Crnogorski susret sa sidom

Zasto se jednom djetetu u Podgorici ne dozvoljava redovno skolovanje

Jedan osnovac vec godinama ispasta zbog toga sto je rodenjem posto nosilac virus HIV-a. Ostao je u meduvremenu bez majke i oca, a drustvo ga je odbacilo, bez prava zalbe

AIM Podgorica, 26.09.2001. godine

Ucenici jednog odjeljenja petog razreda podgoricke Osnovne skole "Milorad-Musa Burzan" poceli su u ponedjeljak bojkot nastave, koji ce, tvrde, trajati dok se iz njihovog odjeljenja ne udalji ucenik koji je HIV pozitivan (nosilac virusa izazivaca AIDS-a). Sa istim zahtjevom, njihovi roditelji demonstrirali su u utorak, 18. septembra, ispred Skupstine Crne Gore.

Istovremeno, ovdasnji mediji objavili su vijest da je majka "inkriminisanog" dijeteta umrla od AIDS-a. Nekoliko godina ranije, bolesti je podlegao i njegov otac. Nersrecno dijete, koje -ivi kod ujaka, za smrt svoje majke - koja je duze bolovala u podgorickom Klinickom centru - saznalo je iz novina!

Tragicna prica o zivotu i skolovanju djeteta koje je od rodenja nosilac virusa humane imunodificijencije (HIV), javno je pocela u septembru 1996. godine. Tada je sestogodisnji djecak, upisan je u prvi razred osnovne skole. Prethodno je isto dijete, bez ikakvih problema, godinu dana islo u zabaviste.

Medutim, redovno skolovanje zigosanog djeteta trajalo je manje od jednog sata. Toliko je, naime, trebalo grupi roditelja i ucenika iz skole - ocigledno upucenih u djecakov medicinski karton - da pogrdama i prijetnjama primoraju njegovu rodbinu da ga vrati kuci. Ministarstvo prosvjete i uprava skole odlucili su potom da djecak ne moze krenuti u prvi razred, posto nije navrsio sedam godina starosti.

Iza formalnog objasnjenja krilo se niz ociglednih krsenja ljudskih prava, zagarantovanih i Ustavom Crne Gore. Naime, republickim Ustavom je propisano: "Gradani su slobodni i jednaki bez obzira na bilo kakvu posebnost ili licno svojstvo" - clan 15; "Jamci se nepovrjedivost fizickog i psihickog integriteta covjeka, njegove privatnosti i licnih prava" - clan 20; "Jamci se zastita podataka o licnosti. Zabranjena je upotreba podataka o licnosti van namjene za koju su prikupljeni" - clan 31.

Nikome, ipak, nije palo na pamet da zatrazi bilo ciju odgovornost zbog toga sto je jednom sestogodisnjem djetetu uskraceno pravo na normalan zivot. Uvjeravanja ljekara da nosioci HIV virusa nijesu opasni po okruzenje u svakodnavnom "socijalnom kontaktu", pozivanje na praksu zemalja koje su se ranije suocile sa tim problemom i jasne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije u kojima se kaze da "nosiocima HIV virusa ne treba uskratiti mogucnost na svakodnene aktivnosti", ostala su uzaludna.

Umjesto toga, prica o djecaku koji ne moze da krene u prvi razred osnovne skole ponovila se i u septembru sljedece, 1997. godine. Nedjeljnik "Monitor" tada pise: "Dok djecak sa svojom majkom sjedi u praznoj ucionici, ispred skole protestuju roditelji koji ne zele da njihova djeca idu u skolu sa nosiocem smrtonosnog virusa. Uvjeravanja ljekara iz Zavoda za zdravstvenu zastitu u Podgorici kako, sa medicinskog aspekta, ne postoji nijedan razlog zbog koga ovaj djecak ne bi mogao da zauzme svoje mjesto u skolskoj klupi, nijesu imala efekta."

Crnogorska vlast nije imala snage da se izbori sa nezadovoljstvom neinformisanih i prestrasenih roditelja. Donijeto je solomonsko rjesenje - sedmogodisnji djecak ici }e u skolu. Ali, umjesto u ucionici, prva slova ucice u skolskoj biblioteci. Sam.

Djecak, prema tvrdnjama skolskog psihologa - natprosjecno inteligentan, a ipak osuden na samocu i izolaciju, zavrsio je cetiri razreda uz pomoc uciteljice koja je pristala da radi sa njim. Upuceni tvrde da crnogorsko Ministarstvo prosvjete i nauke u Crnoj Gori nije uspjelo pronaci uciteljicu spremnu da drzi casove HIV pozitivnom djetetu. Zato je Ministarstvo bilo prinudeno da angazuje uciteljicu iz Srbije!

Pocetak ove skolske godine, kada je nesrecni djecak trebalo da krene u peti razred, odnosno, da pohada razrednu nastavu, ponovo je otvorio problem. I vratio ga na pocetak.

"Znamo da je mogucnost prenosenja side vrlo mala, ali nas plasi i sama pomisao da sa nasom djecom uci dak koji je HIV pozitivan", kazu uspaniceni roditelji, koji demonstrirajuci sa svojom djecom pokusavaju da sprijece normalno skolovanje HIV pozitivnog djecaka.

U Ministarstvu obrazovanja ponovo su bili zateceni. Umjesto unaprijed spremnog stava koji bi mogli obrazloziti i odbraniti, celnici Ministarstva najavljuju seriju sastanaka "na kojima ce jos jednom biti razmotren problem i predlozena rjesenja".

Tokom sledece nedjelje bice jasnije: da li ce djecak ostati u odjeljenju u kome ga ne zeli vecina ucenika (preciznije je reci njihovi roditelji)? Petoro djece je, uz saglasnost roditelja, vec prekinulo zapoceti bojkot.

Druga solucija je da HIV pozitivni djecak nastavi skolovanje u izolovanom odjeljenju u kome bi bio jedini dak, kao i protekle cetiri godine. Ne treba iskljuciti ni mogucnost da celnici ministarstva i uprava {kole pronadu i neko trece, manje ili vise, privremeno rjesenje.

Ocigledno, ovdasnje drustvo, ali i vlast, i nakon pet godina je potpuno nespremno da odgovori na izazov pred kojim se nalazi. AIDS je, odavno, postala realnost i u Crnoj Gori. Uprkos tome, ovdasnje drustvo jos nije spremno da se sa njom suoci. A dostupni podaci govore da je trenutno u Crnoj Gori registrovano 10 do 20 nosilaca HIV virusa (podaci variraju zavisno od organizacije koja ih daje). Ljekari su medutim nepodijeljeni u misljenju da ti podaci nijesu pokazatelji stvarnog stanja kada je u pitanju HIV i AIDS. Optimisti smatraju da na svakog registrovanog nosioca HIV virusa u Crnoj Gori dode petnaestak onih koji virus nose, a da to nije poznato ni ljekarima, ni njima samima. Pesimisti svoje procjene prave tako sto broj poznatih nosilaca virusa mnoze sa sto.

Zato ljekari sa pravom upozoravaju: "Sa inficiranim djetetom treba postupati na najhumaniji nacin, a ne diskriminatorski, jer ovaj problem pored eticke ima i pragmaticnu crtu". Naime, sirom svijeta je prihvacen stav da izolacija i sprjecavanje svakodnevnih aktivnosti ljudi i djece koji su inficirani HIV virusom ili oboljeli od AIDS moze imati samo stetne efekte. Bude li progonjena i anatemisana, AIDS ce poceti da se prikriva. Oboljeli i nosioci virusa ce, budu li diskriminisani, pokusavati da prikriju svoje stanje i odbijati svaku saradnju sa ljekarima i okolinom. Normalno je da niko nece prihvatiti rizik da bude izopsten iz zajednice. Podstaknuti osjecajem lazne sigurnosti, uslijed nedostatka valjanih informacija, ljudi ce zanemarivati preventivne mjere, sto moze samo pogodovati sirenju bolesti.

I pored tih saznanja Crna Gora dosadasnjim odnosom prema HIV da nije spremna da se sa problem uhvati u kostac. O tome bi nesrecni ucenik skole ťMilorad Musa BurzanŤ mogao da prica danima, mjesecima...

Zoran RADULOVIC (AIM)