Sarajevo: Novine pod presom

Panika među izdavačima

Rezultat privatizacije najveće štamparije u BiH, "Oko" iz Sarajeva, rezultirao je panikom među izdavačima sedmičnih i dnevnih novina. Budućnost "Oslobođenja", najstarijeg bh.dnevnog lista sada je u rukama "Avaza" njegovog direktnog konkurenta na tržištu.

AIM, Sarajevo, 08.10.2001. Novi vlasnik štamparije "Oko" postala je novinska kuća "Avaz", izdavač najtiražnijeg bh. dnevnog lista "Dnevnog avaza", nekada izuzetno bliskog SDA, a danas naklonjenog vladajućoj Alijansi. Jedini konkurent "Avazu" u nadmetanju za štampariju "Oko" bila je ortačka grupa koju su sačinjavali sarajevsko "Oslobođenje" i slovenačka "Kmečka družba", ali su iz utrke ispali još u "pretkvalifikacijama".

Već prilikom podnošenja ponude na tender za prodaju štamparije "Oko", postalo je očigledno da je "Avaz" najozbiljniji kandidat, jer, kako se nezvanično čulo, ponuda "Oslobođenja" iznosila je oko dva miliona maraka dok je "Avaz" ponudio mnogo više, oko sedam miliona maraka. U nastavku, "Oslobođenje" je ispalo iz igre, jer po važećim zakonima u FBiH, firma koja duguje državnom preduzeću ne može se pojaviti kao njegov kupac u procesu privatizacije, a "Oslobođenje" oku trenutno duguje oko dva miliona maraka. Time je za Kantonalnu agenciju za privatizaciju u Sarajevu, dilema oko izbora najbolje ponude bila otklonjena. Koliko će "Avaz " konačno platiti državi za štampariju "Oko" biće poznato za desetak dana, kada istekne rok predviđen za žalbu. U čitavoj priči oko privatizacije štamparije, najmanje je bitan sam finansijski aspekt. Ulog je mnogo veći, jer se opravdano postavlja pitanje hoće li na ovaj način "Avaz" zadobiti praktično monopolski položaj na tržištu štampanih medija u FBiH. Sumnjičavost drugih medija izvan "Avazove" kuće bazira se na činjanici da "Avaz" već posjeduje vlastitu roto štampariju, jednu od tri u FBiH dok su druge dvije "Oko" i "Alden print" koji je izdavač trećeg dnevnog lista, "Jutranjih novina". Zato pitanje "šta će Avazu, još jedna štamparija" djeluje sasvim logično.

Najviše razloga za zabrinutost svakako imaju u "Oslobođenju", čija je matična štamparija do sada bilo "Oko". Ovaj najstariji bh. dnevni list nalazi se već godinama u velikim finansijskim problemima, o čemu najbolje svjedoči i njegovo dugovanje prema štampariji. Upravo stoga su zaposleni u "Oku" bili najglasniji u osporavanju prava "Oslobođenju" da se pojavi kao kupac, videći u ovom dužniku jednog od glavnih krivaca i za vlastitu besparicu, koja se, pored ostalog, ogleda i u činjenici da zaposleni u "Oku" već mjesecima nisu dobili plate. Radnike "Oka" jedino zanimalo da im novi vlasnik postane neko ko može uložiti svjež novac, i isplatiti njihove zaostale plate, a "Oslobođenje" im nikako nije izgledalo kao takav kupac. Kada vlasnik štamparije "OKO" postane "Avaz", direktni konkurent "Oslobođenja" pitanje je šta će uraditi. Jedna varijanta je da insistira na naplati duga "Oslobođenja" prema "Oku", čak i sudskim putem, što je sasvim legitiman potez svakog povjerioca. U tom slučaju, "Oslobođenje" bi vjerovatno moralo proglasiti bankrot i staviti "ključ u bravu". Druga varijanta je da štamparija "Oko", odnosno njen novi vlasnik, ponudi konverziju duga u dionice, čime bi praktično postao suvlasnik, i najveći pojedinačni dioničar u "Oslobođenju". Kako bi to uticalo na uređivačku i kadrovsku politiku "Oslobođenja", može se samo nagađati. Naravno, teoretski je moguće da sve ostane kao i do sada, da "Oko" nastavi štampati "Oslobođenje", čime bi se i dalje povećavao dug, ali na tako nešto niti jedan vlasnik nigdje u svijetu ne bi pristao, jer ipak se radi o igri zvanoj "tržišna ekonomija", gdje je jedini cilj i jedini pokazatelj uspjeha ostvareni profit. Sve drugo spada u "nadležnost" humanitarnih i dobrotvornih organizacija.

Ništa manje nisu zabrinuti ni u dva vodeća sarajevska magazina, "Slobodnoj Bosni" i "Danima", koji su se do sada štampali u "Oku". U njihovom slučaju problemi nisu finansijske prirode. "Slobodna Bosna" je već duže vremena u otvorenom medijskom ratu sa "Avazom" i njegovim vlasnikom, Fahrudinom Radončićem, pa sada strahuju da bi im usluge štampanja, u znak odmazde, mogle biti uskraćene. Optužbe o monopolu Radončić u potpunosti odbija, pozivajući se na činjenicu da ima u Sarajevu postoje ukupno tri rotacije, dok kao utjehu ostalim medijima koji su se do sada štampali u "Oku", uključujući tu i "Slobodnu Bosnu", najavljuje da se ništa neće promijeniti, osim što će cijene štampanja biti za niže nego do sada!

Predstavnici međunarodne zajednice u svojim reakcijama su do sada mahom bili uzdržani. Dok OSCE izražava zabrinutost mogućim monopolom, ističući da privatizacija najveće roto štamparije nije isto što i privatizacija neke "obične" firme, u OHR-u tek upozoravaju da se zakon o konkurenciji u BiH, koji bi trebalo da uspostavi "pravila igre" u ovakvim slučajevima, više od godinu dana "kiseli" u nečijoj ladici u Parlamentu BiH. Odsustvo bilo kakvog zakona koji bi definisao monopol i propisao načine i sredstva za sprečavanje njegovog nastajanja, rezultira time da prelazak dvije od tri postojeće roto štamparije u FBiH pod jednu "kapu", jeste legalno, odnosno nije u suprotnosti sa važećim zakonima. Da li je nedonošenje zakona o konkurenciji tek puka nemarnost i javašluk izabranih predstavnika naroda, i rezultat njihove zaokupljenosti "važnijim pitanjima", putovanjima širom svijeta i beskonačnim raspravama o nadležnostima države i entiteta, ili se radi o svjesnom ostavljanju "rupe" dok se ne okonča privatizacija u skladu sa ranije dogovorenim "interesnim sferama"? Objektivno, stvaranje monopola u štamparstvu, čini lakšim i disciplinovanje neposlušnih pisanih medija, neostvarenom snu nacionalnih stranaka, ali izgleda i potajnoj želji nove vlasti, koja se sve češće nalazi na meti nezavisnih medija, i koja počinje sve nervoznije reagovati, posežući za daljim zatvaranjem prema javnosti i pritiscima na medije. Kupovinom štamparije "Oko", Fahrudin Radončić dovršava stvaranje domaće medijske imperije, čime postaje i nezaobilazan politički faktor, imajući u vidu da iduće godine ponovo dolaze izbori u BiH. Situacija bi se drastičnije mogla promijeniti samo u slučaju da kao rezultat ulaska stranog kapitala, Sarajevo dobije još jednu, novu i modernu štampariju, jer ipak su sve tri postojeće roto štamparije dobrano izraubovane i daleko od posljednje riječi tehnike u ovoj oblasti. Dok se to ne desi, domaći štampani mediji ostaće uskraćeni za sve blagodeti koje donosi tržišna konkurencija, i prinuđeni da dobro razmisle isplati li se konfrontirati sa konkurencijom iz "Avaza".

Tanja IVANOVA (AIM, Sarajevo)