Iskušenja privatizacije u RS

Banjaluka, 28. Oktobar 2001. (AIM)

Privatizacija državnog kapitala u Republici Srpskoj suočena je sa ozbiljnim problemima i malo je vjerovatno da će ona ovom bosanskohercegovačkom entitetu u dogledno vrijeme obezbjediti ekonomsku i socijalnu stabilnost. Ona se duže vrijeme suočava sa dva ozbiljna problema: prvi je izražen u otvorenom političkom pritisku da se procesi vlasničkih promjena uspore, a drugi se ogleda u nezainteresovanosti kupaca da živi kapital ulože u ono što im se na prodaju nudi.

Svaki izbori u RS su sa promjenom vlasti dovodili i do promjena rukovodnih struktura u privredi. U ovdašnjem političkom miljeu to je 'nagrada' za izbornu pobjedu iz koje se namiruju 'partijski drugovi', ali i pune kase neophodne za finansiranje stranaka. Umjesto obećanja o brzoj privatizaciji i stručnosti, koja je trebala zamjeniti politizaciju privrednih tokova, premijer RS Mladen Ivanić suočen je sa bespoštednom borbom za kontrolu nad zdravim državnim firmama. Ostavka Ivanićevog savjetnika za privatizaciju Damira Miljevića bila je prvi ozbiljan signal da dio vladajućih struktura želi usporiti privatizacione tokove. Sam premijer to je, istina, nevoljko priznao, no ni nakon Miljevićeve ostavke, a potom i ostavke ministra poljoprivrede Rajka Latinovića, nisu povučeni nikakvi potezi. Umjesto toga novinske stupce nastavila je puniti priča o pokušaju preuzimanja kontrole nad Rafinerijom ulja Modriča, koja je tek jedna u nizu firmi za koju se vodi borba izmedu bivše i sadašnje vlasti. Da vladajuće stukture imaju i ime, upozorio je šef Misije Svjetske banke u BiH Džozef Ingram, označivši da najveća odgovornost za usporavanje privatizacije leži na Srpskoj demokratskoj stranci.

Pažljivim praćenjem izvještaja o licitacijama dolazi se do poraznog podatka da se na njima uopšte ne pojavljuju zaintereosovani kupci. Podaci iz oktobra, samo za Banjaluku, govore da se u dvije ponovljene licitacije za 9 preduzeća ponudenih na prodaju, nije javio nijedan kupac. Direkcija za privatizaciju RS najavila je da će sačiniti analizu razloga nezainteresovanosti kupaca, no sve se na kraju svelo na šturu informaciju da 'niko od zainteresovanih nije nije podnio kompletnu dokumentaciju'.

U razgovoru sa predstavnicima sindikata i radnicima nekih od pomenutih preduzeca ( 'Konzum', 'Prvi Maj') saznali smo da ih ovakav razvoj događaja nije posebno iznenadio. Nedeljko Šarenac, 'Konzumov' sindikalac, objašnjava da je ova firma rasprodata još tokom rata. 'Poslovni prostori koji su bili naše vlasništvo davani su, bolje reći prodavani, kumovima i rođacima. Sada niko živ neće to razriješiti. I onaj ko bi trebao da uloži svoj novac može, kupiti samo dugove i ljude kojima godinama nije isplaćivana plata niti doprnosi', pojašnjava Šarenac.

Radnici GP 'Prvi Maj' kažu da su ratni direktori raznosili alat i mašine i da stoga ova firma, i kad je bilo mogućnosti da otpočne sa poslom, nije mogla nigdje konkurisati. Ilustrativan primjer je Tvornica obuće 'Bosna'. Iako je privatizacija ove firme završena, radnici se nemaju čemu nadati, pogotovo jer ih se gotovo 80 odsto već mjesecima nalazi na čekanju. U procesu privatizacije direktori, koji su se u 'Bosni' poslednje tri godine mijenjali meteorskom brzinom, takmičili su se ko će je više upropastiti. Treba se sjetiti afere oko 'iznajmljivanja' robne kuće u centru Banjaluke, o kojoj se govori gotovo dvije godine, a koja ni do danas nije razriješena. Sličnu sudbinu doživjeli su i poslovni prostori u Bihaću, Travniku...

Onaj dio privatizacije za koji u Direkciji tvrde da se odvija na zadovoljavajući način ima ipak jedno 'ali'. Uvidom u septembarski bilten Direkcije za privatizaciju, prema podacima o prodaji 166 preduzeca putem licitacije, direktne prodaje i tendera, preko 90 odsto plaćeno je starom deviznom štednjom. 'Mi smo u Zakon o otkupu državnih stanova unijeli odredbu kojom limitiramo mogućnost otkupa starom devizno štednjom i to je razumljivo jer se time obezbjeđuje novac za novu stambenu izgradnju. Ali neshvatljivo je da takva klauzula nije određena kada je u pitanju kupovina držanih preduzeća', izjavila je potpredsjednik Socijalističke partije Biljana Rodić Obradović. Prema njenim riječima, bez 'živog novca' niti će se moći socijalno zbrinuti radnici koji će ostati bez posla, niti će se stvoriti mogućnost za otvaranje novih radnih mjesta.

Premijer Ivanić, pak, kaže da su preduzeća, koja se u RS nude na prodaju, precjenjena i da stoga kupci pokazuju malo interesa za njih. On to obrazlaže činjenicom da su tokom proteklih godina i objekti i postrojenja devastirani, tehnološki zastarjeli, a dugovi često dostižu i samu vrijednost preduzeća.

U Misiji Svjetske banke za BiH pak kažu da nisu problem dugovi, već ljudi. Naime, ljudi koji iz inostranstva dolaze nisu se do sada susretali sa problemom 'radnika na čekanju', koji su veći balast od samih dugova.

U meduvremenu, Čedo Volaš, predsjednik Saveza sindikata RS, upozorio je da će 40 hiljada radnika ostati bez posla. Ovo je izrečeno na sjednici Socijalno-ekonomskog savjeta Vlade RS, no programa za zbrinjavanje ovih ljudi nema ni na vidiku.

Gordana Katana (AIM)