NACIONALNI MITOVI I OBRAZOVANJE

Uvod:

Uvod

Potkraj veljače 2001. godine okupilo se u Budvi novinarsko društvo da posluša predavanja trojice profesora: Ivana Čolovića, Dubravka Lovrenovića i Milana Popovića. Učesnici AIM-ovog seminara "Nacionalni mitovi i obrazovanje" ipak nisu samo slušali vrsne predavače, nego su s njima diskutirali, imajući na umu zajednički dosje u pripremi. Pred vama, dakle, nalazi se konačni rezultat njihove pozornosti.

Ipak, jednu tako obimnu i opću temu nije moguće apsolvirati u suženom prostoru između tri predavanja i devet relativno kratkih tekstova. U pripremi seminara i također izradi dosjea računali smo na minuli rad: pojedinačno i kolektivno javno iskustvo kojeg se ionako nije moguće odreći. Naime, ovo je priča o nama, kao društvima i narodima, o tome u čemu smo sve sudjelovali i na što smo pristajali. S tim da zadnjoj aktivnosti od perfekta još bolje pristaje prezent.

Bez nametanja strogih okvira za odvojene tekstove unutar dosjea, imali smo svejedno na umu nekoliko zajedničkih uputa. Nacionalni mitovi kao instrument politike serviraju se konzumentima simultano kroz formalno obrazovanje i medijski sustav. Mnogi od njih, politički operabilnih mitova, žive među nama odavno, s eventualno redizajniranom krinkom. Načela im se strukturalno ponavljaju, a kada su patogeni, ipak nisu virusi. To znači da se protiv njihovih gorih posljedica definitivno može utvrditi terapijski mehanizam.

Umnožene zemlje Balkana nisu iz protekloga socijalističkog i multinacionalnog sustava kročile prepuštajući neželjenu baštinu za popudbinu drugome. Jednostavno, svi su ponijeli sjeme iste biljke, njegujući je potom u svom etničkom vrtu do neslućenih dimenzija. Laž i nespremnost da s njom raskinemo, što se otegnulo kroz nekoliko ranijih desetljeća, u finalu su ceh brojale stotinama tisuća ljudskih života. Između pisanja ovog teksta i njegovog objavljivanja - što je vrijeme mjerljivo tjednima - uopće nije izvjesno da mitoljupstvo u Balkanaca neće dodatno povisiti danak.

U ovom trenutku, na području nekadašnje SFR Jugoslavije, zahuktava se novi sukob, s tragično predvidljivim opcijama raspleta. U dosjeu AIM-a mogu se pronaći neki uzroci koji su nekontroliranom ludilu prethodili, i to ne samo u aktualnom slučaju Makedonije. Jer, ima stanovite ironije u tome što je fantastična energija utrošena za produkciju mitova koji će dokazati ekskluzivne kvalitete svakoga od zastupljenih naroda, da bi se na kraju suočili s neodoljivom sličnošću tih mitova i - samih naroda.

Doista, užitak takvog otkrića remeti jedino činjenica izražena u spomenutim stotinama tisuća mjernih jedinica.

I. Lasić