Čekajući euro

Težak rastanak sa "najdražom"

Iako širom se Evrope uveliko odbrojavaju dani do konačnog uvođenja novčanica eura, kao zamjene za dosadašnjih 12 nacionalnih valuta, u BiH, obični smrtnici još uvijek ne vjeruju da DM nepovratno odlazi u istoriju. "Ma, ne mogu oni to uraditi", najčešći je komentar onih kojima je novčanica od 100 DM već decenijama jedini simbol pouzdanosti.

AIM, Sarajevo, 17.09.2001. Šta će se nakon 1. januara desiti sa stotinama miliona njemačkih maraka nakon koje Bosanci i Hercegovci drže "u dušecima", još niko sa sigurnošću ne može reći. Procjena je da se radi o sumi između pola milijarde i milijardu njemačkih maraka, koja će morati izaći na svijetlost dana zbog predstojeće zamjene njemačke marke eurom. Bez obzira na sveopštu besparicu, gotovo da i nema porodice koja sklonjene i od vlastitih očiju ne čuva barem par stotina maraka za "crne dane". Upravo ove male kućne zalihe čine značajan udio u ukupnoj masi DM koja cirkuliše mimo zvaničnih finansijskih tokova.

Vlasnicima njemačkih maraka u BiH na raspolaganju je više alternativa. Pretvoriti novčanice DM u domaću valutu, konvertibilnu marku, koja je vezana za njemačku imenjakinju u omjeru "jedan naprema jedan", položiti DM na štedne knjižice i tekuće račune u bankama koje će po automatizmu sve pologe u DM 1. januara konvertovati u protuvrijednost u eurima bez naknade, ili nakon novogodišnjih praznika otići na šaltere banaka i na licu mjesta zamijeniti DM za eure, uz plaćanje provizije. Za nestrpljive i nepovjerljive prema novoj evropskoj valuti rješenje je i pretvaranje DM u dolar ili neku drugu čvrstu valutu, prije kraja godine.

Poučeni iskustvima sa domaćim valutama proteklih decenija, većina građana teško da će se opredijeliti za pretvaranje DM u domaće konvertibilne marke, iako se u proteklih nekoliko godina KM bez ikakvih problema mogla pretvoriti u svakom momentu u istu količinu DM, zahvaljujući funkcionisanju Centralne banke BiH kao valutnog vijeća na čijem čelu je guverner, stranac, izabran od strane međunarodnog monetranog fonda.

Izbor se, dakle, svodi na euro ili dolar. Povjerenje koje su građani imali u DM ne prenosi se po automatizmu na njenog nasljednika, ali ni promjenjljivi kurs dolara (posebno nakon tragičnih događanja u New Yorku i Washingtonu, i prvih najava globalne ekonomske krize) ne uliva sigurnost onima koji su zabrinuti za sigurnost svoje ušteđevine. Drugi problem sa kojim će se morati suočiti u BiH oni sa značajnijim iznosima kućnih ušteđevina u DM, jeste pitanje porijekla novca. Po važećem zakonu, banke su obavezne svaku finansijsku transakciju veću od 30 hiljada DM prijaviti Finansijskoj policiji, skupa sa osnovnim podacima vlasnika ovog novca. Ova odredba se primjenjuje i u slučaju manjih iznosa, ukoliko recimo jedna te ista osoba tri dana uzastopce mijenja ili polaže na knjižicu po 10 hiljada maraka. Tokom narednih 48 sati, banka može stopirati transakciju ukoliko finansijski policajci ocijene da je porijeklo novca sumnjivo. Pokažu li se ovakve sumnje osnovanim, onda se čitav predmet proslijeđuje nadležnom tužilaštvu. Čudno je da u FBiH, iako postoji Zakon o sprečavanju pranja novca, sam pokušaj "pranja novca" nije krivično djelo, ali objašnjenje finansijskih policajaca je da ukoliko je riječ o "prljavom novcu", onda on potiče od šverca, utaje poreza ili nekog drugog oblika kriminala, koji je već sankcionisan zakonom. U drugom bh. entitetu, Republici Srpskoj, poseban zakon koji bi mogao onemogućiti "pranje novca" ne postoji, ali je po odredbama Krivičnog zakona sam pokušaj "pranja" kažnjiv. Svi oni u BiH, koji ne mogu dokazati da su DM kojim raspolažu pošteno stečene, ne moraju se, ipak, previše brinuti, s obzirom na to da Srbija nije daleko a tamošnja vlast je već najavila da prilikom zamjene DM u euro neće postavljati "suvišna" pitanja. U međuvremenu, domaći bankari se nadaju da će se tokom zamjene DM u euro, značajan dio novca "iz dušeka" ipak naći na štednim knjižicama građanama, jer im je to ipak najjednostavniji i najjeftiniji način da se riješe DM. Logika bankara jeste da kada novac već bude na knjižicama, da će se ljudi onda lakše odlučiti da ga tu i zadrže, barem na određeno vrijeme. Na ovakav razvoj događaja mogu računati samo one domaće banke sa licencom Agencije za osiguranje depozita, u kojima su štedni ulozi do 5.000 maraka zaštićeni i u slučaju propasti banke, jer bi tada štedišama novac isplatila Agencija iz svojih fondova. Trenutno Agencija garantuje za uloge u četiri domaće banke, a očekuje se da do kraja godine taj broj bude i udvostručen.

Uprkos ubjeđivanjima bankara, realno je očekivati da će većina domaćih građana, ipak, preferirati zamjenu DM u gotovini za gotovinu u eurima ili nekoj drugoj valuti, ne želeći je ni na koji način povjeravati bankama. To, opet, neminovno znači redove pred bankarskim šalterima nakon novogodišnjih praznika. Poznajući naš mentalitet, prilično je lako predvidjeti dalji razvoj događaja. Većina onih koji posjeduju gotovinu u DM sačekaće februar (rok za povlačenje DM u svijetu ističe

1. februara) tek toliko, da se uvjere da će zaista DM otići u istoriju, bez povratka. Tek tada, "u minut do 12", krenut će opsada bankarskih šaltera. Da li će domaći bankari uspjeti da adekvatno odgovore zahtjevima građana za konverziju DM, ili će se sve pretvoriti u sveopšti haos, zavisi prvenstveno od jedne "sitnice", hoće li banke biti opskrbljene sa dovoljno gotovine u eurima. Kako niko sa sigurnošću ne zna koliko je uopšte DM u rukama građana, onda je još teže predvidjeti koliko će uopšte trebati gotovine u eurima tokom januara i februara iduće godine. "Mi trenutno diskutujemo s bankama o iznosu eura koji će biti potreban u Bosni i Hercegovini u januaru. Svaka banka će trebati odrediti koliko novčanica eura želi imati kao zalihu za ove potrebe. Mi ćemo se redovno sastajati s predstavnicima banaka od sada do kraja godine", kaže Novozelanđanin, Peter Nicholl, guverner Centralne banke BiH.

Koliko će se bankari pokazati kao dobri prognozeri, građani BiH vidjet će već prvih dana januara. Do tada, građanima ostaje da se definitivno odluče da li će svoje povjerenje pokloniti euru, dolaru ili domaćoj konveribilnoj marki.

Tanja IVANOVA (AIM, Sarajevo)