Koncentraciona vlada?

Da li je na pomolu dogovor Dukanovica i Bulatovica

Sasvim je ocit skori dogovor DPS-a i SNP-a, ali niko ne moze pouzdano znati - da li to znaci da Crna Gora ide ka referendumu ili da se izjasnjavanje beskonacno odlaze

AIM Podgorica, 07.09.2001. godine

Inicijativa Liberalnog saveza za formiranje parlamentarne komisije koja ce pripremiti prijedlog Zakona o referendumu, prosla je prema ocekivanjima - uctivim odbacivanjem u formi dvonedjeljne skupstinske pauze. Time-out zatrazio je portparol DPS, Igor Luksic, obrazlozivsi to "utiskom" o spremnosti opozicionih lidera da "uz odredene uslove budu aktivni ucesnici referenduma o drzavno-pravnom statusu Crne Gore". Prethodno, projugoslovenska je koalicija docekala na noz inicijativu liberala, optuzivsi ih da povlacenjem jednostranih i nedemokratskih poteza ugrozavaju stabilnost Crne Gore.

No, ako je nespremnost koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" da ude u nesuđenu radnu grupu za izradu referendumske regulative iskazana apsolutno transparentno tokom kratke skupstinske rasprave, ni vjera u mogucnost da je neke od clanice te koalicije moguce privoljeti da ucestvuju na referendumu nije zasnovana samo na "utisku". Podloga za kompromis, sasvim je izvjesno, udarena je tokom razgovora Predsjednika Republike (i DPS), Mila Đukanovica sa Predragom Bulatovicem, Draganom Socem i Bozidarom Bojovicem. Dvonedjeljna pauza bice iskoristena za izradu nacrta dokumenta koji bi trebalo da bude prihvatljiv za sve parlamentarne stranke, a izradu carobne formule protiv bojkota preuzela je Demokratska partija socijalista.

Uspije li ta slozena operacija, vec u septembru Crna Gora dobice novi veliki sporazum, poput onog od prije cetiri godine, nakon raspada jedinstvenog DPS-a, koji ce trasirati put za izlazak iz sadasnje pat pozicije. Taj dokument trebalo bi da sadrzi dvije kljucne odrednice: dogovor o formiranju koncentracione vlade i odrzavanju referenduma. Vise od obicnog svjedoka na tom svecanom obavezivanju, trebalo bi da bude prisustvo i znacenje predstavnika medunarodne zajednice. Uloga spoljnog faktora u forsiranom konstituisanju koncentracione vlade, tvrde dobro obavijesteni, izuzetno je velika, pa ce i obaveza u sprovodenju sporazuma biti adekvatna. "Muljanja je dosta svima, doslo je vrijeme ili-ili" - folklorno definise aktuelni crnogorski politicki trenutak jedan od poslanika vladajuce koalicije.

Na objema stranama, medutim, postoje ozbiljni otpori konceptu koncentracione vlade. SDP, manja clanica vladajuce koalicije i LSCG, partija koja obezbjeduje podrsku manjinskoj Vujanovicevoj vladi, rezolutno su protiv te ideje. "Najava da ce u Crnoj Gori biti formirana koncentraciona vlada, zabrinjavajuci je potez i znaci da u Crnoj Gori nece biti odrzan referendum i da ona neće biti nezavisna drzava" - pesimista je politicki lider "liberala", Miodrag Zivkovic. Potpredsjednik SDP, Ranko Krivokapic smatra da bi koncentraciona vlada dovela do bezvlasca i ukazuje na apsurdnost da se za garanta fer glasanja uzimaju dokazani "kradljivci" izbora. "Zar ce referendum biti demokratski, ako u vladu ude potpredsjednik SNP, Zoran Zizic, koji je sproveo savezne izbore u Crnoj Gori, za koje je i DOS priznao da su pokradeni vise nego oni u Srbiji" - pita Krivokapic.

Bez socijaldemokrata i liberala nije moguca koncentraciona vlada, svjesni su i u DPS. Nada se, prije svega, polaze u SDP, koja se u posljednje četiri godine pokazala kao najpouzdaniji Đukanovicev saveznik. Predsjednik te partije, Zarko Rakcevic, nakon proslonedjeljnih razgovora sa crnogorskim predsjednikom ostavio je otvorenom mogucnost stvaranja koncentracione vlade, ali tek nakon postizanja preciznog sporazuma o referendumu i radi kontrole njegovog sprovodenja. Zato bi, ukoliko se zeli saradnja SDP, sporazum morao sadrzati tacan datum odrzavanja referenduma, precizno pitanje ("da li ste za suverenu, medunarodno priznatu Republiku Crnu Goru"), te garanciju svih potpisnika da nece bojkotovati referendum i da ce priznati rezultat. Sve to poduprto garancijom medunarodne zajednice da ce sporazum biti postovan. Takvi bi uslovi, mozda, mogli biti prihvatljivi i za Liberalni savez?

U projugoslovenskom bloku probleme pravi Srpska narodna stranka. Njen predsjednik, dr Bozidar Bojovic hoce u koncentracionu vladu, ali samo pod uslovom da njen posao bude priprema vanrednih republičkih, pa i saveznih izbora. "Tek tada bi crnogorski i savezni parlament imali puni legitimitet" - kaze on i dopusta mogucnost referenduma samo ako se i nakon tih izbora pokaze njegova neophodnost. "Mi nijesmo dobili mandat glasaca da pripremamo referendum, nego da jacamo zajednicku drzavu" - podsjeca Bojovic svoje koalicione partnere.

Od nejake Bojoviceve SNS mnogo je bitnije opiranje projektu koncentracione vlade tzv. beogradskog krila SNP. Oba potpredsjednika te partije, bivsi savezni premijer, Zoran Zizic i predsjednik Vijeca republika savezne Skupstine, Srda Bozovic, skloniji su rusenju Vujanovićevog kabineta, uz pomoc nervoznih "liberala". "Platforma za redefinisanje odnosa u federaciji, koju je prihvatila Savezna vlada, ima prednost u odnosu na konstituisanje koncentracione vlade" - izjavio je Zoran Zizic, odmah nakon prekida zasjedanja crnogorskog parlamenta. O nerasciscenim odnosima unutar SNP i Narodne stranke svjedoce i posljednje izjave Predraga Popovica i Predraga Drecuna(NS), koji pod upitnik stavljaju potrebu izjasnjavanja gradana o drzavnom statusu Crne Gore.

Javna je tajna da sestorica poslanika SNP u republickoj Skupstini nijesu skloni tom rjesenju, a jedan od njih, Petar Samardzic pokazao je to ostavkom na mjesto poslanika. Kondicionalan govor o referendumu, ipak, samo je Bulatovicev pokusaj anestetickog djelovanja na svoje jogunaste pristalice. Lider SNP prelomio je za ulazak u koncentracionu vladu, a o njoj bez, barem formalnog, prihvatanja referenduma, ne moze biti ni govora.

Da ce septembar biti mjesec pocetka raspleta krize, nagovjestavali su posljednjih dana glasnogovornici opozicionih stranaka. Ispostavilo se da su bili bolje obavijesteni ili barem manje konspirativni od kolega iz ili bliskih vlasti. Sada se i to u dijelu javnosti uzima kao "dokaz" ponovnog surovanja DPS sa projugoslovenskim blokom. Najostriji u sumnjicenjima su, dakako, "liberali", ali i pojedini ugledni analiticari, poput dr Milana Popovica, ne pokazuju razumijevanje za formiranje koncentracione vlade. Potpredsjednik NS, Predrag Drecun samo generira sumnje i strahove independista kad govori o "ofanzivi jugoslovenskog krila DPS", koju je, navodno, spoznao tokom "zvanicnih i nezvanicnih kontakata", a list "Dan", tradicionalno senzacionalisticki pise kako je jedina dilema ko ce biti na celu nove vlade - Zoran Zizic ili Svetozar Marovic?!

Ne odbacujuci mogucnost da u vrhu DPS jos ima politicara kojima ce Beograd zauvijek ostati u dusi glavni grad, neostrascene analize pokazuju da je opcija koncentracione vlade logicna rezultanta djelovanja niza, uglavnom suprotstavljenih politicko-socijalnih faktora. Manjinska vlada DPS i SDP objektivno nije mogla ostvariti tako kardinalan poduhvat, kakav je proglasenje nezavisnosti, i zato sto su, apsurdno ali istinito, njeni najradikalniji kriticari bili upravo "liberali" - oni na cijoj je podrsci opstajala. Uz to, pritisak socijalnih problema i korupcionaskih afera postao je gotovo nepodnosljiv. Za medunarodnu zajednicu, izrazito nesklonu nezavisnosti Crne Gore, takva se Vlada nije mogla nametnuti kao autoritet pred kojim bi Brisel i Vasington, a pogotovo Moskva, promijenili glediste.

Predsjednik Đukanovic ponovio je u intervjuu "Svedoku" odlucnost da se stvori "ambijent u kome ce svi priznati rezultate referenduma". Ako se ispostavi da je koncentraciona vlada formula koja to obezbjeduje, zagovornici suverenosti, koje on predvodi, morace da smisle kako da sprijece destruktivan uticaj ministara ili koministara (jos se ne zna na kom bi principu ta vlada funkcionisala) iz projugoslovenskih stranaka stranaka. Jer, izvjesno je da ce njihov moto rada biti - sto gora politicko-socijalna situacija u Crnoj Gori, to vise sansi da vecina u opstanku Jugoslavije vidi spas od siromastva i "albanskog velikodrzavnog projekta". Pitanje je i koliko bi principijelno reagovala medunarodna zajednica na eventualno izvrdavanje eventualnog sporazuma, kojem bi pribjegle projugoslovenske stranke, ako ocijene da gube?

Dokle gora ponovo zazeleni ("spremni smo da privatimo bilo koji datum u aprilu i maju 2002. za referendum" - Igor Luksic) mnogo toga desice se na obalama Morace, ali i Save i Dunava. Zbivanja u DOS mogla bi bitno uticati na sudbinu federacije i rasplet u Crnoj Gori. Zelja da se zamesateljstvo sa drzavnim statusom rijesi samo od sebe, kao posljedica sukoba Đindic - Kostunica, ipak, bajka je o kojoj zvanicna Podgorica sve manje moze da sanja. Ocito je da se mec mora odigrati na domacem terenu i pripreme su napokon pocele. Crnogorci, izgleda, nece moci da pobjegnu od provjere jesu li narod vrijedan sopstvene drzave?

Darko SUKOVIC (AIM)

Koncentraciona vlada

Inicijativa Liberalnog saveza za formiranje parlamentarne komisije koja će pripremiti prijedlog Zakona o referendumu, prosla je prema očekivanjima - učtivim odbacivanjem u formi dvonedjeljne skupstinske pauze. Time-out zatrazio je portparol DPS, Igor Luksić, obrazlozivsi to "utiskom" o spremnosti opozicionih lidera da "uz određene uslove budu aktivni učesnici referenduma o drzavno-pravnom statusu Crne Gore". Prethodno, projugoslovenska je koalicija dočekala na noz inicijativu liberala, optuzivsi ih da povlačenjem jednostranih i nedemokratskih poteza ugrozavaju stabilnost Crne Gore.

No, ako je nespremnost koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" da uđe u nesuđenu radnu grupu za izradu referendumske regulative iskazana apsolutno transparentno tokom kratke skupstinske rasprave, ni vjera u mogućnost da je neke od članice te koalicije moguće privoljeti da učestvuju na referendumu nije zasnovana samo na "utisku". Podloga za kompromis, sasvim je izvjesno, udarena je tokom razgovora Predsjednika Republike (i DPS), Mila Đukanovića sa Predragom Bulatovićem, Draganom Soćem i Bozidarom Bojovićem. Dvonedjeljna pauza biće iskorisćena za izradu nacrta dokumenta koji bi trebalo da bude prihvatljiv za sve parlamentarne stranke, a izradu čarobne formule protiv bojkota preuzela je Demokratska partija socijalista.

Uspije li ta slozena operacija, već u septembru Crna Gora dobiće novi veliki sporazum, poput onog od prije četiri godine, nakon raspada jedinstvenog DPS-a, koji će trasirati put za izlazak iz sadasnje pat pozicije. Taj dokument trebalo bi da sadrzi dvije ključne odrednice: dogovor o formiranju koncentracione vlade i odrzavanju referenduma. Vise od običnog svjedoka na tom svečanom obavezivanju, trebalo bi da bude prisustvo i značenje predstavnika međunarodne zajednice. Uloga spoljnog faktora u forsiranom konstituisanju koncentracione vlade, tvrde dobro obavijesteni, izuzetno je velika, pa će i obaveza u sprovođenju sporazuma biti adekvatna. "Muljanja je dosta svima, doslo je vrijeme ili-ili" - folklorno definise aktuelni crnogorski politički trenutak jedan od poslanika vladajuće koalicije.

Na objema stranama, međutim, postoje ozbiljni otpori konceptu koncentracione vlade. SDP, manja članica vladajuće koalicije i LSCG, partija koja obezbjeđuje podrsku manjinskoj Vujanovićevoj vladi, rezolutno su protiv te ideje. "Najava da će u Crnoj Gori biti formirana koncentraciona vlada, zabrinjavajući je potez i znači da u Crnoj Gori neće biti odrzan referendum i da ona neće biti nezavisna drzava" - pesimista je politički lider "liberala", Miodrag Zivković. Potpredsjednik SDP, Ranko Krivokapić smatra da bi koncentraciona vlada dovela do bezvlasća i ukazuje na apsurdnost da se za garanta fer glasanja uzimaju dokazani "kradljivci" izbora. "Zar će referendum biti demokratski, ako u vladu uđe potpredsjednik SNP, Zoran Zizić, koji je sproveo savezne izbore u Crnoj Gori, za koje je i DOS priznao da su pokradeni vise nego oni u Srbiji" - pita Krivokapić.

Bez socijaldemokrata i liberala nije moguća koncentraciona vlada, svjesni su i u DPS. Nada se, prije svega, polaze u SDP, koja se u posljednje četiri godine pokazala kao najpouzdaniji Đukanovićev saveznik. Predsjednik te partije, Zarko Rakčević, nakon proslonedjeljnih razgovora sa crnogorskim predsjednikom ostavio je otvorenom mogućnost stvaranja koncentracione vlade, ali tek nakon postizanja preciznog sporazuma o referendumu i radi kontrole njegovog sprovođenja. Zato bi, ukoliko se zeli saradnja SDP, sporazum morao sadrzati tačan datum odrzavanja referenduma, precizno pitanje ("da li ste za suverenu, međunarodno priznatu Republiku Crnu Goru"), te garanciju svih potpisnika da neće bojkotovati referendum i da će priznati rezultat. Sve to poduprto garancijom međunarodne zajednice da će sporazum biti postovan. Takvi bi uslovi, mozda, mogli biti prihvatljivi i za Liberalni savez?

U projugoslovenskom bloku probleme pravi Srpska narodna stranka. Njen predsjednik, dr Bozidar Bojović hoće u koncentracionu vladu, ali samo pod uslovom da njen posao bude priprema vanrednih republičkih, pa i saveznih izbora. "Tek tada bi crnogorski i savezni parlament imali puni legitimitet" - kaze on i dopusta mogućnost referenduma samo ako se i nakon tih izbora pokaze njegova neophodnost. "Mi nijesmo dobili mandat glasača da pripremamo referendum, nego da jačamo zajedničku drzavu" - podsjeća Bojović svoje koalicione partnere.

Od nejake Bojovićeve SNS mnogo je bitnije opiranje projektu koncentracione vlade tzv. beogradskog krila SNP. Oba potpredsjednika te partije, bivsi savezni premijer, Zoran Zizić i predsjednik Vijeća republika savezne Skupstine, Srđa Bozović, skloniji su rusenju Vujanovićevog kabineta, uz pomoć nervoznih "liberala". "Platforma za redefinisanje odnosa u federaciji, koju je prihvatila Savezna vlada, ima prednost u odnosu na konstituisanje koncentracione vlade" - izjavio je Zoran Zizić, odmah nakon prekida zasjedanja crnogorskog parlamenta. O nerasčisćenim odnosima unutar SNP i Narodne stranke svjedoče i posljednje izjave Predraga Bulatovića i Predraga Drecuna(NS), koji pod upitnik stavljaju potrebu izjasnjavanja građana o drzavnom statusu Crne Gore. Javna je tajna da sestorica poslanika SNP u republičkoj Skupstini nijesu skloni tom rjesenju, a jedan od njih, Petar Samardzić pokazao je to ostavkom na mjesto poslanika. Kondicionalan govor o referendumu, ipak, samo je Bulatovićev pokusaj anestetičkog djelovanja na svoje jogunaste pristalice. Lider SNP prelomio je za ulazak u koncentracionu vladu, a o njoj bez, barem formalnog, prihvatanja referenduma, ne moze biti ni govora.

Da će septembar biti mjesec početka raspleta krize, nagovjestavali su posljednjih dana glasnogovornici opozicionih stranaka. Ispostavilo se da su bili bolje obavijesteni ili barem manje konspirativni od kolega iz ili bliskih vlasti. Sada se i to u dijelu javnosti uzima kao "dokaz" ponovnog surovanja DPS sa projugoslovenskim blokom. Najostriji u sumnjičenjima su, dakako, "liberali", ali i pojedini ugledni analitičari, poput dr Milana Popovića, ne pokazuju razumijevanje za formiranje koncentracione vlade. Potpredsjednik NS, Predrag Drecun samo generira sumnje i strahove independista kad govori o "ofanzivi jugoslovenskog krila DPS", koju je, navodno, spoznao tokom "zvaničnih i nezvaničnih kontakata", a list "Dan", tradicionalno senzacionalistički pise kako je jedina dilema ko će biti na čelu nove vlade - Zoran Zizić ili Svetozar Marović?!

Ne odbacujući mogućnost da čak i u vrhu DPS jos ima političara kojima će Beograd zauvijek ostati u dusi glavni grad, neostrasćene analize pokazuju da je opcija koncentracione vlade logična rezultanta djelovanja niza, uglavnom suprotstavljenih političko-socijalnih faktora. Manjinska vlada DPS i SDP objektivno nije mogla ostvariti tako kardinalan poduhvat, kakav je proglasenje nezavisnosti, i zato sto su, apsurdno ali istinito, njeni najradikalniji kritičari bili upravo "liberali" - oni na čijoj je podrsci opstajala. Uz to, pritisak socijalnih problema i korupcionaskih afera postao je gotovo nepodnosljiv. Za međunarodnu zajednicu, izrazito nesklonu nezavisnosti Crne Gore, takva se Vlada nije mogla nametnuti kao autoritet pred kojim bi Brisel i Vasington, a pogotovo Moskva, promijenili glediste.

Predsjednik Đukanovic ponovio je u intervjuu "Svedoku" odlučnost da se stvori "ambijent u kome će svi priznati rezultate referenduma". Ako se ispostavi da je koncentraciona vlada formula koja to obezbjeđuje, zagovornici suverenosti, koje on predvodi, moraće da smisle kako da spriječe destruktivan uticaj ministara ili koministara (jos se ne zna na kom bi principu ta vlada funkcionisala) iz projugoslovenskih stranaka stranaka. Jer, izvjesno je da će njihov moto rada biti - sto gora političko-socijalna situacija u Crnoj Gori, to vise sansi da većina u opstanku Jugoslavije vidi spas od siromastva i "albanskog velikodrzavnog projekta". Pitanje je i koliko bi principijelno reagovala međunarodna zajednica na eventualno izvrdavanje eventualnog sporazuma, kojem bi pribjegle projugoslovenske stranke, ako ocijene da gube?

Dokle gora ponovo zazeleni ("spremni smo da privatimo bilo koji datum u aprilu i maju 2002. za referendum" - Igor Luksić) mnogo toga desiće se na obalama Morače, ali i Save i Dunava. Zbivanja u DOS mogla bi bitno uticati na sudbinu federacije i rasplet u Crnoj Gori. Zelja da se zamesateljstvo sa drzavnim statusom rijesi samo od sebe, kao posljedica sukoba Đinđić - Kostunica, ipak, bajka je o kojoj zvanična Podgorica sve manje moze da sanja. Očito je da se meč mora odigrati na domaćem terenu i pripreme su napokon počele. Crnogorci, izgleda, neće moći da pobjegnu od provjere jesu li narod vrijedan sopstvene drzave?

Darko SUKOVIC ( AIM )