Put u referendum?

Reakcije u Crnoj Gori nakon pregovora u Beogradu

Dogovora nije bilo jer ga nije ni moglo biti: Kostunica se zalaze za zajednicku drzavu, a Dukanovic za samostalnost Crne Gore. Izgleda da su obje strane sada za referendum, mada to ne znaci da se crnogorska prica blizi kraju

AIM Podgorica, 30.10.2001. godine

Predstava u Beogradu je trajala svega tri sata. Nakon razgovora iza zatvorenih vrata Palate federacije, crnogorska i srpska delegacija ostale su na pocetnim pozicijama:: dogovora o zajednici nije bilo. ťKako ce u buducnosti izgledati odnosi izmedu Crne Gore i Srbije odlucice gradani Crne Gore na referendumuŤ, zakljucio je crnogorski predsjednik Dukanovic. ťTokom razgovora, sazvanih da bi se videlo da li se dva razlicita gledanja na drzavu mogu pribliziti, zakljuceno je da to nije moguceŤ, potvrdio je Kostunica.

Znaci: dogovor da dogovor nema. Nakon visemjesecnih natezanja, visenedjeljnih politickih prepucavanja oko sastava delegacija na pregovorima, vise od od zajednickog saopstenja o nuspjehu pregovora se i nije moglo ocekivati. Pokazalo se da su pocetne razlike nepremostive: Dukanovic i Vujanovic dosli su u Beograd sa projektom nezavisne drzave, Kostunica i Dindic sa idejom o opstanku federacije. Te dvije obale, sve i da je bilo dobre volje, nemoguce je spojiti. Zato su trosatni razgovori posluzili samo za poziranje pred fotoreporterima.

Ali, znacaj beogradskog susreta ne treba potcijeniti. Naprotiv, on ce u mnogo cemu biti prekretnica, bar sto se politickih desavanja u Crnoj Gori tice. Naime, po prvi put od 5. oktobra nova srpska vlast je i javno zakljucila da dalje iscekivanje pregovora ne vodi nicemu i da je crnogorski referendum neminovnost. Sve do skora zvanicni Beograd se javno protivio ideji o referendumu, a sam Kostunica isticao da ťreferendumsko izjasnjavanje treba sprijeciti svim demokratskim sredstvimaŤ. Sada je, ocito, i Beogradu dosta igre cekanja. ťIzabrali smo tezi i skuplji put, ali uvjeren sam da ce zajednicka drzava pobijeditiŤ, istakao je predsjednik SRJ. Nasuprot njemu, crnogorski predsjednik Dukanovic smatra da ťce referendum, izvjesno, biti na proljece iduce godine i da je sigurno da ce Crna Gora na njemu zaokruziti svoju drzavnostŤ.

U Crnoj Gori su razlicito ocijenili ishod beogradskog ťsusreta na vrhuŤ.

Predsjednik Srpske narodne stranke dr Bozidar Bojovic, bio je najostriji, isticuci da je ťMilo Dukanovic prekidom pregovora ucinio jednostran potez velike tezine i rizikaŤ. Bojovic smatra da se time ide ka destabilizaciji Crne Gore i da je zadatak Koalicije ťZajedno za JugoslavijuŤ da ga u tome sprijeci. Slicno su, mada blazim rjecnikom, reagovali i predstavnici Narodne stranke. Predrag Drecun, potpredsjednik NS, je istakao da je ocigledno da Dukanovic i nije zelio dogovor i napomenuo da ocekuje da ce jasno zalaganje DPS za suverenost Crne Gore donijeti nove glasove e - Koaliciji ťZajedno za JugoslavijuŤ. Sto se tice referenduma, Narodna stranka ocito vise nije tako iskljucivo protiv njega - nakon sto su i celnici DOS-a rekli da se na referendum ťmora iciŤ. No, Drecun istice da ce Narodna stranka biti vrlo precizna sto se tice ispunjavanja svih referendumskih uslova i da referenduma nece biti ako ťbude na snazi prijedlog liberala i socijaldemokrataŤ.

Najvise enigme probudilo je reagovanje Socijalisticke narodne stranke. Istina, u prvim reakcijama i SNP je odgovornost za prekid pregovora u Beogradu svalio na Dukanovicev separatizam, optuzujuci crnogorskog predsjednika da je ťsvjesno opstruirao rjesavanje odnosa sa SrbijomŤ. No, sto se tice buducih poteza, narocito pitanja referenduma, SNP je zadrzala dozu rezervisanosti, napominjuci da ce svakako rukovodstvo SNP ťdonijeti mudru odlukuŤ. Sta ce to u praksi znaciti, ostalo je samo da se nagada.

Upravo ove reakcije pokazuju novu poziciju u kojoj su se, nakon izjave Kostunice o potrenbi referenduma u Crnoj Gori, nasle stranke projugoslovenske orijentacije u Crnoj Gori. Sve do prosle nedjelje SNP, NS i SNS su, kao Koalicija ťZjedno za JugoslavijuŤ mogle da prijete svojim najjacim oruzjem - bojkotom referenduma, racunajuci da ce to podrzati i DOS i, sto je vaznije, medunarodna zajednica. Sada vise, tesko da ce bilo ko u Beogradu ili u medunarodnim krugovima prihvatiti ťbjanko bojkotŤ stranaka projugoslovenske opcije, tim prije sto je i sam Kostunica izjavio da je referendum neizbjezan i jedini put.

Drugim rijecima, to znaci da ce se ostrica politicke borbe, sto se tice Koalicije ťZajedno za JugoslavijuŤ prebaciti na pitanje referendumskih uslova da bi izjasnjavanje crnogorskih gradana imalo unutrasnji, ali i medunarodni legitimitet. Problem za tu politicku opciju je - do koje granice ici?

Jer, ukoliko stranke suverenisticke opcije (DPS, SDP, LSCG) prihvate domace i medunarodne standarde, ukoliko se detaljno isciste biracki spiskovi i obezbijedi regularno medijsko predstavljanje - onda ce tri federalisticke strankje morati sebi i biracima da odgovore: sta dalje ciniti?

Naime, posljednja istrazivanja govore da opcija suverene Crne Gore ima malu, ali stabilnu premoc: 55:45 odsto u odnosu na ukupno biracko tijelo. Nema dileme da ce i SNP i NS i SNS insistirati na ťkvalifikovanoj veciniŤ, neophodnoj za puni legimitet referenduma, ali je takode izvjesno da bi u slucaju referenduma i zvanicno bilo verifikovano da opcija za SRJ jeste u manjini sto se Crne Gore tice. To je, u politickom smislu, nezgodna situacija: kao da priznajete da vas je vrijeme pregazilo.

Mozda su i zato prve reakcije tri stranke neusaglasene, a dvije manje stranke - Narodna stranka i Srpska narodna stranka - pokazale veci stepen nervoze nego li Socijalisticka narodna partija. Logicno, jer SNP ima rezervnu varijantu: cak i u slucaju suverene Crne Gore ta bi partija bila jaka i vrlo respektabilna opozicija. Za razliku od SNP, Narodna stranka i Srpska narodna stranka prezivljavaju zahvaljujuci Koaliciji ťzajedno za JugoslavijuŤ (zajedno te dvije stranke nemaju vise od devet osam odsto glasova, prema posljednjim istrazivanjima). Takode, ocito je da Kostunica znacajno podrzava Socevu Narodnu stranku. No, ako referendum bude izgubljen, sasvim je prirodno ocekivati da bi Beograd izgubio volju da dalje podrzava, materijalno i politicki, male prosrpske stranke. Istovremeno, ne vidi se valjan razlog zbog cega bi Socijalisticka narodna partija, nastavila da dijeli parlamentarni kolac na ustrb sopstvene stranke.

Zato je prva nervoza kod Narodna stranke i Srpske narodne stranke vise rezultat straha od buducnosti, nego li iznenadenja sto su pregovori u Beogradu propali. Nema sumnje: u buducim danima Predragu Bulatovicu ce trebati mnogo politicke mudrosti da ekipu odrzi na okupu.

No, da crnogorski politicki mozaik bude upotpunjem novim zanimljivostima potrudile su se i stranke koje se zalazu za nezavisnu Crnu Goru - DPS, LSCG i SDP. Formalno gledano, taj bi politicki blok morao da hude zadovoljan sto dogovora u Beogradu nije bilo i sto su se i lideri DOS-a saglasili da je referendum jedina opcija za rjesenje odnosa Srbije i Crne Gore. Prvenstveno bi zadovoljstvo trebalo da iskazu predstavnici Liberalnog saveza Crne Gore koji su uporno i javno izrazavali sumnju da ce Milo Dukanovic i njegova partija ozbiljno politicki stati iza prijekta nezavisne Crne Gore. Medutim, crnogorski predsjednik je i na ťgostujucem terenuŤ ostao pri stavu da se zalaze za nezavisnost manje federalne clanice SRJ.

Tim su cudnije prve reakcije liberala nakon beogradskog susreta. U emisiji na TV Elmag portparol LSCG Slavko Perovic je ponovio ubjedenje da se Dukanovic u osnovi ne zalaze za samostalnu Crnu Goru. Dan kasnije, politicki lider te stranke Miodrag Zivkovic je zatrazio i konkretne dokaze o iskrenosti opcije za koju se zalaze Demokratska partija socijalista. ťUkoliko DPS zaista zeli nezavisnu Crnu Goru podrzace u parlamentu Prijedlog zakona o referendumu koji smo mi sacinili. Ukoliko to ne urade, gradanima treba da je jasno da DPS nije za suverenu Crnu GoruŤ, rekao je Zivkovic.

Problem sa uslovom koji je postavio Zivkovic je - sto bi tako organizovan referendum bio ignosrisan od stranaka psrojugoslovenske opcije, ali i od relevantnih faktora iz medunarodne zajednice. Naime, OEBS je vec najavio negativan stav zbog nepostojanja istih uslova koji su bili na referendumu 1992. godine, kada je za legitimitet bilo neophodno da glasa najmanje 50 odsto plus jedan glas. U prijedlogu koji su formulisali LSCG i SDP to nije regulisano pa je, teoretski, moguce da na referendumu izade i svega desetak hiljada glasaca! Zbog toga su predstavnici Demokratske partije socijalista najavli da ce u parlamentu glasati protiv tog prijedloga ukoliko se ne unese ta izmjena i ustanovi cenzus od 50 odsto plus jedan glas da bi referendum bio pravno valjan.

Naravno, formalne razloge nije tesko naci kada se zeli zamagliti sustina koja glasi: unutar takozvanog suverenistickog bloka ne postoji ni minimum povjerenja. Perovic odavno javno izrazava sumnju u Dukanovica i Rakcevica, a i ova dvojica javno isticu da Perovic ne zeli rjesavanje drzavnog pitanja Crne Gore vec samo smjenu samog Dukanovica. U sustini cini se da sve tri partije - DPS i LSCG i SDP - pokusavaju da se pozicioniraju za vrijeme poslije referenduma. Odnosno, kao da sve nagriza pitanje: ko ce se okoristiti pobjedom - Perovic koji je pocetkom devedesetih promovisao ideju suverene Crne Gore ili Dukanovic koji je krajem decenije tu ideju naprosto preuzeo kao svoju.

To lici na pravljenje raznja dok je zec jos u sumi. Jer, iako su u Beopgradu rekli da pristaju na referendum, iako su projugoslovenske stranke u Crnoj Gori istakle da ne bjeze od referenduma, daleko je i od pomisli da je glavni posao pripreme referenduma stvarno zapoceo. Jos se ne zna ni zakon po kojem bi se odrzao, nije definisano ni ko moze da glasa na tom referendumu, niti ono najbitnije - sta ako pobjeda bilo koje opcije bude os svega dva ili tri procenta (recimo 51 naprema 49).

I premda brojni crnogorski analiticari ( Miodrag Vlahovic iz Centra za regionalne i bezbjednosne studije, Srdan Darmanovic iz Centra za demokratiju i ljudska prava) smatraju da je referendum u Crnoj Gori sada izvjesniji negi ikad, to ne znaci i da je politicka situacija jasnija. Naprotiv, valja ocekivati jos puno ťturbulencijaŤ unutar dva suprotstavljena bloka. Tacnije: nova politicka prica u Crnoj Gori tek pocinje.

Drasko DURANOVIC (AIM)