Tehnicka vlada u novembru
Crnogorske predreferendumske igre
Da li je na pomolu kona;ni dogovor DPS-a i SNP-a o sprovodjenju referenduma u Crnoj Gori
AIM Podgorica, 28.09.2001. godine
Predsjednistvo DPS nije se u cetvrtak (27.septembar) uvece ni dotaklo popodnevne Kostunicine ponude da reanimira pregovore o buducnosti odnosa Crne Gore i Srbije. Podsjetimo: dan ranije, Kostunica je - nakon Dukanovicevog nedolaska na beogradske pregovore - istakao da pregovora vise nema i da je ťreferendum jedina opcijaŤ. Sto je predsjednika SRJ natjeralo da u 24 sata promijeni misljenje - nije poznat. No, DPS nije ťtrznuo ni na jednu, ni na drugu izjavu Predsjednika SRJ. Rjecita sutnja nije, pritom, uzrokovana tvrdoglavim Kostunicinim istrajavanjem da se za pregovarackim stolom nade i Dragisa Pesic, savezni premijer bez upotrebne vrijednosti. Dukanovic, ocito, vjeruje kako ponovo ima solidne karte u rukama i uslove da zaigra svoju igru.
S razlogom: politicki autogol sto ga je sebi maestralno zabio jugoslovenski predsjednik, proglasavanjem kraja jos nezapocetih pregovora Podgorice i Beograda, dobrodosao je poklon aktuelnoj crnogorskoj vlasti. Taj je Kostunicin potez gotovo ismijan od ostatka DOS, a cak su i njegovi crnogorski sateliti pokazali odredenu dozu rezerve prema ispravnosti takve odluke.
No, Kostunicinoj gresci ne treba pridavati odvec veliki znacaj: nista se stratesko nije promijenilo u crnogorskoj politickoj areni, povodom dvije oprecne i medijski razvikane izjave predsjednika SRJ. Glavni su akteri, najvjerovatnije, odabrali oruzje i na redu su takticki manevri.
"Referenduma ce biti, ali ne tako brzo, kako bi htio Kostunica i njegovi sljedbenici. Pripremice ga tehnicka vlada, a ne ova manjinska, kako to uporno traze liberali" - tvrdi izvor iz vrha DPS.
Politicki analiticari imace vremena da prouce je li zaista i kako DPS opet uspio da se umetne u politicki centar, sto bi, s obzirom na karakter i obim crnogorskih podjela i javno zalaganje Dukanovica za nezavisnost, bilo moguce jedino kolektivnom hipnozom ili, jednako kolektivnom, astralnom projekcijom. Ogromnu vecinu gradana, medutim, vise od teorijskih, interesuju prakticne posljedice politike i, donekle, metode njenoga ostvarivanja.
Stoga se prva citirana recenica funkcionera DPS, sasvim pouzdano, moze prevesti ovako: Dukanovic zna da je Kostunicino pozurivanje referenduma u Crnoj Gori motivisano zeljom da se obezbijedi alibi za bojkot projugoslovenskog bloka. Bilo je to iz aviona vidljivo: Kostunica je objavio prekid pregovora istoga dana kad su u Skupstini Crne Gore DPS, SDP i LSCG usvojili inicijativu da se formira radna grupa za izradu Zakona o referendumu. Jugoslovenski je predsjednik, ocito, procijenio da je to pravi trenutak za svaljivanje krivice zbog propasti pregovora na zvanicnu Podgoricu. Neuspjeh pregovora sa Srbijom i izrada referendumske regulative bez ucesca projugoslovenske koalicije, trebalo je da definitivno oznace "separatiste" kao one koji su posegli za, od medunarodne zajednice ostro zabranjenim, jednostranim aktom.
No, Kostunica je pokazao da nije samo u spoljnoj politici na klizavom terenu, vec da nije u stanju da predvidi ni reakcije koalicionih partnera. Dindic ga je posprdno nazvao "suverenim monarhom", koji krsi Ustav SRJ, DPS je ocijenila da "Kostunica nije rjesenje problema, vec sam problem", Vladan Batic je hladno ponudio ideju da pregovore nastavi neko ko to umije, a SDP CG predlozila da pregovore pocnu direktno vlade Srbije i Crne Gore.
Druga citirana recenica, pak, u prevodu sa jezika zatvorenih sjednica glasi: DPS ce nastaviti da hoda po ostrici opasnosti od prijevremenih izbora (zbog gubitka podrske LSCG), ka uvlacenju dijela koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" u predreferendumsku proceduru i referendumsko glasanje. Izvor iz vrha DPS tvrdi kako je Predrag Bulatovic spreman da pod odredenim uslovima izvede svoje pristalice na glasanje o drzavnom statusu Crne Gore. "Izmedu Bulatovica i Kostunice definitivno je puklo. Dio SNP poci ce, predvoden Zoranom Zizicem, za opcijom bojkota, ali je Peda odlucan da se referendumom stavi tacka na pitanje buducnosti Crne Gore i zajednicke drzave" - tvrdi visoki funkcioner DPS.
Kljucni zahtjev lidera SNP je da se vlast uoci referenduma ne dijeli samo u Vladi i drzavnim glasilima, nego i na nivou opstina, pa cak i vaznih preduzeca. Ustupak vlasti na tom planu dao bi Bulatovicu snazne adute u unutarpartijskom razracunavanju, koje, inace, svi u toj partiji uredno demantuju. Sva ostala pitanja, koja u ovom trenutku vaze za sporna, bice rijesena u skladu sa medunarodnim standardima. A oni su negdje na strani projugoslovenske koalicije (kontrola medija, policije, finansija), a negdje na strani independista ( glasace gradani, rezultat se mora postovati...).
Rasplet prvog cina crnogorske politicke drame odigrace se, najvjerovatnije, tokom novembra, u vrijeme izbora na Kosovu. Podgorica i njeni odnosi sa Beogradom naci ce se, barem nakratko, izvan fokusa medunarodne javnosti sto bi trebalo da omoguci donosenje krupnih odluka uz srazmjerno malu buku. U vrhu DPS procjenjuje se da dvije Narodne stranke (NS i SNS) nece prihvatiti ulazak u tehnicku vladu. Jos se, medutim, vjeruje u mogucnost da LSCG i SDP podrze taj projekat. Sadasnji Vujanovicev kabinet, naime, podnijece ostavku tek kada se usvoji Zakon kojim ce biti preciziran datum referenduma, pitanje i ostali bitni elementi. U takvim okolnostima liberali i socijaldemokrate imali bi problema da objasne neulazak u vladu koja treba da pripremi referendum.
No, iako pocinju da se otapaju kapljice sa sante nepovjerenja izmedu liberala sa jedne i DPS sa druge strane, veliko je pitanje moze li se, uz katalizator kakav je SDP, taj proces zaokruziti za samo mjesec dana. Tim prije sto su i socijaldemokrate jednako tvrde u protivljenju koncentracionoj ili bilo kakvoj tehnickoj vladi, u koju bi usle i "prosrpske" partije. Ovonedjeljna posjeta Podgorici ambasadora SAD, Montgomerija i Velike Britanije, Kroforda, samo je potvrdila da Zapad zeli cistu i apsolutno ubjedljivu pobjedu na referendumu, kao uslov za priznavanje nezavisnosti Crne Gore. Disciplinovanim bojkotom svih pristalica projugoslovenske koalicije, takav bi rezultat bio tesko ostvariv, obavezno sumnjiv, a vjerovatno - konfliktan. U toj sferi treba traziti argumente sa kojima ce DPS izaci pred partnere iz crnogorskog bloka. Dukanoviceva partija, medutim, morace sa mnogo vise takta da se ophodi prema LSCG i SDP, nego prethodnih sedmica, kada ih nije udostojila ni upoznavanja sa nacrtom sporazuma koji je trebalo da dovede do stvaranja koncentracione vlade.
Liberalni savez i SDP stalno upozoravaju na mogucnost da projugoslovenske partije, ukoliko udu u prelaznu vladu, mogu u odsudnom trenutku prekrsiti sporazum i, umjesto do referenduma, dovesti do vanrednih parlamentarnih izbora. Cini se da od takve opasnosti zasad nema (niti je moze biti?) pouzdane odbrane. Predrag Bulatovic, zacijelo, nece izaci na referendum unaprijed pomiren sa porazom, nego ce sve uciniti da na njemu pobijedi. U takvim okolnostima realno je ocekivati povlacenje jos nekih krupnih poteza na objema stranama crnogorske politicke scene. Naprimjer, ponudu liberala da udu u Vujanovicev kabinet i time izbiju adute DPS za stvaranje tehnicke vlade. I Bulatovic ce, nema sumnje, pokusati da ubijedi Soca i Bojovica, a prije svih Zizica, kako je referendum neminovnost, ne bi li izbjegao da se sam bori za ocuvanje Jugoslavije.
Crnogorski politicari postali su specijalisti da nadzive svoje politicke projekte, ali ce se ovoga puta sve karijere naci na stolu. Pa, cija drzava pobijedi...
Darko SUKOVIC (AIM)