Ni para, ni strajka

Sporazuma Vlade i sindikata

Uzalud su radnici prijetili strajkom: nakon visemjesecnih pregovora predstavcnici Vlade i Sindikata uspjeli da se dogovore o povecanju minimalne cijene rada za 10 maraka. No, na to povecanje zaposljeni ce morati da sacekaju do Nove godine

AIM Podgorica, 27.10.2001. godine

Formalno gledano, moglo je biti dramaticno: Savez samostalnih sindikata Crne Gore je protekle nedjelje najavio generalni strajk ukoliko Vlada ne uslisi njihove zahtjeve o povecanju minimalne cijene rada. Najavljivali su se masovni protesti nezadovoljnih radnika, a sa sjevera Crne Gore su govorili da se spremaju za miting u Podgorici ispred zgrade crnogorske Vlade.

U posljednjem trenutku, Vujanoviceva je Vlada ispunila ultimatum strajkackog odbora Saveza samostalnih sindikata i povecala minimalnu cijenu rada sa 80 na 90 maraka. No, na to povecanje zaposljeni u crnogorskim preduzecima morace da sacekaju do Nove godine. Nova cijena rada primjenjivace se tek od januara jer bi u suprotnom, tvrde u Vladi, bila ugrozena likvidnost budzeta. Mehanizam za isplatu razlike u zaradama za posljednja tri mjeseca ove godine bice utvrden do kraja novembra, saopstili su clanovi pregovarackih timova Vlade i Sindikata.

Tako je nakon visemjesecnih pregovora konacno postignut dogovor. "Znamo da Vlada nema para, ali mora znati da su radnicima takode neophodne pare da prezive", kaze Danilo Popovic, predsjednik SSSCG. Celnici Sindikata mogu biti zadovoljni. Posebno ako se ima u vidu da je, kako su pregovori odmicali, ideja o generalnom strajku postepeno gubila podrsku clanstva, uprkos glasnim prijetnjama. Protiv generalnog strajka izjasnili su se granski sindikati zdravstva i prosvjete, sindikat niksicke "Zeljezare"... Ukupno, respektabilan broj clanova SSSCG.

Ni Vlada nije bila u mnogo boljoj poziciji. Pravdajuci se nemanjem para u budzetu, Vujanovicev kabinet je u pregovorima postepeno povecavao svoju ponudu od 83 marke, na 85, pa do usvojenih 90 maraka.

Ministar rada i socijalnog staranja Dragisa Burzan, objasnjava poziciju Vlade. "Bili smo u situaciju da biramo izmedu dvije lose stvari, a to je povecanje minimalne cijene rada koja ce negativno uticati na finansije i plateznu moc drzave, i generalnog strajka i usporavanja socijalnih reformi - sto bi bilo tragicno", kaze Burzan.

Zato je sporazum donio vidno olaksanje u oba tabora. Ipak, u Vladi nijesu uvjereni da ce to povecanje poboljsati standard najugrozenijoj radnickoj populaciji. Burzan kaze da povecanje minimalne cijene rada "nece pomoci radnicima u privredi, vec onima u administraciji, skolstvu i zdravstvu. U svakom, slucaju to su veliki troskovi. Ranije smo racunali da bi povecanje minimalne cijene rada na 96 maraka izazvalo deficit od 43 miliona maraka".

Jedan od argumenata Sindikata za povecanje minimalne cijene rada, u pregovorima sa Vladom, bio je i to da pojedina crnogorska preduzeca vec imaju znatno vecu cijenu rada. Rijec je o firmama koje plate isplacuju prema poslovanju. Navedeno je da je u niksickoj Pivari cijena rada u junu bila 312 maraka, u "Budvanskoj rivijeri" 200, danilovgradskom "Zitoprometu" 174, "Primorki" 168, "Telekomu" 160, "Plantazama" 135 maraka...

Ipak, vecina preduzeca u Crnoj Gori ne posluje ni priblizno dobro. Pitanje je koliko ce radnike u privredi obradovati dogovoreno povecanje - od svega 10 maraka! - ako se zna da, ukoliko nema para, firma nije u obavezi da postuje minimalnu cijenu rada. To su u pregovorima isticali i predstavnici Vlade navodeci da fabrickom radniku nista ne znaci cijena rada od 90 ili 290 maraka, ako firma nema novca. Prijedlog sindikalaca "Oboda" i "Radoja Dakica" da se poveca zagarantovana zarada, ostao je neprimjecen na sjednicama Vijeca sindikata.

Posljednji podaci Zavoda za statistiku govore da je, u septembru, u privredi bilo zaposljeno 77.676 radnika. Po nezvanicnim podacima iz Sindikata, njih oko 20.000 uopste ne prima platu. Njima za utjehu ostaje sto ce se zagarantovana zarada, koja iznosi 65 odsto minimalne cijene rada, povecati za cijelih 8 maraka (sa 50 na 58 maraka).

Zato ce povecanje minimalne cijene rada svakako osjetiti radnici u vanprivredi, kojih je u Crnoj Gori oko 37.000. Oni se finansiraju iz Vladinog budzeta i plate im uglavnom ne kasne. Poredenja radi, prosjecna crnogorske plate u septembru bile su - u privreda 191 a vanprivreda 273 maraka. Najvise prosjecne zarade bile su u oblasti finansijskog posredovanja - 437, a najnize u sektoru ribarstva - 45 maraka. Nakon proslonedjeljnog sporazuma Vlade i Sindikata raspon plata izmedu najbolje i najgore pla}enih radnika u Crnoj Gori povecace se jos vise.

No, statistika sve to uravnotezi. Prema podacima Zavoda za statistiku u septembru su neto zarade, u odnosu na avgust, porasle za 1,4 odsto, a troskovi zivota za 1,3 odsto, pa ispada da su primanja zaposljenih veca za 0,1 odsto. Prevedeno - prosjecna plata iznosi 218 maraka, a vrijednost potrosacke korpe je 437,46 maraka. Koliko ce tek biti statisticko uvecanje primanja kada se u januaru bude pocela primjenjivat odluka o
povecanju minimalne cijene rada?

Predrag NIKOLIC (AIM)