IGRAMA PROTIV GETOIZACIJE

Part of dossier SPORT I POLITIKA U BALKANSKIM DRUŠTVIMA Oct 7, 2001
Makedonija:

Stanja i zbivanja u sportu su najčešće refleksija onoga što se događa u društvu. Sve promjene u svijetu, konkretno u vrijeme raspada i poslije raspada Jugoslavije, imale su odraza i u makedonskom društvu i u makedonskom sportu. Izašlo se iz jednog sistema, a ušlo u drugi. U svom desetogodišnjem nezavisnom postojanju makedonske države, sport zauzima mjesto, koje u takvim okolnostima ostvaruje rezultatima.

Sa uspjesima međunarodnih razmjera, sport omogućava komunikaciju i univerzalno druženje koje je često moćnije i od politike. Nekada su zbog sporta prekidani ratovi; u ovo ˘˘moderno doba˘˘, nažalost, sukobi prekidaju sportske događaje ili ih odlažu. Time je tradicionalno sportski i filozofski postulat, gledan i kroz događaj broj jedan na planeti - Olimpijske igre, doživljavao udare zbog politike i interesa moćnijih. Na žalost, posljednjih smo godina svjedoci razaranja i tragedija, podijeljenosti i oružanih sukoba, koje ni sport nije mogao da zaustavi. Globalizacija i uslovi diktirani politikom, postavljaju barijere i kidaju u pojedinim dijelovima svijeta i najrazličitije sportske komunikacije sa svim kulturnim i socijalnim dimenzijama. Balkan je jedno od najnovijih kriznih žarišta, no po drugi put u istoriji olimijskog pokreta, Balkan će biti i domaćin Olimpijskih igara - Atina 2004 godine, dakle, kolijevka olimpizma.

U vrijeme socijalizma i svih proklamovanih zajedničkih interesa društva, sport u cjelini, sa svim svojim aktivnostima, imao je tretman prvozrazrednog značaja. I u pogledu organizacije i planiranja, i masovnog i takmičarskog karaktera, sa stabilnim finansiranjem. Posebno mjesto imao je u programima Socijalističkog saveza, SOFK-i, SIZ-ovima, sa posebnom brigom o vrhunskim klubovima i vrhunskim sportistima. Na čelu sportskih saveza i klubova, uglavnom, nalazili su se ljudi iz redova političara.

Fudbal je bio najeksponiraniji i najpopularniji sport. Fudbalski savez Makedonije bio je član FSJ sa svojim fudbalskim radnicima, trenerima i igračima koji su imali veliki udio u podizanju kvaliteta ovog sporta u tadašnjoj jugoslovenskoj konkurenciji. Najistaknutije ime makedonskih fudbalskih generacija je bio igrač skopskog "Vardara" Darko Pančev, koji je nešto kasnije osvojio "Zlatnu kopačku Evrope", igrajući za beogradsku ˘˘Crvenu Zvezdu˘˘. Personifikaciju najviših sportskih, etičkih i humanističkih ideala i vrijednosti iz tog vremena, pretstavljaju i drugi pojedinci, kao što su Blagoja Georgievski, Atina Bojadži, Lazar Lečić, Ace Rusevski, Šaban Sejdi i Šaban Trstena, kao osvajači olimpijskih medalja.

To su uspjesi koji sačinjavaju samo dio istorije sporta države i društva. Iza svega toga, svojim mehanizmima stajala je država sa stabilnim finansiranjem. Tadašnji način finansiranja i rukovođenja (rotacija kadrova od klubova i saveza, reprezentativnih selekcija i ligaških udruženja) najčešće je bio diktirana politikom. Oni koji su bili u tom rukovodnom lancu, ujedno su preko sporta ulazili u trku za ostvarivanje pozicije u vlasti. Počasne lože na stadionima i sportskim salama bile su pune uglednih ličnosti iz političkog života. To je bila vrsta političkog marketinga.

Sport u predizbornim kampanjama

Novo razdoblje sporta u Makedoniji počinje sa osamostaljivanjem makedonske države. Tako i sve makedonske sportske asocijacije, poslije razdruživanja sa sportskim prijateljima iz Jugoslavije i drugih republika, ulaze u novo sportsko razdoblje koje organizacijski mijenja odnos za sve sportove. Počela je i borba za prijem makedonskih sportskih saveza u međunarodne sportske asocijacije. Počinje organizacija državnih prvenstava u svim ekipnim i pojedinačnim sportovima. Slijedio je prijem u odgovarajuće međunarodne sportske federacije fudbalskog i košarkaškog saveza, rukometnog, odbojkaškog i drugih. Posebno je makedonski ženski rukomet izbio u gornji dio svjetske i evropske elite. Makedonski sport kroz uspjeh ženske rukometne reprezentacije u afirmativnom smislu donosi mnogo makedonskoj državi. Makedonija je brzo stvorila sportske vrijednosti koje su na međunarodnom planu imale velikog odjeka. U tom pogledu rukomet je bio najeksponiraniji i najefikasniji. Sport u mladoj makedonskoj državi, u vrijeme tranzicije, doživio je afirmaciju koju je politika mogla samo da poželi. Na posljednjoj šahovskoj olimpijadi u Istanbulu, podjelom sedmog do trinaestog mjesta, postigla je Makedonija senzacionalni uspjeh u svijetu.

Na čela klubova i saveza došli su novi ljudi, najčešće postavljani iz redova partija na vlasti, što je bilo karakteristično i za period socijalizma i za sadašnji period tranzicije. Politika je zainteresirana i direktno involvirana u sport, posebno u vrhunski, koristeći ga kao marketing i za vlastitu promociju u predizbornim kampanjama. Takav politički tretman sportu donosi i bolje finansijske dane, gdje presudnu ulogu igraju i sponzori i pojedinci koji zahvaljujući svojim partijama imaju i moć i način da ja ojačaju materijalnu osnovu kluba ili državne selekcije ili onih sportista u pojedinačnoj konkurenciji. Međutim, finansiranje na duži rok od strane sponzora, pokazalo se da zavisi samo od rezultata koji se postižu. Često se događalo da sponzori otkazuju i da klub u toku sezone i po dva puta promjeni dodatak imenu. Sa uspjesima klubova, selekcija ili pojedinaca, identifikovala se i politika i pojedinci koji su je zastupali. U slučajevima neuspjeha, to je imalo negativnog odraza. Čak je i stručni kadar u sportu, u mnogim slučajevima, doživljavao istu sudbinu, od Olimpa do ponora.

Značajan društveni balans

I navijači su učesnici u kreiranju ukupne politike u sportu. Osim pozitivne uloge koju imaju, grupe navijača znaju da ispolje negativnu energiju koristeći veliki arsenal primitivizma i rušilačke moći, zbog čega su pojedini klubovi kažnjavani da svoje utakmice igraju van svog grada i države. Povodi su različiti: politička situacija, međuetnički odnosi koji se reflektuju i kroz grube nesportske ispade na terenima, pogrešne odluke sudija, itd.

Rigoroznim kaznama izrečenim klubovima, koje su se manifestirale i oduzimanjem takmičenja, zabranama gostovanja navijača ili pražnjenjem tribina, nije iskorijenjeno veliko zlo kojim je praćen sport, a karakteristično i za razdoblje socijalizma i za period tranzicije.

Evidentno je da je raspadom Jugoslavije pala i kvaliteta u nekim sportovima. Nogometne lige imaju manji broj gledalaca, slično je sa košarkom i drugim sportovima. U posljednjih godinu dana, javljaju se inicijative za formiranje Jadranske lige u košarci, u kojoj bi igrali klubovi iz Slovenije, Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine i pretstavnici iz zajedničke lige sva tri entiteta u BiH. Konkretnije se govori i piše o Južnoj ligi u košarci sa ekipama iz Makedonije, Bugarske, SRJ, Turske, Grčke i Izraela. Postoje šanse da takmičenje zaživi, jer ideja je, kako kažu i u Košarkaškom savezu Makedonije, da se organizuje takmičenje koje bi imalo kvalitet, jer su postojeće lige na ovim prostorima u sadašnjim uslovima niskog kvaliteta. Tri najbolja makedonska kluba u košarci ˘˘Rabotnički˘˘, ˘˘MZT˘˘ i ˘˘Nikol-Fert˘˘, načelno podržavaju ovu i slične inicijative.

U okolnostima slabe ekonomske moći makedonske privrede i političke situacije u kojoj se Makedonija nalazi, sport uspijeva ogromnu armiju svojih poklonika da obraduje dobrim rezultatima, što u ukupnom raspoloženju u društvu, predstavlja značajan balans.

Ako je Makedonija u ovih deset godina tranzicije prošla jedan težak period, s jedne strane diktiran unutrašnjom situacijom i pritiskom na granicama i nametanjem ponižavajućeg imena, trebalo je izdržati sve te turbulencije i časno se boriti za svoje ustavno ime - Republika Makedonija.

Predviđanja su da će sport, mnogo brže od očekivanog, otkloniti barijere nametnute politikom i podjelama, u interesu podizanja vlastitog kvaliteta, poboljšanja svoje materijalne situacije kroz razne inicijative i forme takmičarskog povezivanja u regionu Balkana, da će vratiti interesovanje onih koji ga prate, imati punije stadione i sportske sale. Od toga se ne treba bojati. Sportske igre vode slobodnim granicama, bez političkih stega. Tada će nas sve više napuštati i osjećaj getoizacije.

Zoran Popovski, AIM Skopje