Povratak HDZ na bh. političku pozornicu

Sve je isto k'o i ranije

AIm, MOSTAR, 08.10.2001. Od visokog predstavnika za BiH Wolfganga Petritscha smijenjeni predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine Ante Jelavić na sedmom je izvanrednom saboru te stranke, održanom 6. oktobra u Mostaru, ponovno je izabran za njezinog čelnika. Jelavić je bio i jedini kandidat za stranačkog predsjednika, osvojivši sve glasove delegata koji su mu iskazivali povjerenje za ovu funkciju. Uz predsjedničko, nepromijenjena su ostala i mjesta stranačkih dopredsjednika. Tako će te funkcije u predstojećem razdoblju nastaviti obnašati Ivo Andrić Lužanski, Dragan Čović, Martin Raguž, Marko Tokić te Zdravko Batinić. Sabor je izabrao i jedanaest članova Predsjedništva stranke koji su također manje-više javnosti dobro poznata imena: Ivan Bender, Rade Bošnjak, Borijana Krišto, Slavo Bago, Ivica Marinivić, Davor Čordaš, Dubravko Horvat, Niko Lozančić, Pero Madžar i Dragan Vrankić.

Svi ovi kandidati uglavnom su bili predloženi od vrha stranke, tako da je čitav sedmi izvanredni sabor prošao upravo onako kako su čelnici i najavili " bez bilo kakvih potresa i uz potvrdu stranačkog jedinstva i dosadašnjeg rukovodstva stranke". S obzirom na te činjenice postavlja se pitanje zašto je HDZ BiH uopće organizirao ovaj sabor kada na njemu nije bilo nikakvih promjena u rukovodstvu stranke i kad je stranački program i statut tek ponešto korigiran. Razloge treba tražiti u konfliktu HDZ s međunarodnim predstavnicima u našoj zemlji, koji traju već duže vrijeme i koji je HDZ doveo u totalno inferiornu poziciju političke grupacije s kojom se niko ne dogovora o bilo čemu. Upravo zbog tih razloga HDZ se odlučio organizirati sedmi sabor i međunarodnoj zajednici, izborom ljudi u čelništvo koje su njezini zvaničnici smijenili, pokazati zube. Drugi razlog je bio upućivanje poziva međunarodnim predstavnicima za pregovore "o rješavanju hrvatskog pitanja u BiH". Uz to, sabor je imao značajnu ulogu u pokušaju da se od visokog predstavnika smijenjenim dužnosnicima te stranke ponovno povratiti legitimitet, tj. da se pokaže i domaćoj i inozemnoj javnosti da sadašnje rukovodstvo HDZ BiH uživa stopostotnu podršku stranačkog članstva.

Što se tiče poziva za pregovore međunarodnim predstavnicima, on je ponavljan više puta tokom zasjedanja, a kao svoje ustupak za otpočinjanje, HDZ je ponudio povratak svojih zastupnika u zastupničke domove Države i Federacije BiH, te ukidanje samoproglašene hrvatske samouorave. Naime, u svom govoru sabornicima Jelavić je jasno kazao da hrvatska samouprava "nije ničim dovela u pitanje sadašnji, ustroj, integritet i cjelovitost BiH", dodajući da je ona "u biti neuspio pokušaj upozorenja na nesagledive posljedice uspostave nedemokratske vlasti Alijanse", te da ona "nije konačno rješenje hrvatskog pitanja u BiH niti se to njezinim formiranjem htjelo".

U Jelavićevom govoru nisu izostale ni ocjene o "neustavnosti nove vlasti u BiH i Federaciji BiH, o pretvaranju Hrvata od konstitutivnog naroda u nacionalnu manjinu te o sveopćoj ugroženosti hrvatskog naroda na tlu Bosne i Hercegovine". Jelavić je predložio, a sabor prihvatio, i mjere za prevladavanje ove situacije. Tako, kaže, da pregovaračkim naporima OHR i međunarodnu zajednicu treba uvjeriti "da robusnoj politici prema HDZ BiH treba doći kraj". Po njegovim riječima, HDZ BiH pruža jamstva da ova stranka nije nikakav protivnik Daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno nositelj dezintegracijskih i separatističkih procesa, naglašavajući da je HDZ BiH "u potpunosti spreman vratiti se u zastupničke klupe oba parlamenta i u institucionalnoj političkoj borbi tražiti rješenja za otvorena pitanja". Govoreći o promjeni Ustava entiteta, sukaldno Odluci Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti svih naroda na cijelom prostoru BiH, Jelavić je od saborskih delegata zatražio jači angažman "u pogledu skretanja kursa ustavnih reformi u pravom smjeru".

Jelavićevi vapaji za pregovorima s međunarodnom zajednicom i ponuđeni ustupci, kako je to bilo i za očekivati, nisu uopće impresionirali međunarodne zvaničnike u našoj zemlji te su oni, u reakcijama nakon njegovog ponovnog izbora za šefa HDZ, n edvosmisleno ponovili svoje stavove o njemu kao čelniku HDZ. Tako glasnogovornik Ureda Viskog predstavnika u našoj zemlji Oleg Milišić kaže da su razalozi zbog kojih je visoki predstavnik smijenio Jelavića s dužnosti stranačkog predsjednika i dalje aktualni. Milišić je rekao i da Jelavić "ni ranije nije bio smatran predsjednikom HDZ BiH", te da se "njegovim reizborom ništa u tom smislu nije izmjenilo". On je u ime OHR izrazio zabrinutost što je Jelavić bio jedini kandidadat za tu funkciju, ustvrdivši da HDZ BiH na ovakav način samo slavi svoje pozicije. Sličnog stava je i Misija OSCE u našoj zemlji koja je, zbog Jelavićevog ponovnog izbora za predsjednika HDZ, najvila i moguće posljedice koje će stranka zbog toga imati. O kakvim posljedicama je riječ u OSCE se još nitko nije želio očitovati. Reizbor Jelavića u Misiji OSCE doživili su i kao "izraz nespremnosti HDZ BiH da surađuje s međunardonom zajednicom, budući da Jelavić ne može biti politički sugovornik nikome jer je relevantnim odlukama isključen iz političkog života".

Sudeći prema ovim reakcijama jedan od bitnih razloga zbog kojih je sabor organiziran ostao je bez željenih posljedica i prije njegova završetka. Za razliku od prethodnih sabora, petog na primjer, kada je Krešimir Zubak sa svojim istomišljenicima naupstio HDZ i šestog, na kojem je Jadranko Prlić žestoko kritizirao rad stranke (uskoro potom je i napustio HDZ), ovo sedmo po redu saboravanje HDZ BiH, još, k tome, izvanredno, prošlo je gotovo dosadno, poput dobro režiranog filma s lošim scenarijem i protagonistima. I kod samih delegata na saboru i kod građanstva zamijećena je jasna apatija. O ovome svjedoči podatak da su voditelji sabora delegate morali stalno piozivati da se vrate u dvoranu kako bi centralno stranačko tijelo moglo imati kvorum i valjano odlučivati. Još je veća apatija spram ovog sabora zabilježena kod bosanskohercegovačkih Hrvata. Tako je jedna anketa provedna među stanovnicima federalnih općina s većinskim hravtskim stanovništvom pokazala je da čak dvije trećine (oko 65 posto) običnih građana sabor HDZ BiH uopće ne zanima,a još su poraznije rezultate pokazali anketni odgovori na pitanje koga bi građani voljeli vidjeti na čelnoj strančkoj poziciji. Po toj anketi, jednako povjerenje imaju Jelavićev savjetnik za medije Tihomir Begić i dopredsjednik stranke Martin Raguž, što jasno pokazuje o slaboj informiranosti običnih ljudi u odnosu na događanja u HDZ BiH.

Još jedan bitni razlog oraganizacije ovog sabora, premda se to ne može zaključiti iz događanja na njemu, bilo je i unutarstranačko pospremanje, koje je Jelavić nakon reizbora najavio. "Novitet" u samom čelništvu stranke jeste izostanak Bože Ljubića, koji se nije želio kandidirati niti prihvatiti kandidaturu od strane stranačkog Predsjedništva za neku od čelnih pozicija u HDZ BiH. Znači li to Ljubićev skori odlazak iz HDZ, u ovom je momentu teško reći, budući da je on napuštanje te stranke više puta najvljivao da bi se u posljednji čas predomislio i ostao. Kada je u pitanju nova Programska deklaracija HDZ u njoj ima svega nekoliko zanimljivih poglavlja. Potvrđuje se opredijeljenost za kantonizaciju BiH, ili njezin preustroj u državu s tri federalne jedinice. Istovremeno, u Deklaraciji se traži da glavni grad BiH Sarajevo bude distrikt pod upravom centralnih tijela BiH, a navodi se i da HDZ BiH ne priznaje suđenja na Haškom sudu zbog objektivne odgovornosti optuženika.

Najvaljuje se i intenzivniji rad Međužupanijskog-međuopćinskog vijeća u koje je HDZ okupio svoje dužnosnike u federalnim općinama i kantonima s hrvatskom većinom, a koje je formalno neka vrsta zamjene za centralna tijela vlasti na tim područjima, iako fakrtički odluke ovog Vijeća nemaju nikakvog učinka. Ni na ovom saboru nije se propustilo istaknuti jedinstvo stranke s Crkvom, određenim javnim institucijama te istomišljenicima iz Republike Hrvatske. Tako su rad sabora pozdravili, među ostalim, i generalni vikar Mosatrske biskupije don Luka Pavlović, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Slavko Soldo, rektor Sveučilišta u Mostaru dr.Frano Ljubić, glavni tajnik HDZ Republike Hrvatske Jozo Škara, te čelnik Splitskodalmatinske županije u susjednoj Hrvatskoj Branimir Lukšić. Svi su oni, o svojim pozdravnim govorima, manje-više otvoreno podržali sve što su HDZ BiH i njegovo čelništvo učinili u proteklom razdoblju. Nisu izostali ni pozdravi nekih domaćih političkih stranka, među kojima i Stranke demokratske akcije čije je član Predsjedništva Šefkija Čehić sabornike pozdravio u ime Alije Izetbegovića dugogodišnjeg predsjednika SDA. Na Saboru se pojavila i čitava desničarska svita iz susjedne Hravtske predvođena nekadašnjim svemoćnim čovjekom propalog Tuđmanovog režima Ivićem Pašalićem, rođenim u hercegovačkom mjestu Šuica pokraj Tomislavgrada, koji je u izjavi za meidije rekao da samo HDZ BiH može predstavljati hrvatski narod u BiH. Ni on nije propustio pozvati međunarodnu zajednicu na dijalog s predstavnicima HDZ BiH.

Kada se sve ovo uzme u obzir, jasno je da će sedmi sabor HDZ BiH, ma koliko njegovi organizaori pokušavali to drugačije prikazati, ostati zapamćen kao jedno bespotrebno i inflatorno stranačko okupljanje, koje nije donijelo bilo kakve promjene niti odgovorilo na bilo koje pitanje, premda je Sabor organizaran pod geslom "Odgovor na hrvatsko pitanje". Odgovor bi, u ovom trenutku mogao jedino glasiti, glede ove stranke i njene politike - "Sve je isto k'o i ranije".

Zoran TIHIĆ (AIM, Mostar)