Hag "ispisuje" noviju bh. istoriju

Bez zapisnika ratnog Predsjedništva

AIM, Sarajevo, 19.09.2001. Jedan broj članova bh. Predsjedništva sa početka rata smatra da nema mjesta njihovoj odgovornosti za bilo šta što se dešavalo na početku rata jer oni, bez obzira na činjenicu da je Predsjedništvo bilo Vrhovni komandant Armije BiH nikada nisu učestvovali u donošenju bilo kakvih vojnih odluka. Oni su jednostavno, po priznanjima nekih od njih, pristajali da budu - isključeni, odnosno budu puka glasačka mašina, "ikebana", povlašteni pojedinci... Da li je zaista bilo tako i da li bi neke od njih upravo ovo priznanje o nemiješanju u vlastiti posao mogao da odvede pred haške suce? I bez pozitivnih odgovora na ova dva pitanja, dobro je da bosanskohercegovačka javnost sazna šta su na početku rata radili njeni izabranici i predstavnici u vlasti od kojih ni danas mnogi nisu daleko od vlasti ili još participiraju u njoj, samo na drugim pozicijama.

Odgovori/priznanja su iskazivana tokom gotovo mjesec dana, koliko je trebalo aktuelnom Predsjedništvu BiH da na zahtjev glavne tužiteljice Haškog tribunala Carle del Ponte prikupi zapisnike sa sjednica Predsjedništva iz perioda od decembra 1990. do februara 1993. godine. Ni nakon tako dugog prikupljanja tražene građe, "paket" za Hag nije kompletan - desetak zapisnika je neobjašnjivo nestalo iz arhiva, a jedan broj za period od pred kraj 1992. godine do početka 1993. ni ne postoji (!?) Zvanično objašnjenje jeste da "zbog čestih nestanaka električne energije u Sarajevu u to doba, sjednice Predsjedništva nisu snimane, pa nisu pravljeni ni zapisnici". Očevidci tvrde da je čak i Del Ponteova prilikom nedavnog boravka u Sarajevu ovakvo objašnjenje "prihvatila" sa neskrivenim podsmijehom.

Generalni sekretar Predsjedništva iz tog vremena, koga bi Tribunal eventualno mogao i kontaktirati sa pitanjem da li on možda zna gdje su zapisnici, kratko je odgovorio da je on danas službenik misije OSCE-a u BiH, i da njega Tribunal ne može tek tako pozvati na odgovrnost, da postoje pravila komuniciranja sa službenicima Misije OSCE-a, a da on, uostalom, nema ništa reći o tim zapisnicima...Članovi Predsjedništva u to doba bili su: Alija Izetbegović, sve vrijeme kao prvi među jednakima, potom na samom početku Fikret Abdić, Biljana Plavšić, Nikola Koljević, Franjo Boras, Nenad Kecmanović, Ejup Ganić, Nijaz Duraković, Stjepan Kljuić, Ivo Komšić, Mirko Pejanović, potom u prvo vrijeme Jure Pelivan i Rusmir Mahmutčehajić, kao republički premijer i dopremijer, a potom Haris Silajdžić na istim funkcijama, te, također u početku Sefer Halilović, kao zapovjednik Armije BiH i Jusuf Pušina kao prva osoba Ministartsva unutrašnjih poslova, a poslije njih na istim pozicijmaa Rasim Delić i Bakir Alispahić i na kraju kao predsjednici Skupštine BiH Mariofil Ljubić, odnosno Miro Lazović.

Priča o ovom haškom zahtjevu u javnost je procurila krajnje stidljivo, nekoliko dana nakon (dobrovoljne) predaje visoko pozicioniranih časnika Armije BiH iz tog period: generala Mehmeda Alagića i Envera Hadžihasanovića i pukovnika Amira Kubure. Prvo je splitska "Slobodna Dalmacija" objavila informaciju o ovom zahtjevu, a potom su je sarajevski mediji prenijeli i pokušali provjeriti u samom Predsjedništvu. Prva od pisanih izjava o ovom zahtjevu bila izjava generealnog sekretara bh. Predsjedništva Ante Grbića, koji je rekao da ne može "ništa ni potvrditi ni negirati, da on sam nije vidio nikakav zahtjev, ali da se o tome govorka po hodnicima Predsjedništva. Tek, petnaestak dana kasnije, bošnjački član aktuelnog Predsjedništva BiH Beriz Belkić, reći će da je on taj koji je prvi primio ovaj zahtjev i da je Predsjedništvo pogriješilo što odmah nije obavijestilo javnost o tome jer, BiH ima obavezu da sarađuje sa Haškim tribunalom. Istom prilikom Belkić je pojasnio i da je to tehnički veoma obiman posao. Naime kako se kasnije saznalo radio se o 175 zapisnika na oko 17.500 strana kucanog teksta koji valja kopirati, potpisati, ovjeriti...

No, izuzme li se nezadovoljena znažitelja šta Tribunal traži u zapisnicima (legalizaciju ulaska mudžahedina u BiH, zločini nad Srbima počinjeni u samom Sarajevu, komandna odgovronost za ukupna dešavanja, ključ za razumjevanje logike ponašanja vlasti u BiH u tom periodu, sukobi sa bh. hrvatima, više detalja o uzrocima raspada prve ratne multietničke vlasti u BiH, angažman Biljane Plavšić ili nekih drugih...) veoma su zanimljive reakcije tadašnjih članova bh. Predsjedništva koje je ujedno bilo i vrhovna komanda Armije BiH - niko nikada nije pitan ili uključen u donošenje bilo koje važnije odluke vojne prirode, kompletna komanda bila je u rukama jednog čovjeka, što će reći - Alije Izetbegovića! Tako je Nijaz Duraković među prvima izjavio da "ne osjeća nikakvu odgovornost jer bitne odluke vojne prirode kao član Predsjedništva nisam donosio niti me dok sam bio član ko pitao išta o otme". Stjepan Kljuić je gotovo identično prokomentarisao svoj angažman: "Nisam siguran da postoji ijedan dokument koji bi bio kompromitirajući za Predsjedništvo BiH... Tamo nikada nije bilo rasprava o aktivnostima Armije BiH, to je bilo izvan Predsjedništva...Armija je bila u rukama jednog čovjeka... Na to je, na žalost, pristala većina članova i to je lako utvrditi upravo iz zapisnika". Upitan da li misli da ovakav stav ukazuje na odgovornost članova Predsjedništva koji zapravo nisu radili svoj posao, Kljuić kaže da to jeste vrlo značajno: "Međutim tada je bilo lijepo uživati razne beneficije, biti ambasador u ime Predsjedništva, funkcioner na raznim pozicijama, a sve pored ove osnovne pozicije u Predsjedništvu..." U istom razgovoru Kljuić napominje da je on sam u nekoliko navrata tražio zapisnike sa sjednica Predsjedništva, ali ih nije dobio uz navodno Izetbegovićevo pojašnjenje da je to skupo, da treba vremena, da Predsjedništvo nema novaca i slično: "Nikada nismo dobivali zapisnike", kaže Kljuić. Ondašnji članovi Predsjedništva koji su nastojali sakriti svoj identitet tvrdili su da se nikada nije znalo s kim iz vojnog vrha se Izetbegović tajno sastaje u svom kabinetu. Jeda od njih je tvrdio da je nerijetko bio slučaj da se konobari zaposleni u zgradi Predsjedništva plaćaju šteku cigatera kako bi odali s kim Izetbegović upravo sjedi i o čemu razgovaraju!

Naravno, sam Izetbegović smatra da na Predsjedništvu BiH nema odgovrnosti: "I Predsjedništvo i ja lično sprječavali smo zločine gdje god smo mogli i u tome smo u velikoj mjeri uspjeli. To je bila naša politika. Ipak, želim naglasiti da ne bježim da podijelim sudbinu sa svojim generalima sa kojima sam branio i dijelom uspio odbraniti Bosnu i njen narod". Izetbegović je također izjavio da je dobro da Haški tribunal radi svoj posao jer se tamo ipak "piše najistinitija istorija BiH u vrijeme agresije. Ta istorija sigurno neće biti bez grešaka, ali će biti tačnija od svih drugih koje bi ljudi mogli napisati".

Tokom ovih mjesec dana bilo je i onih koji su poput tada opozicionara, liberala Rasima Kadića ustvrdili da su izjave ondašnjih članova Predsjedništva o otme kako ništa nisu znali "licemjerne i nemoralne". Da li je moguće da ozbiljni ljudi koji su u najteže vrijeme za ovu državu sjedili na najodgovornijim pozicijama smatraju da ih od odgovornosti štiti njihovo priznanje da se nisu "petljali" u svoj posao, odnosno da ga nisu radili? I aktuelni član Predsjedništva Beriz Belkić kaže da ne može da se ne zapita kako je moguće da su ti ljudi pristajali na takav odnos, kako je moguće da su pristajali da neka pitanja ne istjeraju na čistac, otvore i riješe do kraja..."Ako je Predsjedništvo vrhovna komanda, onda je nelogično sjediti u toj instituciji, a ne miješati se u svoj posao. To zaista ne razumijem i ne shvatam kako su ljudi koji se, kako sami tvrde, ni za šta nisu pitali mogli ostati u Predsjedništvu u to vrijeme?", pita se Belkić. On istovremeno podsjeća da su bivši državni vrh i i komandanti Armije BiH bili obavezni da procesuiraju zločine i zločince jer je alternativa izbjegavanju takvog pristupa traženje odgovornosti po komandnoj liniji: "U tom slučaju tražiće se odgovrnost viših komandi, ali ne i konkrentih zločinaca", kaže Belkić.

Da li bi neke od članova Predsjedništva moglo "oprati" famozno pismo sa početka 1995. u kom se njih pet, Duraković, Ljuić, Mijatović, Komšić, Pejanović i Kljuić protive islamizaciji Armije BiH? Navodno su tada komandanti na terenu prihvatali samo komande koje bi dolazile od Izetbegovića i eventualno Ganića, odbijali prihvatiti Skupštinu na čelu koje sjedi Lazović, sumnjali u komandante poput Jovana Divjaka i Stjepana Šibera jer nisu Bošnjaci... Da li bi ovo pismo moglo biti shvaćeno kao vrhunac nemoći u suprotstavljanju politici i načinu rada Predsjedništva BiH u to vrijeme? Odnosno, da li zaista članovi Predsjedništva baš ništa nisu znali? Tadašnji načelnih Glavnog štaba Armije BiH Sefer Halilović je dok je bio na ovoj poziciji, bio i član ratnog Predsjedništva R BIH. On tvdi da su "članovi Predsjedništva, onda kada su htjeli, imali informaciju o tome šta se dešava na terenu... najčešće prije sjednice ili prva tačka dnevnog reda bila je informacija o stanju na ratištu. Oni su po ustavnoj funkciji bili vrhovna komanda, a Izetbegović je bio predsjednik i vrhovni komandant. Naravno, on se više interesovao od ostalih i na svaki način je pokušavao da on jedini ostvari tu komunikaciju sa Armijom". Halilović dalje kaže da je on sate i sate proveo sa Pejanovićem, Tatjanom Ljuić-MIjatović, sa Ganićem, i odvojeno i na sjednicama Predsjedništva: "Predsjedništvo je bilo informisano i donosilo je odluke", tvrdi Halilović.

Šta je onda po srijedi? Prema dostupnim podacima niko od pobroijanih u Predsjedništvu baš nije sjedio "onako". Duraković je u vrijeme jačih ofanziva i vojnih operacija bio na turneji po Australiji, Komšić je za dvije i po godine koliko je bio u Predsjedništvu podigao oko 200 dnevnica za putovanju u inostranstvo, Lazović je tvrde, putovao više od aktuelnog ministra vanjskih poslova... Za sve ovo vrijeme vojskom je zaista komandovao Alija Izetbegović.Po nekima, on je namjerno udaljavao ove svoje "ikebane" ili, kako je sam jednom kazao za ostale članove Predsjedništva, "glasačku mašinu". Da li mu je tako bilo lakše održavati kontrolu na terenu ili zaista nije imao povjerenja, ili se radilo o ljudima koji se nisu pokazali "doraslim" ili samo nedovoljno zainteresovanim da preuzmu komandu...

Odgovor na sva ova pitanja vjerovatno će dati Haški tribunal, odnosno istorija tamo napisana.

Rubina ČENGIĆ (AIM, Sarajevo)