Orden s porukom

Aim, Zagreb, 29.10.2001.

Odluka talijanskog predsjednika Carla Azeglia Ciampija da se najviše talijansko vojno odlikovanje dodijeli gradu Zadru zgranula je Hrvatsku i pretvorila se u pravi diplomatski skandal. Zlatna medalja namijenjena je, naime, ne današnjem Zadru, nego onom od prije skoro šezdeset godina, točnije, talijanskoj upravi Zadra u egzilu.

Službena je Italija potvrdila vijest tršćanskog "Il Piccola" da će predsjednik Italije 13. studenoga predati visoko odličje "barjaku posljednje talijanske civilne uprave Zadra". Kao razlog dodjele časti navode se stradanja tog grada usljed masovnog bombardiranja saveznika

1. godine. Ne govori se o tome da je Zadar, i nakon kapitulacije Italije, nastavio podržavati fašističku opciju.

Službena je Hrvatska odmah reagirala. Hrvatski je ambasador zatražio objašnjenje u Rimu, talijanskom ambasadoru u Zagrebu uručen je demarš. Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske saopćilo je da se odlikovanjem "talijanskog Zadra" iskazuje neprihvatljiv odnos prema prošlosti. Iz Rima su na to odgovorili odgađanjem svečanosti uručivanja medalje. Ali problem time nije riješen, samo je zaleđen.

Dodjeljivanje Ciampijeva odličja takozvanoj "slobodnoj općini Zadar u izgnanstvu" eminentno je politički čin. Ta odluka sadrži političku poruku koju Hrvatska ne može ne vidjeti i nikako je ne može prihvatiti. Ona implicira, u najmanju ruku, čudan odnos prema nekim povijesnim činjenicama. Ponovo otvara, kako ispravno primjećuju u hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova, odavno zatvorena povijesna poglavlja. Dovodi u pitanje neke općeprihvaćene stavove.

Ako se odličje daje takozvanoj "slobodnoj općini Zadar", hoće li se time reći da sadašnja nije slobodna? Ako se odličjem časte oni zadarski Talijani koji se ne naslanjaju na antifašističku tradiciju, i za stradanja koja je Zadar pretrpio od savezničkog bombardiranja, znači li to da Italija mijenja svoju poziciju prema antifašističkom stavu današnje Evrope? Smatra li se Rim baštinikom one vlasti koja je držala Zadar i 1943. je morala kapitulirati ili mu je uporište u postfašističkoj Italiji? Nije poznato da je ijedan evropski državnik povukao potez poput Ciampijeva.

Možda ipak razloge neugodnog iznenađenja iz Rima ne treba tražiti u prošlosti i u želji za njenim preformuliranjem. Možda je prije svega riječ o pokušaju da se redizajniraju današnji odnosi Italije i Hrvatske. Zagreb ističe kako je skandal tim čudniji jer je uslijedio dva tjedna nakon uspješnog posjeta talijanskog predsjednika Hrvatskoj. Ali već tom se prilikom dalo naslutiti da međusobne relacije nisu onako idilične kako se izvana činilo.

Uoči tog posjeta službeni je Rim sugerirao promjenu hrvatskih zakona, konkretno, zakona o denacionalizaciji u korist talijanskih optanata te ukidanje, kako je rečeno, diskriminatorskih odredbi na osnovu nacionalne pripadnosti. Prihvaćanje tih zahtjeva predstavljalo bi implicitno priznanje da Hrvatska i zakonski diskriminira manjine, konkretno Talijane, a što se nikako ne može smatrati točnim.

Na isti su način bili obojeni i Ciampijevi istupi u Hrvatskoj. Stalno se ponavljalo instruktivno intonirano očekivanje o promjeni zakona o denacionalizaciji i brisanju "diskriminacije". U jednom govoru gost je naveo podužu listu gradova u Istri i Dalmaciji u kojima je, kako je rekao, talijanska kultura ostavila duboke tragove i ta je izjava zvučala kao da se ne referira samo na prošlost. Držanje talijanskog gosta bilo je, navodno, i razlogom da njegov hrvatski kolega za zajedničkog posjeta Istri u jednom trenutku odstupi od pripremljenog govora i podsjeti na talijanski fašizam. Tako je predsjednik Stjepan Mesić spomenuo da je Istra upoznala "zlo fašizma i pretjerivanje komunizma" te da iz povijesti obje strane imaju što učiti.

Na formulaciji da će Hrvatska iz svojih zakona izbaciti "diskriminaciju" manjina, talijanska je strana ustrajala i u dogovaranju sporazuma o suradnji i partnerstvu, koji se ubrzano priprema i na inzistiranje Rima trebao je biti potpisan vrlo skoro. Hrvatski premijer Ivica Račan bio ga je spreman potpisati u ponedjeljak, 29. listopada, zajedno sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom. Sada od toga nema ništa, barem dok se zadarski skandal ne riješi.

Talijanska je strana reakcijom Zagreba, kaže, apsolutno iznenađena. Smatra je izrazom prevelike osjetljivosti. Tršćanski "Il Piccolo" nastavlja zaoštravati stvari. Nakon što je ustvrdio da predsjednik Ciampi od svoje odluke nije odustao, samo je realizaciju odgodio, taj dnevnik najavljuje da bi, poput Zadra, odličja mogli dobiti i Rijeka i Pula. Reakciju Hrvatske "Il Piccolo" proglašava, doslovce, "bezobraznom, nerazboritom i neprihvatljivom". Slično su svoja javljanja o zadarskom skandalu intonirali i drugi talijanski mediji. "Corriere della Sera" piše da "Zagreb blokira sporazum s Italijom" te da prijeti povlačenjem ambasadora ako se dodjela medalje Zadru definitivno ne otkaže. "Repubblica" hrvatske diplomate naziva ratobornim, a razlog za prekid pregovora ne vidi toliko u slučaju Zadar koliko u sadržaju jednog članka sporazuma o partnerstvu i suradnji.

U Uredu hrvatskog predsjednika Mesića smatraju, pak, da je odgađanje ceremonije samo prvi korak. Na Pantovčaku tvrde da je riječ o ozbiljnom problemu u međusobnim odnosima Italije i Hrvatske te ga je moguće ukloniti samo ako odluka o odličju za "talijanski Zadar" bude povučena.

Diplomatski krugovi u Zagrebu izražavaju čuđenje, neki i zaprepaštenje najnovijim potezom Rima. Čak su i američki mediji zabilježili da je "Hrvatska ogorčena odlukom Italije da odlikuje fašističku upravu Zadra koja je tim hrvatskim gradom upravljala za Drugog svjetskog rata". Ciampijeva gesta ne smatra se porukom samo Hrvatskoj, nego i Evropi. Diplomati je stavljaju u isti rang s nedavnom Berlusconijevom izjavom da je kršćanstvo superiorno islamskoj tradiciji. Uglavnom, špekulira se kako je odluka o nagrađivanju "talijanskog Zadra" izraz unutartalijanskih odnosa. Ali je također moguće govoriti o intenciji Rima da se Osimski sporazumi - kojima su 1975. godine Italija i tadašnja Titova Jugoslavija uredile granice i utvrdile pravila u rješavanju manjinskih pitanja - prešutno više ne drže striktno obavezujućim. Hrvatska još ima neke nepodmirene dugove prema talijanskim optantima, Rim pokušava da u tom pogledu izvuče što više.

Jelena Lovrić