Lična karta ista za sve

Cijena je najmanje važna

AIM, Sarajevo, 25.10.2001 Nikada se više ne smije dogoditi da jedan građanin Bosne i Hercegovine ima dvije lične karte i dva matična broja, rekao je nedavno Svetozar Mihajlović, bosanski ministar civilnih poslova i komunikacija. Šest godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, poslanici Doma naroda bosanske Parlamentarne skupštine složili su se da set zakona o ličnim dokumentima građana može proći prvo čitanje. Bilo je to nedavno, da bi na jučerašnjoj sjednici Predstavnički dom Parlamenta BiH prihvatio principe za usvajanje četiri zakona iz sistema Sistema zaštite ličnih podataka građana - CIPS-a. Radi se o ličnoj karti državljana BiH, jedinstvenom matičnom broju, centralnoj evidenciji i razmjeni podataka, te o zakonu o prebivalištu i boravištu građana.

"Dvije lične karte i dva matična broja odveli bi nas daleko od evropskih integracija", rekao je Mihajlović dok su poslanici Doma naroda čitali set zakona po kojima će, na primjer, centralna evidencija biti dostupna svim nadležnim domaćim institucijama, ali i zemljama "Šengena". Činjenica da je u Bosni ovaj zakon prošao dva stepenika do usvajanja, pokazuje koliki su tragovi daytonskih podjela. Centralna evidencija ličnih karti, te razmjena podataka o adresama građana unutar bilo koje države bile bi neupitne. Ne i u Bosni, u kojoj je projekat CIPS-a godinama bio tema političkih nadmetanja.

Samo tri mjeseca pred zasjedanje Doma naroda, političke partije iz Republike Srpske predložene su zakone proglasili "atakom na interes srpskog naroda" i manjeg bh. entiteta. U ličnoj karti, kakvu su predložili državni dužnosnici, jednakoj za svakog bh. građanina, te ispisanoj latiničnim pismom, koje uglavnom koriste Bošnjaci i Hrvati, ne samo političke partije, nego i Vlada Republike Srpske su prepoznali "grubo kršenje ustavnih principa ravnopravnosti jezika i pisma". Doda li se tome da na novim dokumentima, kako je planiralo Vijeće ministara BiH, uz odobrenje Ureda visokog predstavnika (OHR), nisu smjela naći obilježja entiteta, nego isključivo države Bosne i Hercegovine, eto razloga za novo potezanje narodnih interesa. Oglasio se tada i savjetnik predsjednika Republike Srpske Drago Vuković, rekavši da su "prihvatljiva samo rješenja predviđena mirovnim sporazumom, a koja garantuju ravnopravnu upotrebu jezika i pisma", a što nije slučaj sa novim ličnim kartama, kakve je predložilo Vijeće ministara BiH. I na jučerašnjem Predstavničkom domu Parlamenta BiH, Mirko Banjac je, u ime Kluba poslanika SDS-a, zatražio da se u tekstu Zakona o ličnoj karti, ali i drugih zakona iz ovoga seta, poštuju principi ustavnih odredbi o jeziku i pismu, kao i da se drugostepeni žalbeni postupak vodi u entitetima i da se sve sumarne evidencije prave na nivou entiteta. Nakon što su njihovi prijedlozi odbijeni, poslanici SDS-a su bili uzdržani prilikom izjašnjavanja o sva četiri zakona, kao što su svojevremeno bili protiv jedinstvenih registarskih tablica i saobraćajnih dozvola i pri čemu je presudio OHR, odnosno nametnuo jedinstveni zakon.

S razlogom, ali posve drugačijim, srpski su se poslanici pozivali na interes naroda. Jer, za običnog je građanina, od latiničnim slovima ispisane lične karte, bitnija je stvarna posljedica - više ne može imati dvije. Nerijetki su, naime, oni građani koji imaju ličnu kartu i u Republici Srpskoj i u Federaciji. Oni su prijavljeni na dvije različite adrese, u dva bosanska entiteta, i u oba koriste različita prava i povlastice. No, pravo na "kolekcionarstvo" nemaju svi građani. Ono u Bosni, prvenstveno pripada izbjeglicama: "Naravno da imam dvije lične karte. U Republici Srpskoj karta mi je potrebna, jer tamo živim. U Federaciji sam je morao izvaditi, jer drugačije nisam mogao podnijeti zahtjev za povrat stana", kaže jedan prijeratni Sarajlija, koji još čeka ključeva nekadašnjeg doma. Naš sugovornik formalno živi u Federaciji, stvarno u Republici Srpskoj. Zahvaljujući tome što je uredno prijavljen kao građanin Republike Srpske, ovaj se bivši Sarajlija u tom entitetu može liječiti i primati mirovinu. Druga lična karta, federalnim vlastima dokazuje njegovu želju za povratkom.

"Ličnu kartu Federacije imam od 1996. godine. Izvadila sam je kada sam trebala regulisati penziju. I muž je prijavljen u Federaciji, na prijeratnoj adresi. On je morao izvaditi kartu da bi vratio stan", priča Milena, Sarajka koja se nedavno vratila iz Srbije. Donedavno, izbjeglicama koji su živjeli van BiH, a u inostranstvu bili prijavljeni kao izbjeglice, nova je lična karta bila potrebna zbog pasoša, ponajviše. Oni su dolazili u Bosnu tek da se prijave, na prijeratnim ili naprosto adresama rodbine, komšija ili prijatelja, i tako sticali pravo da po svijetu nose bosanske putovnice. Tako je bilo godinama. Srpske vlasti nadale su da će i ostati. Na konferenciji Savjeta za implementaciju mira, održanoj prošle godine u Briselu, međunarodna zajednica je, naime, odobrila bosanskim entitetima da, svaki za sebe, štampaju lične karte. Tako bi vjerovatno i bilo, da se vlast u BiH nije promijenila i, što je mnogo bitnije, da nije bilo terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države. Nakon ovih napada bosanska, međunarodna javnost posebice, sjetila se starih priča o putovnicama sa oznakom ljiljana, među čijim vlasnicima ima i onih porijeklom sa Bliskog istoka, obilježenih kao članovi terorističkih organizacija. Bosna se odlučila osloboditi balasta ilegalnih migracija, te se globalnoj borbi protiv terorizma pridružila kroz nekoliko mjera. Među njima je i hitna provedba projekta CIPS.

CIPS, kao mjeru borbe protiv terorizma promovirao je predsjedavajući državne Vlade i ministar inostranih poslova Zlatko Lagumdžija, nakon napada na Ameriku. Novi režim davanja pasoša isključivo u zemlji, ali ne i diplomatsko-konzularnim predstavništvima, kako je bila ranija praksa, potom jačanje Državne granične službe, te provedba projekta CIPS, ključne su antiterorističke mjere u Bosni, isticao je Lagumdžija nekoliko puta. Stranim dužnosnicima nije ostalo drugo nego da se slože. Kako bi, inače, mogli očekivati od Bosne da kontrolira ilegalne imigrante, kriminalce i teroriste, ako nije u stanju kontrolirati gdje žive njeni vlastiti građani. Tako je bauk terorizma otjerao oblake koji su se nad projektom CIPS i odnosima državne Vlade i međunarodne zajednice nadvili ovoga ljeta. Predsjedavajući Lagumdžija, sredinom jula je objelodanio da su međunarodni dužnosnici od ovog projekta namjeravali napraviti višemilionski posao, koji bi napunio džepove njemačke kompanije Simens. Sukob koji je ljetos uzdrmao odnos državne vlasti i međunarodne zajednice nanovo je bio odgodio usvajanje zakona o jedinstvenim ispravama građana.

Posao vrijedan 42 miliona maraka Simensu je trebao pripasti zahvaljujući odluci Ureda Visokog predstavnika, koji je ovu kompaniju ocijenio najboljim ponuđačem na, kako su ustvrdili domaći državni dužnosnici, "sumnjivom i netransparentnom natječaju". Skupe Simensove usluge plaćali bi poreski obveznici Bosne i Hercegovine. I dok je Vijeće ministara BiH najprije tražilo, a potom odlučilo natječaj proglasiti nevažećim, međunarodni dužnosnici branili su se da su provedbu projekta CIPS dobili najbolji. Vlast je odlučila: biće rapisan novi natječaj. Tako bi i bilo, da terorizam nije poremetio svjetske, pa i bosanske planove. Ali i ubrzao donošenje zakona o novoj ličnoj karti, jednakoj za svakog bh. građanina. Prvi put, nakon više od devet godina. "Usvajanje ovih zakona za nas može značiti veću prekretnicu nego usvajanje Izbornog zakona", kaže Lagumdžija, a ni cijena realizacije nije skupa - "najskuplje je rješenje koje imamo sada". Što se tiče angažmana Simensa, trenutno se čeka odluka domaćih vlasti da li će nastaviti započete pregovore, ili raspisati novi tender.

Aldijana OMERAGIĆ (AIM, Sarajevo)