Žene i zdravlje

Banjaluka, 29. Oktobar 2001 (AIM)

Na Konferenciji žena 'Naše vrijeme', koje je nedavno u Tuzli organizovao Nacionalni demokratski institut (NDI), posebnu pažnju je privuklo izlaganje predstavnica zeničke nevladine organizacije 'Medika' o zdravlju žena. Podaci o porastu ginekoloških, ali i drugih oboljenja kod žena u Zeničko-dobojskom kantonu, bili su dobar povod za razmišljanje o zdravstvenom stanju ženske polovine stanovništva i u drugim krajevima BiH. Jer, okolnosti koje ugrožavaju žensko zdravlje, kao što su siromaštvo, preopterećenost porodičnim i profesionalnim obavezama, zdravstvena neprosvjećenost i hornična kriza u javnim zdravstvenim ustanovama, nipošto nisu specifičnost zeničke regije. Naprotiv.

Egzaktnih podataka o stanju zdravlja žena u Republici Srpskoj nema, ili bar nisu dostupni javnosti. U RS ne postoji nevladina organizacija koja se bavi ovim problemom, u Zavodu za zaštitu zdravlja RS nisu posebno registrovani podaci o zdravstvenom stanju ženske populacije, a domovi zdravlja i bolnice u stanju hronične besparice često ne uspijevaju da pruže pacijentima ni minimum zdravstvene zaštite, a kamoli da se bave statistikom i istraživačkim radom. Ipak, praksa pokazuje da je zdravlje stanovnica Srpske umnogome i ugroženo i nezaštićeno. Primjera radi, po zakonu je trudnicama, porodiljama i majkama djece do godinu dana starosti u RS zagarantovana besplatna zdravstvena zaštita, bez obzira na to imaju li zdravstveno osiguranje. U prakasi je, međutim, to pravo prilično teško ostvariti. "Kada sam, pred porođaj, primljena u banjalučki Klinički centar, knjižica mi nije bila ovjerena, pa su me evidentirali kao neosigurano lice. Upozorena sam da ću, ukoliko ne donesem ovjerenu knjižicu morati platiti bolnički tretman", priča Slavojka B. iz Banje Luke. "Preduzeće u kojem sam zaposlena ne uplaćuje doprinos za zdravstveno osiguranje već devet mjeseci. Tek nakon intervencije uspjeli smo dobiti pečat o takozvanom minimalnom paketu i sada mogu mirno čekati porođaj", kaže. Da nije bilo magične intervencije, mladi roditelji bi se našli na velikoj muci: buduća majka zaposlena u državnom preduzeću ima neredovnu platu od 300 KM, a njen suprug koji radi 'na crno' u jednoj privatnoj firmi, tek pedesetak maraka više. Podstanari su, izbjeglice, i teško bi mogli izdvojiti nekoliko stotina maraka za bolnički račun.

Trudnice, kao i djeca do 15 godina starosti, ukoliko nemaju zdravstveno osiguranje imaju pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu po takozvanom 'minimalnom paketu'. Taj minimalni paket zdravstvene zaštite trebalo bi da finansiraju, zajedničkim snagama, Vlada RS i Fond zdravstvenog osiguranja RS. Međutim, Vlada ne ispunjava svoje obaveze, a Fond, pritisnut besparicom usljed neredovne uplate doprinosa, očigledno nije u stanju da sam 'isfinansira' ovo pravo.

Prema istraživanju, koje je prošle godine obavilo Ministarstvo zdravlja RS, čak 99 odsto žena u RS tokom trudnoće koriste zdravstvene usluge ljekara ili babica. Međutim, prema nezvaničnim podacima čak 60 odsto stanovnica Srpske tokom trudnoće pate od anemije. Ljekari to mogu samo konstatovati, ali za otklanjanje slabokrvnosti potrebno je ono što oni ne mogu pružiti: zdravija ishrana i kvalitetniji život.

Prije nekoliko mjeseci, kada je bila aktuelna priča o 'balknaskom sindormu', pojavile su se nezvanične procjene o povećanju broja malformacija kod nerođenih beba, kao i o većem broju žena oboljelih od karcinoma materice i dojke. Dr Mladomir Milinković, načelnik Ginekološko-akušerske klinike u Banjoj Luci i dr Tomislav Vujmilović, načelnik odjela za onkologiju na ovoj klinici, nisu potvrdili, ali ni demantovali ovakve procjene, tvrdeći da se o tome može egzaktno govoriti tek nakon ozbiljnih i dugotrajnih istraživanja. "U svakom slučaju, čak i ako se ne radi o uticaju uranijumskog zračenja, sigurno je da je minuli rat ostavio traga na zdravlje žena, prije svega zbog loših uslova života, nedovoljne zdravstvene zaštite i stresova, a sve su to značajni faktori rizika", rekao je tom prilikom dr Vujmilović.

Što se tiče stresa, ratnog i poslijeratnog siromaštva i brige za opstanak porodice, oni su ostavili traga i na mentalno zdravlje žena u RS. Kako je primjećeno u banjalučkom Centru za mentalno zdravlje, sve je više žena među alkoholičarima. Što je najgore, žene najčešće piju kradom, a na liječenje dolaze tek u poodmakloj fazi alkoholizma, na intervenciju porodice. Takođe, evidentno je da je među ženama sve više pušača, što je veliki faktor rizika za oboljevanje od karcinoma. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, broj žena pušača u svim nerazviejnim zemaljma je u porastu, dok se u najrazvijenijim zemljama, koje su i najveći proizvođači cigareta, usljed kampanja protiv pušenja, broj pušača smanjuje. Tako SZO predviđa da će za 50 godina od raka oboljevati uglavnom stanovnici siromašnog dijela planete. Ono što je čak i stručnoj javnosti manje poznato je da žene često imaju psihičkih problema nakon namjernog prekida trudnoće, ali se samo mali broj takvih na vrijeme obrati psihoterapeutu. Abortus je u RS još uvijek najčešći oblik 'kontracepcije'. Iako je prošlo četrdeset godina otkako su njemački farmaceuti na tržište plasirali prvu antibebi pilulu, u RS još uvijek, prema prošlogodišnjem istraživanju Ministarstva zdravlja, čak 65 odsto udatih žena ne koriste nikakvu kontracepciju. Najpopularniji metod kontrole rađanja u RS je prekinuti snošaj, koji primjenjuje 27 odsto bračnih parova, dok samo devet odsto udatih žena ima ugrađenu spiralu, a svega nekoliko procenata njih uzimaju kontraceptivne pilule ili koriste kondome.

Zato nije rijedak slučaj da žene čak deset ili više puta u toku fertilnog perioda izvrše namjerni abortus. Primjera radi, u Bijeljini ginekolozi procjenjuju da u prosjeku jedna odrasla žena izvrši po dva abortusa. Najmlađa djevojčica kojoj je u bijeljinskoj bolnici izvršen abortus imala je svega 12 godina, a jedna Bijeljinka je abortirala više od 20 puta. U prosjeku u RS se godišnje obavi jednak broj abortusa i porođaja, mada je prvih poslijeratnih godina taj omjer bio čak 2:1 u 'korist' namjernih predkida trudnoe.

Briga za djecu i porodicu u vremenu sveopšte socijalne nesigurnosti i siromaštva je svakako faktor koji bitno utiče na zdravlje žena. Po novom Zakonu o radu i Zakonu o dječjoj zaštiti, uprkos protivljenju predstavnika međunarodne zajednice, porodiljsko odsustvo u RS nije smanjeno: ono i dalje traje godinu dana, odnosno godinu i po za blizance i dvije godine za treće i svako naredno dijete. Mnogi političari su skloni tvrdnji da je na ovaj način obezbijeđeno sigurno materinstvo, međutim, život pokazuje da zakonske odredbe nisu dovoljne za to. Sve više žena se odlučuju da prije zakonskog roda prekinu porodiljsko odsustvo i to iz sasvim prozaičnih razloga: zato što kada rade, zarađuju više. S druge strane, ovakvi zakoni stavljaju u nepovoljan položaj i poslodavce, jer se ispostavilo da troškovi trudničkog bolovanja padaju uglavnom na teret preduzeća u kojima su mlade majke zaposlene. Rezultat je u krajnjoj liniji opet nepovoljan za žene, jer se poslodavci rijetko odlučuju da na posao prime žene u dobi za rađanje.

Zdravstvene statistike pokazuju da žene, kada su u pitanju karcinomi, najčešće oboljevaju od raka dojke ili materice, a to su oboljenja koja se mogu uspješno izliječiti ako se na vrijeme otkriju. Iako zdravstveni radnici upozoravaju da bi svaka odrasla žena trebalo da posjeti ginekologa najmanje dva puta godišnje, velika većina njih u ginekološku ordinaciju dođu tek kada posumnjaju na željenu ili neželjenu trudnoću. Objašnjenje je uvijek isto: nema se ni novaca ni vremena.

Zagovornici reforme zdravstvenog sistema u RS tvrde da bi uvođenje porodičnih ljekara riješilo mnoge pa i ovaj problem. Porodični ljekar bi, brinući o zdravlju cijele porodice, prije svega riješio žene mnogih briga, a takođe bi unaprijed zakazivao sve potrebne 'preventivne' preglede, pa i one koji se odnose na rano otkrivanje karcinoma na ženskim genitalnim organima.

Nenad Babić, doktor medicinskih nauka, stručni saradnik u Fondu zdravstvenog osiguranja RS, iako i sam ginekolog, smtra da bi porodični ljekar u velikom broju slučajeva mogao zamijeniti ginekologa specijalistu, pogotovu kada je u pitanju prevencija.

Zdravlje žena u RS ne ugrožavaju samo siromaštvo, nezananje, nemar i preoblemi u javnom zdravstvu, nego i mnogobrojni noćni barovi, odnosno nezvanične javne kuće, koji u RS ima više od 70. Naime, prema procjeni ženske nevladine organizacije 'Lara' iz Bijeljine, čak 70 odsto klijenata koji koriste usluge noćnih dama su domaći stanovnici. Međui njima je, naravno, veliki broj uzornih muževa i momaka koji imaju 'stalne djevojke'. Svojim noćnim izletima oni dovode u pitanje ne samo svoje, nego i zdravlje svojih partnerki. Prema podacima Zavoda za zaštitu zdravlja RS, do sada je kod nekoliko noćnih dama otkrivena sida i one su zbog toga deportovane u svoje zemlje. Ali, prije deportacije opaki virus su prenijele na stotine mušakaraca, koji i ne zanju da su HIV pozitivni. Osim side, kod prostitutki u najt barovima su otkriveni i gonoreja, sifilis i hepatitis B, opasni oblik žutice koji se takođe prenosi polnim putem.

Čak 98 odsto žena u RS znaju šta je sida i kako se prenosi, ali samo 30 odsto poznaje sve pouzdane oblike zaštite od ove opake bolesti. Interesantno je da čak 59 odsto stanovnica RS vjerju da ih od side štiti vjernost samo jednom, nezaraženom partneru. Naravno, one su ubijeđene da su njihovi muževi ili mladići takođe vjerni, pa prema tome i nezaraženi. Sigurno bi se iznenadile kada bi saznale koliko 'finih momaka' posjećuje javne kuće.

Milkica Milojević (AIM)