Tuđmanov ortakluk s Babom

Aim, Zagreb, 26.9.2001.

Prije nekoliko godina, u jednom novinskom intervjuu, Fikret je Abdić izgovorio ovu rečenicu: "Tuđman mi je dao hrvatsko državljanstvo zbog posebnih zasluga!" O karakteru svojih "posebnih zasluga" Abdić nije detaljnije govorio, pa se onda moglo samo spekulirati čime je to velikokladuški Babo zadužio ovu zemlju i Tuđmanov režim: s priličnom se sigurnošću, naime, moglo tvrditi da je Abdić - uz Matu Bobana - bio drugi jaki vrhovnikov adut u operaciji podjele Bosne; sa sigurnošću se, također, moglo tvrditi da je bivša hrvatska vlast, skupa s nekim visoko rangiranim pojedincima, imala itekakve materijalne koristi od dvogodišnjeg postojanja Babine paradržavice u kojoj je, osim koncentracijskih logora i smrti, cvala nelegalna trgovina svim i svačim, a osobito naftnim derivatima i naoružanjem.

Sve se to, dakle, moglo tvrditi s priličnom sigurnošću, ali je postojalo malo čvrstih tragova o motivima goleme uzajamne ljubavi između Franje Tuđmana i Fikreta Abdića. Stenogram sa sjednice Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti, koja je - pod predsjedanjem Franje Tuđmana - održana 19. rujna 1993. godine, zorno svjedoči o naravi odnosa hrvatskoga poglavara i velikokladuškog kabadahije: dajući golemu materijalnu podršku Abdićevim secesionističkim aktivnostima Tuđman je igrao na pripojenje bihaćke regije Hrvatskoj, dok je Babo igrao isključivo na profit i privatno bogaćenje. Sjednica VONS-a održava se, inače, dva mjeseca nakon što je Abdić - nesumnjivo uz pomoć i po nagovoru hrvatske vlasti - proglasio svoju privatnu državicu kojoj je nadjenuo ime Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna, čija egzistencija ne bi bila moguća bez Franje Tuđmana i ljudi koje je on zadužio da skrbe o nestašnom Fikretu. Riječ je o Nikici Valentiću, tadašnjemu premijeru, Hrvoju Šariniću, predstojniku Ureda predsjednika Republike, Gojku Šušku, ministru obrane, te o generalu Ivanu Čermaku, glavnom logističaru Hrvatske vojske.

Sjednica o kojoj je ovdje riječ održana je, također, pet dana prije nego što će Fikret Abdić dobiti rješenje o prijemu u hrvatsko državljanstvo: nema sumnje da su Abdićevu prijemu u hrvatsko državljanstvo uvelike doprinijela Tuđmanova razmišljanja o njegovu liku i djelu, a za sređivanje formalnosti oko državljanstva bio je zadužen Ivan Jarnjak, tadašnji ministar unutarnjih poslova. Temu "Abdić" na sjednici VONS-a načeo je predsjednik Republike...

Franjo Tuđman: U svezi sa ovakvom situacijom oko Bosne, nama je veoma važno da razvijemo odnose, i zato sam pozvao ovdje - a tu je i Čermak, imao sam i razgovore prekjučer sa Abdićem da, znači, u Bihaćko-cazinsku krajinu, znači, ekonomski, i u svakom drugom pogledu sasvim držimo na svojoj strani. Jer, nije isključeno da bi u tom muslimansko-srpskom pregovaranju Alija možda pokušao da preko svoga Petog korpusa, preko tih ljudi u tom svom korpusu da ponudi i to Srbima. Tako da nam je veoma važno da potpomažemo Aliju i druge tamo - nasuprot Aliji Fikreta, da spriječimo te moguće Alijine makinacije sa Srbima. Zbog toga bi bilo važno da sve što ide u Cazinsku krajinu, bihaćku, da ide preko ljudi, koji su Fikretovi. (Upadica: Da ima samo jedan kanal.) Da. Ali mi Fikret kaže da ima toga više. Onda, ako ima toga više, onda mu to narušava i to. Nikica Valentić: Ima još neka sitna, dva, tri kanala. Ali, dopustite, ako mogu reći. 95 posto ide preko Fikreta, radi se o velikim količinama robe, i radi se o robi koja postiže trostruku, do desetorostruku cijenu u Cazinskoj krajini. Prema tome, ako je to tako moramo biti svjesni da je to vjerojatno tamo izvor financiranja njemu, čak i vojska možda, što je nama, može biti dobro. Jer, on meni tvrdi da on kroz taj porez plaća vojsku, taj dio svog korpusa. I, ne znam, on kupi benzin kod nas po marku, tamo prodaje po tri marke, i porez je taj 200 posto. Prema tome, ako se tako dogovorimo, onda stvarno Čermak treba ovo sve drugo eliminirati, jer dobivamo iz Bihaća preporuke za druge, isto, mislim ovaj general iz HVO. Hrvoje Šarinić: Šantić. Ali, on je sa Fikretom, zajedno. Nikica Valentić: Ali, ima još potvrda za pet, šest tih drugih, isto tako, i za druge. I, mi bi to morali stvarno vidjeti, tko iza koga stoji, i da to prekinemo, jedanputa. Franjo Tuđman: Čekajte, znači, što se tiče HVO, to je jasno, HVO da i Fikret - da. Osim toga, HVO nam je veća garancija. Nego je pitanje svih tih muslimanskih drugih, da ne bude, mislim. Ali, usuglasiti, znači, Fikreta i HVO. Ivan Čermak: Kao što je rekao gospodin Valentić, 95 posto i više ide preko Fikreta Abdića. Samo se događa jedna druga stvar - da se stvaraju velike zalihe. Mi smo radili analizu roba, koja je išla sada dolje u zadnje vrijeme za Cazinsku krajinu, i došli smo do zaključaka, da po pojedinim strukturama robe, ako u Cazinskoj krajini ima 250 tisuća stanovnika, u ovih šest mjeseci robe po pojedinim je poslano, kao da ima za pet, šest milijuna. Franjo Tuđman: Ma, prodaje on, da. Ivan Čermak: Znam ja da on prodaje, znam, i ide na drugu stranu itd. Ali, ja se slažem da bi trebalo ići samo jednim kanalom, i to prema njemu, da bi on mogao to imati dolje manje-više sve pod kontrolom. Franjo Tuđman: Prema njemu što se muslimanske strane tiče, ali i ovo HVO, također. Ivan Čermak: Dobro, Šantiću pustiti to, da. Nikica Valentić: On je i sa Fikretom, ali izgleda da on preporuča i za muslimanske postrojbe, i još nekoliko drugih kanala. To je ta UNS, i još neki drugi. Franjo Tuđman: Dobro, onda organizirajte sastanak sa Šantićem i vidite to. Ivan Čermak: Razgovarao sam sa Šantićem, bio sam i sa Šantićem i sa Fikretom.

Na ovom se mjestu valja malo zaustaviti. Franjo Tuđman i njegovi doglavnici, dakle, jako dobro znaju čime se sve bavi Abdić, ali ih to ne smeta da mu nastave slati fantastične količine - najvjerojatnije - nafte, naoružanja i hrane (po Čermakovim riječima, te su količine najmanje dvadeset puta veće od količina koje bi trebale zadovoljavati potrebe 250 tisuća žitelja Cazinske krajine). Državni vrh, osim toga, zna da Abdić dobar dio onoga što dobiva iz Hrvatske prodaje "drugoj strani", ali to te ljude ni najmanje ne smeta: po njima, važno je da Babo svega ima u izobilju, e kako bi mogao financirati svoju vojsku koja je u to vrijeme ratovala protiv Armije BiH, naime, aktivno radila na razbijanju rečene države. Na tom se primjeru, zapravo, ponajbolje može vidjeti svo licemjerje Tuđmanove politike prema Bosni: s jedne strane, on fingira pokušaje uspostave dobrih odnosa s Izetbegovićem, dok s druge strane enormnim količinama novca i opreme pomaže secesionističke tendencije u Hercegovini i Cazinskoj krajini.

U nastavku sjednice najvažniji hrvatski muževi i dalje će se baviti Abdićem, a sada će biti riječi o tome kako Babu i njegove najbliže suradnike treba izuzeti od zakona i omogućiti im da se u Hrvatskoj legalno bave kriminalom. No, to nije običan kriminal: to je kriminal u službi velike Hrvatske.

Hrvoje Šarinić: I, onda bi trebalo brata od Fikreta, Muhameda kojega smo stavili sada praktički u zatvor, ili blizu - riješiti problem. Jer, meni je i Fikret telefonirao da smo pokrenuli krivični postupak protiv njegovog brata, koji sudjeluje isto u ovom transportu robe, itd. Onda bi i to trebalo normalizirati. Franjo Tuđman: A, gdje je taj brat? Hrvoje Šarinić: Brat je na Rijeci, u Opatiji, itd., i onda su ga naši u nekom konvoju uhvatili, i Fikret je kod mene intervenirao i ja sam bio intervenirao. Međutim, krenuo je sudski postupak. Franjo Tuđman: Dobro, to, molim lijepo, predsjedniče Vlade, vidi. Nemojte mi floskule prodavati, drugo odveć su ozbiljne stvari - radi se o hrvatskim državnim granicama. Pa, prema tome, taj koji hoće biti u takvim okolnostima nezavisan, neka ide u nezavisnost, i to da budemo načistu s time, jer zaista nemam vremena, puca mi glava od svih tih problema, i od toga, i sastanaka, i uvjeravanja svijeta, znači istražnog suca uvjeravati da treba voditi hrvatsku državnu politiku ili ne. Nikica Valentić: Dobro, to ćemo mi vidjeti predsjedniče. Franjo Tuđman: Nemojte dopustiti, oni takvi kakvi jesu i taj Fikret s kojim možemo računati, možemo računati tako dugo dok vidi da mu je interes. Nikica Valentić: Mi smo njemu maksimalno pri ruci. Što se dešava? Dešava se u tom velikom lancu istraga, zatim stvarno to možete prekinuti ali možemo vidjeti o čemu se radi, pa Vlado to vidi, pa ćemo sugerirati. Ivan Jarnjak: On se našao tamo kod... Merđanića i problem je u tome što smo rekli da sa Merđanićem mi idemo do kraja, ali treba vidjeti, treba ga onda izuzeti, a druga stvar - Fikretu Abdiću treba reći da njegovi ljudi ne bave se kriminalnim radnjama na području Republike Hrvatske jer nema nikakvog razloga za to a oni se bave, oni se gospodine predsjedniče, uz ovo što im se daje legalno, bave i kriminalnim radnjama. Švercaju oružje itd., nema razloga da to rade. Mogu sve to legalnim putem prevesti. Franjo Tuđman: To smo rekli, ali da tu ne pristupamo formalno. Gojko Šušak: Predsjedniče, on će formalno i s njim sam dogovorio, on će Jarnjaku donijeti listu imena ljudi, a registracije vozila svih koje on upotrebljava, ostatak neka čisti. Ivan Jarnjak: To smo mi tražili od njega, ništa drugo. Gojko Šušak: To je dogovoreno. Rekao sam za ovo drugo ne treba intervencije, daj točno što imaš, s čime raspolažeš, mi ćemo to povući. Nikica Valentić: Predsjedniče, vi znate, to ne treba smetnuti s uma, njegovu principijelnost, prema tome, treba ga malo držati pod paskom. Slavko Degoricija: Predsjedniče, ovo što je rekao Nikica sasvim pouzdani podaci. Njegov zet je iz Vrginmosta Srbin, snabdijeva Vrginmost i Vojnić zasigurno sa svim, da se zna. Franjo Tuđman: Ne samo da se zna, nego ja sam njemu rekao Fikrete u svom interesu, u našem interesu sada iskoristi te svoje veze sa Srbima pa ih privoli da idu razgovarati itd. Slavko Degoricija: I ja sam predsjedniče, samo da se zna. Vladimir Šeks: U Austriji, od tvrtki koje on kupuje i nabavlja to su djelomično vlasnici Srbi, u Beču. Nikica Valentić: To je logično i mi to znamo i treba vidjeti, trebamo biti oprezni. Vladimir Šeks: Treba platiti cijenu jednu za prijevoz. Franjo Tuđman: On je igrač, on je i sa jugoarmijom, i sa Srbima i s nama i sa svima, ali je on ipak došao do spoznaje da taj svoj može graditi i svoje poslove sa Zagrebom, sa Karlovcem, sa Rijekom i zbog toga je sada s nama. Prema tome, nemojmo, ako bi mu Srbi ponudili da bi imao bolje uvjete, prema tome... Hrvoje Šarinić: Samo suradnjom sa svima je mogao i opstati. Franjo Tuđman: Da, čak i spasiti razaranje tamo itd.

Tu se članovi VONS-a prestaju baviti Fikretom Abdićem i smišljanjem modaliteta koji bi tom čovjeku omogućili nesmetano bavljenje kriminalom. Tu, također, prestaje njihovo bavljenje smišljanjem načina za preživljavanje fantomske Abdićeve države u kojoj su postojali koncentracijski logori i u kojoj je ubijeno preko tri tisuće ljudi, a ubijeni su samo zato što nisu bili pristaše ideje o autonomiji. Tu, međutim, ne prestaje državna skrb o Fikretu Abdiću: ona je, ta skrb, trajala sve dok Tuđmanov režim nije otišao u povijest. Tek kad se vlast promijenila, Abdić je uhapšen i u Rijeci je počeo postupak protiv njega. No, nije glupo zapitati se je li to politički kraj čovjeka koji je sam sebe ovako opisao: "Ne zagovaram nikakvu opciju, nemam nikakvu ideju i pristajem na sve."

Ivica Đikić