Bauk terorizma ujedinjuje političare

Priča o Bosni dobiva veliki publicitet

AIM, Sarajevo, 28.09.2001. Aktuelna vlast u BiH velikim dijelom je amortizovala antibosansku i antimuslimansku kampanju koja je počela hvatati zalet poslije terorističkih akata u Americi, u kojoj je Bosna fokusirana kao zona potencijalne terorističke opasnosti. Vlast je osudila terorizam, uradila ono što su zapadni saveznici zahtijevali (provjera 18 lica sa Interpolove potjernice), pokazala spremnost da isporuči osumnjičene strance i iskoristila priliku da se krene u uvezivanje inače isparcelisanog sigurnosnog sistema. Bosanska vlada (Vijeće ministara) koju predvodi Zlatko Lagumdžija u utorak 25. septembra usvojila je plan antiterorističke borbe, koji obuhvata pet poglavlja. Najvažnije tačke su uspostava kontrole na cjelokupnoj državnoj granici, čija je cijela četvrtina nepokrivena i provjera svih izdatih pasoša strancima koja se treba obaviti do 15. oktobra. Ostali zadaci odnose se na obezbjeđivanje nedostajućeg zakonskog okvira (iz sistema zaštite ličnih podataka - CIPS, istraživanje terorizma i organizovanog kriminala itd.), provjeru bankovnih računa preko kojih se eventualno finansiraju terorističke mreže, tu su i mjere sigurnosti zračnog prostora i još niz drugih aktivnosti. Strah od terorizma i globalizacija ovog zla pružili su veliku šansu da se država počne izgrađivati neophodni sigurnosni okvir za koji ranije nije bilo političke volje.

U danima poslije terorističkih napada u Njujorku i Vašingtonu, Bosna i Hercegovina, kao zemlja u kojoj su najbrojniji muslimani (Bošnjaci), našla se medijski žigosana kao zemlja koja pruža utočište teroristima po pojednostavljenoj formuli izjednačavanja vjere i terorizma. Pri tom je tu i činjenica da su se tokom rata na strani bosanske armije borili dobrovoljci iz islamskih zemalja i da su neki od njih primili bosanskohercegovačko državljanstvo. Stekle su sve pretpostavke i za medijsku i političku zloupotrebu kod kuće, u okruženju i šire, prijeteći da ostavi velike posljedice na i onako nestabilno društvo i državu koje se još nije opravilo od rata '92. do '95. godine.

Televizija Republike Srpske iz Banjaluke u vijestima neposredno nakon terostičkog napada, poručuje da iza svega stoji saudijski disident i terorista Osama bin Laden "koji ima bosanskohercegovački pasoš". Slična tvrdnja pojavila se i u nekim svjetskim medijima. Najozbiljnija optužbu izrekao je na Glasu Amerike (VOA) novinar Beri Vud 18. septembra u širem prilogu o djelovanju Bin Ladenove organizacije Al -Qaida na Balkanu. Precizirano je da je Bin Ladenova organizacija

1. godine djelovala u Albaniji, a izražena je i ozbiljna sumnja kako su "neke radikalne islamske grupe iz BiH povezane sa njegovom mrežom". Ali, dok se samo Bin Ladenovo prisutvo u BiH stavlja pod sumnju, u sumnju se ne dovodi tvrdnja da su na prostoru BiH prisutne njegove pristalice koje sačinjavaju domaćih ljudi.

Priča o Bosni i mudžahedinima dobila je veliki publicitet. U jednom komentaru zagrebačkog dnevnika ("Vjesnik", 17, septembar) poručuje se kako se "Hrvatska ne želi naći svrstana u društvo zemalja po kojima npr. islamski fanatici i teroristi šeću više- manje nesmetano. Bosna i Hercegovina to u praksi jeste". Na drugoj strani, u jednom intervju za jedan beogradski list vojni komentator Miroslav Lazanski, koji uživa glas da je upućen u bjelosvjetske vojno-obavještajne tajne, tvrdi kako u okolini Zenice postoji kamp u kome se obučavaju mudžahedini i da u to selo pripadnici poljsko - nordijskog bataljona iz sastava SFOR-a ne smiju ni priviriti. Glasnogovornik SFOR-a u Sarajevu tvrdnju Lazanskog nazvao je glupošću, rekavši da Stabilizacijske snage kontrolišu cijeli prostor BiH, te kako ne postoje nikakvi kampovi, a da je u okolini Zenice smješten turski vojni kontingent. Lazanski je ovaj put i zvanično demantiran u Sarajevu (u ovom gradu njegovi komentari se poslije masakra na pijaci Markale kada je u februaru 1994. godine preko 150 civila poginulo ili teško ranjeno i kada je on tvrdio da nije ispaljena granata već su "muslimani aktivirali nagazne mine", smatraju šarlatanstvom), ali mnogo običnih čitalaca u Beogradu mu i dalje vjeruje i strahuje "od fundamentalizma i ratnika džihada koji prijete iz Bosne".

U jednoj emisiji Hrvatske televizije (18. septembar) u okviru serijala koji je išao s egidom "Novi rat?" - posvećen reperkusijama terorističkih akata koji su potresli Ameriku i njihovih mogućih refleksija - nekoliko je priloga tako upakovano da je Bosna fokusirana kao zemlja koja predstavlja potencijalnu terorističku prijatenju za stabilnost cijelog regiona. Takva percepcija poentirana je pitanjem gostu u studiju kako da se "Hrvatska koja ima najdužu granicu s BiH zaštiti od potencijalne terorističke opasnosti"? Srećom da je gost u studiju bio Tomislav Jakić, spoljnopootički savjetnik hrvatskog predsjednika, koji je tom prilikom demonstrirao znanje i potpuno racionalan pristup. Njegova je teza da je najmanja vjerovatnoća da će potencijalni terorista u Hrvatsku doći preko BiH, preporučujući da Hrvatska pojača graničnu kontrolu sa Mađarskom ili Italijom.

Bosna i Hercegovina našla se u fokusu iz dva razloga: na jednoj strani stvoren je planetarni stereotip koji između islama i terorizma stavlja znak jednakosti; na drugoj, u BiH su većinski narod Bošnjaci (muslimani), u toku rata u redovima Armije BiH borili su se dobrovoljci iz islamskih zemalja (mudžahedini), a mnogi su poslije rata ovdje i ostali. Pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman pravdao je umiješanost Hrvatske u rat, raspirujući prijetnju o "islamskoj opasnosti koja dolazi iz BiH" i preuzimajući na sebe i svoju državu "povjesnu ulogu kao predziđa kršćanstva". Islamska komponeneta u BiH tokom minulog rata služila je kao snažno propagandno oružje i Miloševića i Tuđamana, iako su i jedan i drugi u danima prije i tokom rata, nudili Izetbegoviću formiranje "male muslimanske države u okviru BiH". Ta je ponuda velikodušno odbijena. Da je prihvaćena bila bi pogubna i za budućnost BiH i za njen najbrojniji narod (Bošnjake) koji bi se našli u potpunoj izolaciji kao neka vrsta balkanske Palestine.

Međutim, negativna percepcija koliko god da se zasnivala na poznatim stereotima koji izviru iz "evropske kršćanske kulturne tradicije" (Zbignjev Bžežinski), izvire i iz grešaka bivše Izetebegovićeve vlasti. Dolaskom na vlast muslimanske SDA stranke, vjera koja je proteklih 50 godina bila potpuno prigušena, naglo je izašla na javnu scenu i postala ideološka podloga politike. Vjerska simbolika je postala napadna, uvukla se u politički i javni život, a dobrim dijelom islamizacija je zahvatila i Armiju, posebno kritične 1993. godine kada se ratovalo na dva fronta - protiv srpske i hrvatske vojske. Vjera je postala jedina nada, a svaki saveznik je dobro došao. Stotine dobrovoljaca iz islamskog svijeta došlo je da se bori u BiH. Njihovi su motivi bili dvostruki: došli su da brane vjersku sabraću kojima je prijetilo uništenje i samu vjeru koja je bila objektivno ugrožena. Međutim ovi dobrovoljci, formirali su u Zenici svoj odred "El mudžahid", ustrojen na vjerskim principima, a kasnije se pokazalo da nije bio uvezan u jedinstvenu vojnu strukturu. Njegovo prisustvo bilo je snažno propagandno oružje režimima u Beogradu i Zagrebu. Međutim, ovdje se dugo postavlja pitanje kako su mudžahedini mogli dolaziti u Bosnu preko Hrvatske i teritorija koje je kontrolisao HVO? Odgovor na to pitanje, ako ga ikad bude, razjasniće mnoge tajne bosanskog rata.

Prema uredbi ratnog Predsjedništva BiH iz 1993. godine svi dobrovoljci u Armiji BiH sticali su pravo na državljanstvo (identična je bila praksa i u redovima HVO i Vojske bosanskih Srba), što je jedan broj stranaca i prihvatio. Ta činjenica uzrok je daljih špekulacija. U danima poslije terorističkog čina u Americi, u medijima i izjava političara u javnost se izlazilo sa bombastičnim ciframa od pet do 12.000 podijeljenih pasoša mudžahedinima i pitanjem koliko potencijalnih terorista putuje po svijetu sa bh. pasošem? Ministarstvo za civilna pitanja zvanično je saopštilo da je tokom rata u bh. državljanstvo primljeno oko 12.000 stranaca, a samo 420 lica arapskog porijekla. Među njima samo je 70 dobrovoljaca - ratnika koji su ostali u BiH iz privatnih ili političkih razloga. Niko ne tvrdi da među njima nema sumnjivih osoba, a što će pokazati revizija izdatih pasoša koja treba da se okonča do 15. oktobra.

Mala mudžahedinska zajednica u godinama poslije Dejtona i niza policijskih akcija tokom 1997. i 1998. godine, nalazi se na potpunoj margini bosanskog društva, izolovana i neprihvaćena od lokalne sredine. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, Amerikanci su tražili da se u roku od 45 dana dobrovoljci iz islamskih zemalja napuste zemlju. Njihov odred je rasformiran, većina se vratila kući ili otišla na druga ratišta, a manji broj iz ove skupine je zasnovao porodicu u Bosni i nastavio tu živjeti. Među njima otkriveno je i nekoliko lica sa Interpolove potjernice - Abu Hamza, famozni Handala (osumnjičen za podmetanje auto - bombe u Mostaru), Francuz Dumont, pljačkaš banke koji je promijenio vjeru i sklonio se Bosnu kako bi izbjegao zatvor.

Priča o Bosni kao potencijalnoj terorističkoj opasnosti je, ipak, višestruko pretjerana. Prvo, zemlja se nalazi pod direktnim vojnim protektoratom zapadne alijanse koja ima punu kontrolu. Drugo, postavlja se pitanje koliko je socijalno biće bosanskih muslimana pogodno za islamsku radikalizaciju i treće, ovdje je na vlasti Alijansa, kojoj se ne može spočitavati veza sa radikalnim islamskim krugovima ni kod kuće, ni u svijetu. To je u velikoj mjeri doprinijelo da se amortizira fokusiranje Bosne kao utočišta islamskog radikalizma. Na drugoj strani, državni vrh se bez oklijevanja svrstao u antiteroristički svjetski blok iz kojeg bi BiH mogla profitirati.

Raniji pokušaji da se obezbijedi državna granica ili uvede minimum sigurnosne koordinacije na nivou države, odbijani su od strane nacionalističkih srpskih i hrvatskih krugova kao pokušaj unitarizacije BiH. Najnoviji teroristički napadi pokazali su da je terorizam globalni problem i skreće pažnju na nedjeljivost bezbjednosnog prostora u BiH. BiH se ne može boriti protiv ove pošasti sa dvije nacionalno omeđene tajne službe u Federaciji i zasebnoj srpskoj u srpskom entitetu (Republika Srpska), sa nacionalno isparcelisanim policijama, trima vojskama i četvrtinom potpuno nepokrivene državne granice. Sada je šansa da se BiH organizuje kao država koja će biti u stanju da se sama štiti i tako doprinose borbi protiv terorizma u regionu. U svem zlu, ovo je od koristi Bosni i Hercegovini. Jer, da je prije nekoliko mjeseci premijer Federacije BiH Zlatko Lagumdžija, na primjer, predložio čvršću koordinaciju sigurnosnog sistema, dobio bi etiku da je unutarista. Ovako, opasnost od terorizma ujedininjuje inače podijeljene bh. političare.

Emir HABUL (AIM, Sarajevo)