Antiislamizam pod okriljem antiterorizma

Aim, Zagreb, 25.9.2001.

Beskrajna pravda - kako Amerikanci zovu svoj rat protiv arapskih terorista - u Hrvatskoj nije sustigla još nijednog islamista, što hoće reći da nije bačena nijedna bomba kroz prozor nekog Bošnjaka, niti je razbijena ijedna slastičarnica u posjedu Albanca-muslimana. Javno mnijenje vjerojatno u znatnoj mjeri sve muslimane poistovjećuje s onim radikalima koji islam krivotvore i zloupotrebljavaju u političke svrhe, ali je zasad netrpeljivost spram muslimana sasvim pasivne naravi, kao da je splasnula u hrvatsko-bošnjačkom ratu 1993. godine. Ni tada, međutim, nije u samoj Hrvatskoj prevladavala aktivna energija za sukob, pa zato i danas već načelna osuda zvuči jednako vrlo ozbiljno. Ona glasi otprilike: sve je islam kriv, i takvi su muslimani općenito... Kako čovjek s njima da planira suživot, kako da im pokloni svoje povjerenje, kad na gradove ruše avione s putnicima?

Od antimuslimanskih ekscesa u Hrvatskoj se može izdvojiti napetost oko zagrebačke džamije, koju još od terorističkih zločina u Americi budno nadzire stalna policijska ophodnja. Jedna lažna dojava o postavljenoj bombi, i nekoliko provokativnih telefonskih poziva, nisu tako strašni u odnosu na strahovanje muslimana u Hrvatskoj. Doista, odmah treba dodati kako je njihova zebnja i ovdje narasla, kako se zbog terora u svijetu osjećaju stigmatiziranima. Ali, jedan ispad u blizini džamije bio je nešto mučniji: ispred policajca se zaustavio crni golf, iz kojeg je vozač drsko podviknuo: "Dobro je čuvaj, večeras ti leti u zrak"... Golf je zatim nestao, vozač se traži, džamija miruje. Sasvim je moguće da na vozilu nije bilo registarskih oznaka, no policija ne iznosi detalje istrage koja je u toku. Ali, nisu u svim krajevima Hrvatske policajci korektni niti ovoliko.

Upravo njima možemo pripisati krivnju za drugi slučaj osjetnog zlostavljanja građana muslimanske vjeroispovijesti. U nekoliko hrvatskih sela na granici Hrvatske sa Bosnom i Hercegovinom, između Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije, živi oko dvije tisuće Bošnjaka. Imaju hrvatsko državljanstvo, naravno, ali im ono nije dovoljno, naravno. Zbog njihove krive nacionalnosti i vjeroispovijesti, svakodnevno im tamošnja policija zalazi u kuće i nadzire kretanje, raspituje se gdje su pojedini seljani bili i što su radili. U više slučajeva dali su ljudima do znanja da to ima veze s Amerikom, odjeci čije kataklizme su doprli na taj način i do hrvatskog Pounja. "Što smo mi krivi za arapski terorizam? Zar samo zato što smo iste vjere? Treba li ovome narodu još veći jaz?", pita se lokalni bošnjački politički aktivist Atif Nuhanović. Zasad mu nitko ne odgovara izravno.

Ipak, sve je ovo dječja igra prema onome što rade pojedini hrvatski mediji, igra u smislu mobilizacijskog potencijala i same uvredljivosti po muslimane. Ne pojedini mediji, zapravo, nego čak većina njih, barem s nonšalantnim odnosom prema temi. Izdvajaju se svakako zagrebački dnevnik "Jutarnji list" i nacionalna Hrvatska televizija. Prvi medij krenuo je s podvalama drugi dan poslije napada na Ameriku, izvještavajući kako "muslimani po svijetu slave teroriste". Stalni kolumnist ovih novina, katolički svećenik Živko Kustić, pozvao je ovdašnje muslimane na pokajanje. Doslovno, u maniri inkvizicijskog službenika, zatražio je od njih da se izjasne, i tako pojedinačno dokažu kako nisu krivi, kako ne podržavaju teror nad ostatkom svijeta, za razliku od onoga što njihova vjera sugerira. Bio je to jedan od prljavijih i opasnijih nasrtaja starog lovca na vještice Kustića.

No, svejedno novine ne mogu polučiti javni efekt poput televizije. Od prvog dana specijalnog programa na temu Amerike i terorizma, izmjenjuju se na HTV-u voditelji i komentatori koji u najmanju ruku ne vode računa o posljedicama što bi ih njihove tvrdnje i pretpostavke mogle imati po njihove sugrađane islamske vjere. Pojedini među njima idu bitno dalje i gore, potcjenjujući direktno islam i muslimane općenito, čak prizivajući jaz od kojeg strepi jedan Atif Nuhanović. Mlada voditeljica HTV-a Mirjana Hrga zbija sarkastične šale sa djecom šehida (poginulih branitelja) u Bosni i Hercegovini, poistovjećujući i očeve i djecu sa islamskim fundamentalizmom i prononsiranim teroristima Osame bin Ladena. Druga njezina kolegica citira nekoga tko ne razlikuje vjersko učenje od manipulacije istim, ali ga citira tako da niti gledatelji ne uoče sporni postupak podmetanja inovjercima.

Profesor zagrebačkoga Pravnog fakulteta Uroš Dujšin istaknuo se svojim nastupom na televiziji, kada je u jednoj emisiji nazvao islam religijom pod znakom mača, a Kur'an knjigom koja upućuje na nasilje. Bez obzira što njegove pretpostavke nisu niti formalno točne, važnija je sada njihova paklena snaga u boju za beskrajnu pravdu. Stotine tisuća ljudi gledale su tu emisiju HTV-a, i dovoljno je da svaki deseti povjeruje u rečenu tvrdnju, e da bi akcija profesora Dujšina urodila konkretnim zlom. Osvetu nad islamom kao takvim zaziva i sarajevska dopisnica HTV-a Ankica Posavljak, koja svim useljenicima u Bosnu i Hercegovinu nadjeva atribut islamskog radikalizma. Uopće, većina medija u Hrvatskoj nabacuje se brojevima mudžahedina i čak talibana u Bosni i Hercegovini bez ikakve rezerve i otpornika, napuhujući njihovu brojnost i ulogu do nepodnošljivo fantastičnih razmjera.

Progon muslimana ovdje traje bez ikakvih ograda, osim što to zasad realiziraju gotovo isključivo novinari. Nitko se ne osjeća dužnim provjeravati činjenice, po osobnoj savjesti ili službenoj odgovornosti, nitko neće biti procesuiran zbog širenja mržnje, i zbog ugrožavanja nečijih građanskih prava, a što je zabranjeno i Ustavom. Izvjesno je da križarska kampanja hrvatskih medija vuče motive još iz hrvatsko-bošnjačkog rata, kada je većina ovdašnjih novinara šutke ili glasno odobravala agresiju Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, pa im sada dobro dođe sotonizacija islama i Bošnjaka radi pranja vlastite savjesti i krivnje pred svijetom. Ponašanje hrvatskih novinara i tzv. antiislamista ima doista veze isključivo s Bošnjacima i susjednom državom, nipošto s arapskim i ostalim teroristima. Jednostavno je hrvatsku beskrajnu pravdu zgodnije prošvercati u paketu s američkom.

Igor Lasić