Sukob u vojnom vrhu

Aim, Zagreb, 6.10.2001.

Dugotinjajući sukob između hrvatskog ministra obrane Joze Radoša i načelnika Glavnog stožera HV-a generala Petra Stipetića ušao je, čini se, u svoju dosad najoštriju fazu. U četvrtak, 4. listopada, ministar obrane Radoš dao je intervju riječkom "Novom listu", te je ultimativno zatražio Stipetićevu ostavku navodeći pritom nekoliko razloga zbog kojih bi aktualni načelnik Glavnog stožera morao otići. Prvi je razlog taj što se Stipetić usudio kazati kako bi mogućnost da Sigurnosno-informativna služba (SIS) nadzire civilne osobe predstavljala "kriminal za hrvatsku demokraciju" i da bi to bila "vojna diktatura"; drugi je razlog Stipetićev bjelovarski istup u kojemu je Franji Tuđmanu spočitnuo pogrešno vođenje rata i odbijanje savjeta generala Tusa i Špegelja; treći je razlog sadržan u generalovoj primjedbi premijeru Račanu da usuglašavanje Zakona o obrani ide presporo. Četvrti je razlog, možda, ponajvažniji, ali ga Radoš u intervjuu nije spomenuo: riječ je, naime, o Stipetićevu stavu da Vojna policija treba biti pod nadležnošću Glavnoga stožera, a ne Ministarstva obrane. Upravo ova potonja točka Radoša jako boli. Ukoliko bi, dakle, načelnik Glavnog stožera dobio ovlasti da postavlja i razrješuje šefa Vojne policije, onda prvi vojni policajac u Hrvata sasvim sigurno ne bi bio Radošev miljenik Mate Laušić, nego - vjerojatno - netko tko na vratu nema toliko (lako dokazivih) optužbi za umiješanost u ratne zločine i kriminalne poslove što su se odvijali pod maskirnim štitom.

Hrvatska je, dakle, zemlja nevjerojatnih apsurda: naime, za širenje špijunskih ovlasti vojske nad civilima otvoreno se zauzima ministar s čela, navodno, liberalne političke grupacije, dok prekaljeni profesionalni vojnik javno ustaje protiv militantne čizme za civilnim vratom. Jozi Radošu, očito, ponajviše i smeta Stipetićev profesionalizam. On bi, vjerojatno, na čelu Glavnog stožera radije vidio nekog partijskog poslušnika koji bespogovorno izvršava naredbe liberalnog ministra, pa upravo stoga Radoš već mjesecima, uz pomoć zdruga svojih utjecajnih pomagača, pokušava na sve načine svrgnuti generala Stipetića.

Akcija je, naime, začeta u svibnju ove godine kad su agenti SIS-a, po nalogu šefa te službe Davora Bišćana i uz prešutno odobravanje ministra Radoša, počeli provoditi "operativnu obradu" nad načelnikom Glavnog stožera. "Operativna obrada" (što je kodno ime za prekopavanje crijeva izabranoj žrtvi) uključivala je tajnu kontrolu Stipetićevih razgovora putem telefona i mobitela, te sve ostale špijunske metode što su imale cilj prikupiti materijal koji bi potpuno diskreditirao načelnika Glavnog stožera. Nakon što je obrada dovršena sačinjen je opsežni materijal koji nosi naslov "Protuobavještajna prosudba načelnika Glavnog stožera", a u njemu se potanko opisuju Stipetićeve navodne manjkavosti: materijal nosi oznaku "državna tajna", a na njegovoj su izradi bili angažirani najpovjerljiviji ljudi SIS-ova šefa Bišćana, člana HSLS-a i srednjoškolskog cimera Joze Radoša.

Na sjednici Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku što je u lipnju održana u zagrebačkoj Vili Weiss general se Stipetić potužio najviđenijim državnim dužnosnicima da ima pouzdane informacije kako ga SIS prisluškuje. Rečeni je odbor potom smjesta naredio Nadzornoj službi Ureda za nacionalnu sigurnost da obavi kontrolu u SIS-u: već sljedećeg dana agenti Nadzorne službe, kojoj je na čelu HDZ-ovac Mladen Lacković, ušli su u centralu vojne sigurnosne službe i uistinu pronašli materijale koji nepobitno dokazuju da je SIS "pakovao" generalu Stipetiću. "Izvješće Nadzorne službe UNS-a o tome je li SIS neovlašteno prisluškivao načelnika Glavnog stožera generala Petra Stipetića još nije dovršeno i ne mogu ništa reći dok izvješće ne bude objavljeno", kazao je koncem lipnja ministar obrane Jozo Radoš. Nevolja je, međutim, samo u tome što spomenuti izvještaj UNS-a nije objavljen ni tri mjeseca kasnije.

"Nadzorna služba UNS-a obavila je nadzor u Sigurnosno-informativnoj službi i nije naišla na ništa što bi upućivalo na nezakonit rad. Radilo se o redovitim aktivnostima i provjerama u sklopu sigurnosnih provjera u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru. Druga je stvar što ta sigurnosna provjera nije bila obavljena na profesionalnoj razini. Sam SIS nije imao tehničkih mogućnosti prisluškivati generala Stipetića", izjavio je predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost Tomislav Karamarko nakon što se zahuktao sukob dvojice najistaknutijih pojedinaca u hrvatskom vojnom vrhu. Jozo Radoš o ovoj temi nije kazao ništa, zapravo, rekao je da ostaje kod onoga što je rekao u intervjuu "Novom listu". Očito je, dakle, da ministar obrane zna da je SIS "obrađivao" generala Stipetića i da u toj stvari nema nikakvih obrambenih argumenata. Ista je stvar i sa šefom SIS-a Davorom Bišćanom.

No, pomanjkanje argumenata, kao što je poznato, najbolje se neutralizira ofenzivnim pristupom. Umjesto da nakon saznanja o prisluškivanju Stipetića smijeni svog pomoćnika za sigurnosne poslove Mladena Ružmana (također član HSLS-a) i šefa SIS-a Davora Bišćana (inače, autora ideje da SIS prisluškuje civile), te da podijeli otkaze svim agentima koji su sudjelovali u nezakonitoj raboti, Jozo je Radoš odlučio navaliti na načelnika Glavnog stožera: mjesecima je, valjda, čekao neki njegov nepromišljeniji istup, pa da nastupi s ultimativnim zahtjevom za njegovom smjenom. U Radoševoj se glavi, vjerojatno, rodila zamisao da će napadom na Stipetića najefikasnije zaustaviti priču o SIS-ovim nečasnim i podzemnim poslovima. Uostalom, na taj je način ministar obrane, bar na trenutak, zaustavio eventualnu priču o svojoj ostavci, jer je to jedini potez kojega Radoš može povući poslije otkrića o prisluškivanju načelnika Glavnog stožera.

Splitski tjednik "Feral Tribune", pozivajući se na izvor u Ministarstvu obrane, u svom novom broju piše da je Radoševu zadnjem novinskom istupu pridonijelo i tajno sijelo što je 2. rujna ove godine održano u kući Davora Bišćana u Dugoj Resi. Sastanku su, uz Bišćana, bili prisutni Jozo Radoš, Đurđa Adlešić (krizmana kuma Bišćanove kćeri) i general Josip Stojković, zapovjednik Prvog zbornog područja HV-a. "Na sastanku se pričalo isključivo o tome kako zataškati činjenicu da je SIS prisluškivao Stipetića, te kako načelniku Glavnog stožera poremetiti liniju vođenja i zapovijedanja. Zapravo, kako ga smijeniti", kaže "Feralov" izvor i dodaje: "Osim generala Stojkovića u Karlovcu, na strani te struje je i general Mladen Kruljac u Varaždinu, inače čovjek koji ima kriminalni dosje."

"Nije bilo tajnog sastanka s visokim vojnim dužnosnicima, ni bilo kakvih razgovora o generalu Stipetiću, o čemu piše Feral Tribune. No, zadivljuje sposobnost takvih konstrukcija", izjavila je Đurđa Adlešić, predsjednica saborskoga Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Osim svega pobrojanog, ministar Radoš ima i jedan sasvim privatni motiv za obračun sa Stipetićem: riječ je, naime, o tome da je upravo zahvaljujući Stipetićevim nastojanjima iz Ministarstva obrane najuren Radošev kum Zoran Batušić, koji je skoro godinu dana bio udobno stacioniran na mjestu ministarskog pomoćnika za informiranje. A kad je osveta u pitanju, onda se, očito, ne biraju sredstva. Sad samo treba vidjeti hoće li predsjednik Mesić imati razumijevanja za Radoševe privatne obračune.

Ivica Đikić