Sam u klupi

Romska djeca i niksicke skole

Izdvojeni u cosak ucionice i u cosak grada, Romi u najvecem broju odustaju od skolovanja. Diskriminacija ili sudbina?

AIM Podgorica, 19.09.2001. godine

Desetoro romske djece iz Niksica nije u redovnom upisnom roku primljeno u prvi razred osnovne skole "Mileva Lajovic-Lalatovic". Odbijeni su uz obrazlozenje direktora skole Zeljka Drincica "da nema uslova za formiranje jos jednog odeljenja" i da je "neophodno upisati jos dvadesetoro djece vecinske populacije". Pritom, direktor je tvrdio "da se nikako ne radi o diskriminaciji". Aktivistikinje Romskog centra iz Niksica reagovale su na odluku direktora, apelujuci na Ministarstvo prosvjete da malim Romima obezbijedi zakonom obavezno skolovanje. Prosvjetne vlasti su intervenisale i oni su krenuli u skolu.

Ovaj dogadaj, koji je izazvao veliko interesivanje javnosti, bio je povod za malo istrazivanje o tome da li u gradu pod Trebjesom zaista postoji diskriminacija u skolovanju Roma.

Prema rijecima koordinatorke Romskog centra, Nade Koprivice, u Niksicu trenutno boravi 839 Roma, koji su koncentrisani u pet naselja - "Budo Tomovic" 1 i 2, Zeljezara, Trebjesa i Brlja. Medu njima je 478 djece do osamnaest godina. Od svih, skoluje se njih samo dvadeset, sedamnaest u osnovnim, a troje je srednjoskolaca.

Koji su razlozi da tako mali broj Roma ide u skolu?

"Jednostavno, roditelji ne insistiraju da im se djeca obrazuju. Ali, istina je i da ona koja idu u skolu nailaze na mnogo problema. Prvo, pohadaju nastavu koja nije na njihovom maternjem jeziku. Tako se desava da im nastavnici ne poklanjaju dovoljnu paznju i ne trude se da im prenesu znanje. Na seminarima, na kojima je raspravljano o problemu skolovanja Roma, nastavnici priznaju da ova djeca sjede u poslednjim klupama i da se od ostale djece, upravo odlukom nastavnika, odvajaju jos jednom praznom klupom. Ima nebrige samih Roma, ali i drustvene diskriminacije", objasnjava Nada Koprivica.

Zanimljivo je da znacajan procenat Roma, sudeci prema nekim istrazivanjima i anketama radenim sa njima, smatra da treba da zive odvojeni od ostalog lokalnog stanovnistva. To ukazuje na postojanje socijalne distance, da Romi, u izvjesnom smislu, "biraju" svoju izolaciju, ubijedeni da ih drugi ne prihvataju. S druge strane, i lokalno stanovnistvo se najcesce izjasnjava za njihovu izolaciju , a veliki procenat smatra da ne bi trebalo da im djeca idu u istu skolu sa Romima.

Sto o svom skolovanju kazu mladi Romi koji su uspjeli da zavrse osnovno obrazovanje?

"Djeca cuju od roditelja ko je Rom a ko nije. Mislim da se rasizam i nacionalizam uce. Djeca to ne znaju, vec uce od odraslih", kaze Fatima Naza, lijepa Romkinja, koja je zavrsila
srednju skolu.

O sopstvenom skolovanju kaze: " Sjedjela sam u poslednjoj klupi sama i dozivjela prilican broj neprijatnosti. Ostali ucenici kaznjavani su tako sto su morali da sjede sa nama ili iza nas. Od nas desetak Roma koji smo te godine upisani u osnovnu skolu, samo smo ja i moja sestra Jasmina zavrsile osmi razred. Mi smo buntovnici. Mislim da su i nastavnici zasluzni zbog toga sto su djeca prestajala da se skoluju. Poznajem dvije djevojcice koje do kraja skolske godine nijesu imale ocjene, iako su svakodnevno isle u skolu."

"U osnovnoj su se odvajali od mene i govorili mi da nisam ni za sta sposobna, bjezali od mene, kao da sam mozda bolesna", prica o svom iskustvu u toku skolovanja Jasmina Naza, Fatimina sestra.

Ipak, postoje i drugacija iskustva. Arslan, koji je uspio da stekne srednje obrazovanje, kaze: "Bilo mi je super. Nisam imao nikakvih problema i opet bih isao u skolu."

Aktivistkinje Romskog centra objasnjavaju da su cesci slucajevi diskriminacije. Prema njihovom misljenju, oni koji nemaju takvih problema, kao Arslan, zive medu Crnogorcima, socijalizovani ili cak, asimilirani.

Sudeci po onome sto su nam rekli, Romi su uglavnom raspolozeni da skoluju svoju djecu, ali posustaju pred mnostvom problema.

"Ako sam ja isao, nek i moja djeca idu u skolu. Normalno je da se skoluju i da im bude bolje. Svako svoje dijete zeli da skoluje. Ali ima svakakvih, a nekad i nema uslova", kaze Ajat Itaj.

"Moj sin sada se upisuje u prvi razred. Zelim da ga skolujem. Prosle godine je isao dva-tri mjeseca u skolu, ali je uciteljica rekla da je bolje da ga ostavimo za sljedecu, jer ne zna da cita i pise", kaze Secera Berisa.

Cak i naizgled jednostavni problemi, kao sto je izvod iz maticne knjige rodenih, postaju prepreka. Djeca Sefkije Krasnici, izbjeglice iz Peci, pohadaju nastavu na Radnickom univerzitetu u Niksicu, zbog toga sto u vrijeme kada je trebalo da se upisu u skolu, nijesu imala potrebna dokumenta. U naselju "Budo Tomovic", u kojem zivi dosta Roma sa Kosova, veliki je broj takvih slucajeva.

Na ulazu u naselje jedan djecak docekao nas je rijecima: "Jeste li dosli da nas upisete u skolu? 'Ocu ja prvi!" Pride potom cijelo mnostvo djecaka uvjerenih da ih upisujemo u skolu. Skolovanje im je prekinuto jer su u Crnu Goru stigli bez dokumenata.

Izdvojeni u cosak ucionice i u cosak grada, Romi u najvecem broju odustaju od skolovanja. Diskriminacija ili sudbina?
Po reakciji vlasti - cutanju - mozda nije daleko da se posumnja u ovo prvo.

Milena PEROVIC (AIM)