Bura oko filma "Oluja nad Krajinom"
Aim, Zagreb, 4.10.2001.
Film "Oluja nad Krajinom" Bože Kneževića - snimljen u produkciji neovisne producentske kuće Factum iz Zagreba - napokon je emitiran na Hrvatskoj televiziji, u emisiji Latinica, u ponedjeljak, prvog listopada, u udarnom terminu u osam sati navečer. Film, koji traje pedeset minuta, prikazuje likvidaciju civila u selima Grubori,Varivode, Gošići i Plavno, za vrijeme akcije Oluja. Veći dio filma posvećen je egzekucijama, uglavnom staraca, na tim lokacijama, no u uvodnom je dijelu filma prikazana i svojevrsna politička uvertira. Bez ikakvog komentara prikazane su arhivske tv snimke nekih ključnih događaja koji su, de facto, omogućili zločine. Film počinje saborskom diskusijom Radimira Čačića, današnjeg hrvatskog ministra obnove, koji je u Saboru, neposredno nakon smjene vlasti u Hrvatskoj, ustvrdio kako je prvih dana Oluje, ušao u jutarnjim satima u Knin, koji je bio čitav, da bi na povratku iz grada vidio masu zapaljenih kuća. Čačić je bez ustezanja zaključio kako kuće u Hrvatskoj nije rušila samo srpska agresija, već su ih rušili i "mangupi iz naših redova". Ta je izjava izazvala lavinu prosvjeda hadezeovih zastupnika, koji su nakon nje napustili sabornicu.
Odmah iza toga vidimo Dobricu Ćosića, na iskapanju kostiju srpskih žrtava iz Drugog svjetskog rata, u Prebilovcima, u Hercegovini, i patetični Ćosićev govor. Iza te scene dolazi sličan prizor, samo je lokacija druga. Jama Jazovka, iz koje se vade kosti pobijenih civila, ustaša i domobrana, a nad jamom govor Ivana Vekića, kasnije ministra unutarnjih poslova u HDZ-ovoj vladi. Potom dolaze Milošević, Tuđman, Šešelj, osnivanje Zbora narodne garde. Pokazane su i snimke Srba iz Korenice, koji u predvečerje rata najavljuju da će se osvetiti za Drugi svjetski rat, da bi, odmah potom, bilo prikazano i zarobljavanje Gorana Hadžića na Plitvicama, na katolički Uskrs 1991. godine koji je, za mnoge, značio stvarni početak rata u Hrvatskoj.
Nakon desetak minuta uvoda, Knežević je prešao na svoju pravu temu - ubojstva, paljevine kuća i krađu privatne imovine izbjeglih Srba za vrijeme i neposredno nakon Oluje. Cijeli je film montiran bez ikakvog komentara, golim redanjem kadrova, uz razgovor s dva vodeća čovjeka Hrvatskog Helsinškog odbora, Ivana Zvonimira Čička i dr Žarka Puhovskog. U filmu su izneseni i podaci HHO-a, prema kojima je na području bivšeg sektora Jug (Sjeverna Dalmacija i Južna Lika) ubijeno više od 400 civila, i spaljeno preko 20 tisuća kuća. Uz slike ubijenih staraca, pokazuju se govori predsjednika Tuđmana, koji je Srbe pozivao da ostanu u Hrvatskoj (osobno im jamčeći sigurnost) a onda i govor u Kninu, na kojem im je poželio sretan put, uz dodatak da su otišli ne uspijevši sa sobom ponijeti čak ni devize i prljave gaće.
Nakon filma, u studiju je započela diskusija u kojoj su sudjelovali odvjetnici Anto Nobilo i Željko Olujić, novinari Drago Pilsel, Vedrana Rudan i Maja Freundlich, te autor filma Božo Knežević. U Latinici su prikazana i tri priloga, u kojima su prikazana stradanja civila u izbjegličkoj koloni nakon Oluje, likvidacija ratnih zarobljenika na Miljevačkom platou, te ispovijest vojnika koji je zbog ubojstva dvoje staraca za vrijeme Oluje "zaradio" 14 godina - kazna mu je kasnije smanjena na 11. Dolazak u studio odbile su sve perjanice nacionalističke desnice: general Janko Bobetko (koji je već prije gledanja filma ustvrdio da je Kneževićev film "prosrpski"), Đovani Maksan, admiral Davor Domazet Lošo.
Nakon burne rasprave u studiju - u kojoj su Olujić i Freundlich branili stavove po kojima su za vrijeme Oluje, s hrvatske strane, počinjeni tek pojedinačni incidenti koje je hrvatsko pravosuđe uglavnom uspješno procesuiralo - dok su Nobilo, Pilsel i Vedrana Rudan tvrdili kako su se događali i ratni zločini, za koje do danas nitko nije odgovarao, prava je oluja tek započela. Ovi prvi dokazivali su kako je film fundamentalno antihrvatski, dok su ovi drugi branili tezu po kojoj je takav film dobrodošao i, čak, - pomalo zakasnio.
U glasanju tv-gledatelja, koje je trajalo za vrijeme emisije, čak je 75 posto gledatelja - od 2168 registriranih poziva - ustvrdilo kako hrvatsko pravosuđe treba procesuirati sve ratne zločine, bez obzira na to tko ih je počinio. Njih 25 posto odgovorilo je negativno. No, već dan kasnije hrvatska je desnica praktički podivljala. Hrvatska demokratska zajednica odmah je zatražila ostavku direktora televizije Mirka Galića, te ostavku voditelja emisije Denisa Latina. Hrvatska stranka prava najavila je prosvjede pred zgradom Hrvatske televizije. Telefoni su na Prisavlju divljački zvonili cijeloga dana: masa gledatelja nazivala je upućujući prijetnje, pogrde i kletve. Sadržaj je uglavnom bio isti: Denis Latin je komunista, Božo Knežević je Srbin, film je prosrpski - dakle, antihrvatski - a cijela je operacija izvedena radi dodvoravanja "Račanu i Mesiću". Slične su reakcije stigle i elektronskom poštom, no s mnoštvom pozitivnih sadržaja, sa svih strana bivše Jugoslavije, ali i iz Australije, Skandinavije, Zapadne Evrope. Novinari tiskanih medija u svojim su komentarima, u dominantnoj većini, pohvalili i film i činjenicu da je film uopće prikazan na prvom programu nacionalne televizije.
Gotovo sve ankete koje su kasnije objavile različite dnevne novine, pokazale su da je, nasuprot agresivnoj desnici, većina tihih građana ipak sklonija suđenju svim počiniteljima ratnih zločina, s koje god strane dolazili. Na telefonu Jutarnjeg lista, 74 posto građana izreklo je pozitivan stav prema suđenjima za ratne zločine, dok je u istraživanju agencije Media metar 51 posto ispitanika film ocijenilo vjerodostojnim.
"Bio sam preneražen ljuskom vrstom kao takvom" - izjavio je dr Dražen Lalić, sociolog, komentirajući film. "Osjećao sam se krivim za sve, ne kao Hrvat, nego kao čovjek. I mislim da je krajnje vrijeme da konačno prestanemo biti Hrvati, Srbi, ljevičari i desničari, i da budemo naprosto ljudi. Prestanimo činiti drugima ono što ne želimo da nama čine i prestanimo braniti takvo postupanje".
"Zapanjena je mogla ostati samo najšira javnost" izjavio je umirovljeni general Martin Špegelj, "koja je u Latinici prvi put otvoreno suočena s konkretnim zločinom počinjenim nakon Oluje." Po njemu, hrvatski se građani moraju suočiti s tamnom stranom Domovinskog rata, uz dodatak kako su neke ocjene na račun Hrvatske vojske izrečene paušalno, jer "nije čitava vojska palila kuće i ubijala starce, nego su taj prljavi posao, na krilima kaotičnog stanja, radili uniformirani psi rata".
"Nužno je da svaka strana u ratovima koji su se dogodili na ovim prostorima otvori bolne teme i o njima raspravi unutar sebe", izjavio je Božo Knežević, autor filma.
"Mislim da su rezultati glasanja najbolji pokazatelj zrelosti hrvatske javnosti i oni su najbolji odgovor na priopćenje HDZ-a", rekao je Denis Latin, autor i voditelj ove, najosporavanije emisije u povijesti Hrvatske televizije.
Osporavana bi Latinica, ipak, izazvala znatno manje negativnih reakcija da je vrh Hrvatske televizije nakon izbora učinio nužne reforme. "Ne talasaj" politika dovela je, međutim, nepune dvije godine nakon izbora, do snažnog uspona radikalne desnice. Hrvatska javnost, (dez)informirana u najvećoj mjeri upravo putem televizije, na temelju takvih informacija nikako nije mogla izvući zaključak zašto se hrvatskim generalima sudi u Haagu, kad već nisu naredili ili počinili nikakav zločin. To im, naime, na televiziji do sada nitko nije rekao.
Ova emisija, kao i kasnije reakcije - te ispitivanja javnog mnijenja - pokazuju, zapravo, da je javnost puno raspoloženija za promjene, reforme pa i suđenja za ratne zločine, od hrvatske vlade koja se s ovim problemima odbijala otvoreno suočiti, dijelom zbog kukavičluka, dijelom zbog uvjerenja da takve poteza javnost ne bi prihvatila. Nastavak dosadašnje politike današnju koaliciju neminovno vodi ka porazu na idućim izborima, a izbjegavanje suočavanja s "tamnim stranama Domovinskog rata" ka međunarodnoj izolaciji. Paradoks je da je emisija koja bi trebala voditi nacionalnoj katarzi - na temu zločina - emitirana u okviru Zabavnog programa Hrvatske televizije. Informativni i dokumentarni program nacionalne televizije još uvijek žive u uvjerenju da je HDZ s vlasti otišao tek privremeno. Ne dođe li do radikalne promjene u uređivačkoj politici ove kuće, ta će se vjera pokazati sasvim opravdanom.
Boris Rašeta