije". Po broju poslanickih mjesta uticajnija Demokratska partija Albanaca najavila je svoju podrsku bez kusura zasluzivsi tako pohvalu premijera Georgievskog i njegovih.

Spiker Andov kome se ne moze osporiti dar pijacnog nakupca odmah se dosjetio: objavio je da nece dozvoliti glasanje ukoliko dvije trecine poslanika Albanaca ne podrze ustavne promjene. "Da se poslije ne bi po svijetu zalili kako su bili nadglasavani, kako su im oduzimana prava i slicno" rece Andov ne objasnivsi pucanstvu gdje je procitao tu spasonosnu formulu. Stvar je, dakle, umnogome "skuhana" - vjeruje politicka carsija. Posto PDP nece pristati na sadasnji izgled preambule, nema glasanja i Andov dobija casus belli za raspustanje parlamenta! Neka se preambulama, amandmanima, promjenom Ustava i realizacijom Ohridskog sporazuma bavi neko drugi, naredni saziv Sobranja naprimjer

Prema onome sto su (ne)sretnog 13. maja dogovorili lideri gotovo svih parlamentarnih partija stvarajuci takozvanu "koaliciju nacionalnog jedinstva", stvarno je bilo predvidjeno da se prijevremeni parlamentarni izbori zakazu za 27. januar iduce godine. Iz tadasnje perspektive cinilo se to, ako ne realno, ono bar ohrabrujuce. Sada, iz blizine, sve izgleda drukcije. Vlast nema kontrolu nad kriznim podrucjima a, prema obecanju medjunarodne zajednice, moze je imati samo ako bude usvojen, pa jos i primjenjen Ohridski sporazum!? U protivnom, o legalnoj predizbornoj kampanji jedva da se moze govoriti. Cak da se izbori i odrze, pojedine politicke partije, ciji dio elektorata je ili izbjegao ili raseljen,s pravom bi se mogle potuziti da su postigle losije rezultate od realno ocekivanih. Nista manje vazno, predizborna kampanja bi se obavljala u prilicno napetoj atmosferi s nepredvidljivim ishodom. Argumenata protiv ima napretek.

Sto se vodecih politickih partija tice, tri od cetiri ne bi imale nista protiv izbora. Bar tako kazu njihovi funkcioneri srednjeg eshalona; to ce reci, tek bi se trebalo sabrati i oduzeti pa onda izaci s konacnim stavom. Rijec je o Socijaldemokratskom savezu koji izbore sanja jos od gromoglasnog poraza 1998, Demokratskoj partiji Albanaca koja odrzava solidan rejting te Partiji za demokratski prosperitet koja nikako da se "pronadje". S druge strane, VMRO-DPMNE kao kljucni akter makedonske politike kao i najveci njen gresnik za ovo godina od izborne pobjede, ne bi na izbore ako ne mora. Uostalom, i prilikom "sklapanja braka iz nuzde" partijski shef Georgievski nije se bas pretrzao od predusretljivosti da pristane na prijevremeno odmjeravanje snaga. Kad se na son stave sve sumnjive privatizacije, finansijski skandali vrijedniji od 10 miliona DM ali i "ratne zasluge", "najmakedonskija" partija ne bi se imala nadati necem dobrom u glasackim kutijama. Ipak, sve ovo nisu aduti protiv raspustanja parlamenta.

Nedjeljnik "Aktuel" ponudio je citateljstvu dva scenarija. Jedan optimisticki i jedan mracan k'o noc. Prema onom legalnijem, VMRO-DPMNE bi prije (samo)raspustanja Sobranja, uz svesrdno zalaganje spikera Andova (najdrazeg VMRO-vskog liberala koji dosadasnjim zaslugama ozbiljno konkurise za pocasnog clana premijerske partije) nekako "izmigoljio" proglasavanje ustavnih amandmana; pred biracima to bi bilo nesto "cool", sva odgovornost za Ohridski sporazum i "tamo nekakvu" amnestiju pripadnika Oslobodilacke nacionalne vojske pala bi na suparnicki Socijaldemokratski savez. Zahvaljujuci svojim bojovnicima, VMRO-DPMNE ne bi bio to sto jeste da nema i varijantu od koje se "ledi krv u zilama". Sobranje bi zaista bilo raspusteno a onda bi doslo do pogorsanja situacije na terenu (za sta ne treba mnogo). Iskreno govoreci, kome je do izbora dok traje rat?!

Premijer Georgievski je prije iznosenja ovakvih scenarija u jednom intervjuu prilicno lezerno rekao da za sada ne razmislja previse o izborima ali, kako god bilo, prorocanski je zazvucala njegova prognoza da postojeca vlada nece izdrzati do izbora. Dalje nije elaborirao. Analiticari, radi li se o VMRO-DPMNE-u, nista ne iskljucuju te tako ni pomisao da se Georgievski oslobodi sadasnjih partnera i, bez parlamenta, malo upraznjava vlast sam. Naravno, podrska manjih partija tipa "alternativaca" Vasila Tupurkovskog nece mu biti naodmet.

U svim kalkulacijama ostaje jos neko ko "odozgo gleda sve". Medjunarodna zajednica. Razumije se, niko u Bruxellesu i Washingtonu nece biti odusevljen "rasturanjem sijela pred fajront". Kao i mnogo puta do sada, makedonski politicki akteri mogu nade polagati u zauzetost "saptaca" precim, avganistanskim poslovima. No, ne jednom im je poruceno: Avganistan je Avganistan, Makedonija je Makedonija - dogovoreno se mora postovati!

ZELJKO BAJIC