Brčko: Ponovo tuča učenika

Banjaluka, 6. Oktobar 2001. (AIM)

Iako je početak školske godine u Brčkom označio kraj gotovo desetogodišnje razdvojenosti i zatvorenosti učenika u nacionalne torove, 2. oktobra je došlo do tuče između srpskih i bošnjačkih učenika, koju su prema policijskom izvještaju, započeli učenici Bošnjaci. Iako je tuča, u kojoj je učestvovalo 12 učenika sa "obje strane", prošla bez ozbiljnijih povreda, "pozljeđivanjem pokušaja izmirenja naroda u Brčkom" nanesena je nemjerljiva šteta

Incident je ponovo pokazao da je i kod najmlađe kategorije ovdašnjeg stanovništva itekako razvijen osjećaj međunacionalne netrpeljivosti. Pokazali su to i prošlogodišnji srednjoškolski protesti, započeti gotovo bezazlenom tučom, a završeni poslije četverodnevnih rušilačkih demonstracija uz obaveznu nacionaclno-nacionalističku folklornu ornamentiku. Da bi se slične stvari ove godine preduprijedile, Kancelarija supervizora za Brčko, još krajem prošle godine, započela je rad na donošenju Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju, koji podrazumijeva integrisano multietničko školstvo na svim obrazovnim nivoima, naravno u skladu sa Konačnom arbitražnom odlukom gdje je to sve i predviđeno.

Višemjesečna javna rasprava o Zakonu pokazala je da je ratom stvoreni jaz izmedu Srba, Hrvata i Bošnjaka još uvijek predubok, da bi sve išlo glatko, kako su o problemu obrazovanja razmišljali u Kancelariji supervizora za Brčko. Obećanja o modernom nastavnom planu i programu i opremljenosti pojedinih škola savremenom informatičkom opremom nisu bili dovoljno primamljiv mamac za zagovornike škola u kojima će se učiti po vlastitom planu i programu (srpskom i hrvatskom).

Bošnjaci su i ovoga puta bili "kooperativni", računajući da će prihvatanjem svega što dolazi iz Kancelarije supervizora dobiti simpatije supervizora Henrija L. Klarka, koji o svemu odlučuje i čija riječ je posljednja. Srpski predstavnici u vlasti distrikta, pozivajući se na zahtjeve roditelja, izrečene na 23 javne tribine, i uvažavajući više od 4.000 potpisa Srba na peticiji kojom je zatraženo da se svim nacionalnim grupama omogući školovanje na maternjem jeziku i nastavnom planu i programu po izboru, tražili su da se u ponuđeni tekst Zakona ugradi amandman upravo ovakve sadržine. Kako amandman nije dobio potrebnu skupštinsku većinu, svi srpski poslanici su prilikom glasanja bili protiv, tako da je Zakon morao sačekati do novog stavljanja u proceduru. Pošto se približavalo vrijeme početka nastave, supervizor je posegnuo za svojim ovlašćenjima: nalogom je nametnuo Zakon sa usvojenim i od Skupštine distrikta prihvaćenim amandmanima.

U meduvremenu, dvije grupe prosvjetnih radnika iz sva tri naroda pripremali su nove nastavne planove i programe za osnovno i srednje obrazovanje. Prema riječima šefa Odjeljenja za obrazovanje u Vladi distrikta Esada Atića, samo 3 do 7 odsto u tim planovima i programima predstavljaju novi sadržaji. Ostali su preuzeti iz entitetskih. Obavljen je upis, a nastavnici I profesori primljeni tek u predvečerje početka nastave. U Brčkom tu činjenicu niko ne smatra slučajnom. Zapravo, svi se slažu da je i to, naravno uz plate koje prelaze 1.000 KM, bio faktor "ubjeđivanja" nastavnika da bespogovorno pristanu na multietničnost, iako su se u "slobodnim" izjavama zaklinjali na srpstvo i bošnjaštvo. Hrvata u ovoj prici nije bilo, jer su oni, kako će se naknadno ispostaviti, odavno znali šta i kako rade.

Iako se sa strepnjom očekivao početak nastave u 15 osnovnih i četiri srednje škole u distriktu, koje pohađa blizu 11.000 osnovaca i srednjoškolaca, da dan prije početka nastave nije bilo protesta roditelja učenika hrvatske nacionalnosti, sve bi proteklio bez ijedne "mrlje" u biografiji nadležnih u distriktu. Hrvati iz Dubrava i okolnih naselja sa hrvatskom većinom ultimativno su zahtijevali od zamjenika supervizora Gerharda Zonthajma i šefa Odjeljenja za obrazovanje Esada Atića da u toj školi, koja nije ušla u mrežu srednjih škola u kojoj će biti obavljen upis u prve razrede, bude dozvoljen upis dva odjeljenja ekonomske struke. Poslije tročasovnih pregovora i protesta, roditelji hrvatskih srednjoškolaca dobili su čvrste garancije da će im to biti omogućeno, s tim da desetak dana pohadaju nastavu u srednjih školama u gradu. To su i učinili i već poslije prve nedjelje pohadanja nastave, uz provedenu anketu o zainteresovanosti za upis u tu školu, samoinicijativno odlučili da krenu u srednju školu u Dubravama. Ovakvim razvojem dogadaja srednje škole u Brčkom postale su mješovite srpsko-bošnjačke.

Od trenutka nametanja Zakona, u srpskom korpusu traju aktivnosti oko rješavanja pitanja obrazovanja srpske djece na maternjem jeziku. Zbog toga su Srpsko prosvjetno i kulturno društvo "Prosvjeta" i Srpska pravoslavna crkva odlučili da formiraju Inicijativni odbor za osnivanje Pravoslavnog školskog centra, obrazovne institucije u kojoj bi se nastava odvijala na srpskom jeziku i po nastavnim planovim i programima Republike Srpske. Izuzev Elaborata o opravdanosti osnivanja te škole i podnošenja zahtjeva nadležnim organima vlasti u distriktu, malo se šta učinilo na realizaciji ove ideje. Istini za volju, predstavnici Inicijativnog odbora obavili su nekoliko razgovora sa članovima Vlade distrikta, pojašnjavajući stvarne razloge i pravljenje Elaborata i njegov sadržaj.

Protivljenje ideji osnivanja Pravoslavnog školskog centrea nisu izrazili ni predstavnici druga dva naroda, kao ni kancelarija supervizora, s tim što je zamjenik Visokog predstavnika za Brcko Henri L. Klark jasno stavio do znanja da za tu školu neće biti novca iz budžeta.

Poslednja tuča brčanskih srednjoškolaca dala je zagovornicima zatvaranja u nacionalne torove, kojih ima na sve tri strane, novi materijal za raspredanje priča o "nacionalnoj ugroženosti". Cijenu njihovog nadmudrivanja, na žalost, platiće djeca.

Marko Draganić (AIM)