Hvatanje vjetra

Crnogorska vlada u borbi protiv sive ekonomije

Moze li koza cuvati kupus. varijanta ove narodne poslovice neminovna je asocijacija na najnoviju akciju Vlade Crne Gore u suzbijanju sive ekonomije. Jer, svi pokazatelji govore da je upravo drzava do sada bila glavni pokrovitelj sive ekonomije u Crnoj Gori

AIM Podgorica, 06.09.2001. godine

Siva ekonomija vec dugo je jedan od najvecih problema sa kojim se suocava crnogorsko drustvo. Procjene, zavisno od toga da li stizu iz zvanicnih ili nezavisnih izvora, govore da se izmedu 40 i 60 odsto ukupnih privrednih aktivnosti u Crnoj Gori obavlja u sferi sive ekonomije. Dodatno, predpostavlja se da kroz neki od oblika ilegalnog privredivanja egzsistenciju ostvaruje trecina radno sposobnih stanovnika Crne Gore - od 70 do 100 hiljada ljudi.

Zbog toga ne treba da cudi velika paznja sa kojom je javnost u Crnoj Gori propratila objavljivanje Vladinog Programa mjera za suzbijanje sive ekonomije. Bio je to, ujedno, i jedan od prvih poteza, nove, manjinske Vlade Filipa Vujanovica izabrane sredinom jula, nakon visenedjeljnih pregovora Koalicije Pobjeda je Crne Gore i Liberalnog sveza.

Prvi konkretan korak na suzbijanju crnog trzista ucinjen je u prvoj dekadi avgusta. Vlasnici roba bez porijekla, dakle onih na koje nijesu placene carinske, poreske i akcizne dazbine, mogli su u tom periodu nekaznjeno i anonimno da prijave svoju robu Direkciji javnih prihoda i tako je, nakon placanja propisanih dazbina, uvedu u legalne trgovacke kanale. Ponudenu mogucnost iskoristilo je skoro 3,5 hiljada zvanicnih i nezvanicnih trgovaca prijavivsi robu ukupne vrijednosti od 20 miliona maraka.

Samo ovom akcijom u republicki budzet slilo se neplaniranih 2,5 miliona maraka. Ocekivano, u registrovanoj robi dominirale su cigarete, vrijedne vise od 5 miliona maraka (po nabavnim cijenama). Pokazalo se, ipak, da je prijavljen samo dio ilegalno nabavljenih roba koje se vec prodaju, ili su uskladistene sirom Crne Gore. Prve kontorle finansijske policije i policije iz Odjeljenja za suzbijanje privrednog kriminala dovele su do zaplijene roba vrijednih 1,3 miliona maraka (i tu su dominirale cigarete).

"Od 1. avgusta prihodi po osnovu poreza porasli su za 31 odsto u odnosu na isti period prethodnog mjeseca, a kad je u pitanju porez na promet taj procenat je povoljniji i iznosi 47 odsto", kaze Predrag Markovic, direktor Direkcije javnih prihoda, sumirajuci dosadasnje efekte Vladine borbe protiv sive ekonomije. Iz tog ugla gledano, sve je u najboljem redu.

U svakodnevnom zivotu, medutim, efekti akcije drzavnih organa nijesu ni nalik obecanjima. Prodavci ilegalne robe, prvenstveno alkohola i cigareta, ponovo su na uobicajenim radnim mjestima, nakon kratkotrajnog povlacenja na "rezervne polozaje".

Jedinu uocljivu promjenu predstavlja poskupljenje legalno i nelegalno uvezene robe. Dakle, gotovo svega sto se moze naci u ovdasnjim trgovinama.

Trgovina uvezenim cigaretama dovoljno potkrjepljuje ove tvrdnje. Kada je Vlada najavila aktivnosti iz Programa mjera za suzbijanje sive ekonomije, logicno je bilo pretpostaviti da ce "duvanski biznis" biti prvi na udaru. Racunica pokazuje da bi korektna naplata mnogobrojnih "duvanskih dazbina" mogla postati jedna od najvaznijih stavki u popuni republickog budzeta.

U Crnoj Gori se dnevno potrosi oko 200 hiljada paklica cigareta. Kada bi svaka od njih, u prosjeku, drzavnoj kasi donijela jednu marku, budzet bi bio bogatiji mozda i za svih 70 miliona maraka - godisnje. Drzava se, umjesto toga, godinama, zadovoljavala mrvicama. Potpredsjednik Vlade Crne Gore i potpredsjednik Koordinacionog tima za suzbijnje sive ekonomije Zarko Rakcevic istice da se za prvih sest mjeseci ove godine u crnogorski budzet na ime duvanskih preradevina slilo tek nesto oko 6,5 miliona maraka, dok procjene govore da bi realan prihod na godisnjem nivou mogao biti neuporedivo veci. Rakcevic smatra - makar 40 miliona maraka.

Kajmak su, ocigledno, pokupili organizatori "tranzita". I to jos rade. Dvadesetak dana nakon prvog jurisa na, prvenstveno, ulicne prodavce cigareta, rezultati akcije finansijske policije primjetni su samo u cijenama. Zaplaseni preprodavci, "zadnja ruka" u podugackom lancu trgovaca duvanom, enormno su podigli cijene. Najtrazenije cigarete na crnogorskom trzistu ("Laki strajk", "Pal mal"...) poskupjele su od 50 do 70 odsto. U prvom trenutku izgledalo je da je (ne)ocekivani porast cijena motivisan uracunatom naknadom "za strah". Zakljucana vrata na magacinima u i oko Podgorice, u kojima su godinama nesmetano preprodavane sve vrste uvoznih cigareta, isli su u prilog tvrdnjama da je ilegalnoj trgovini - odzvonilo.

No, kako je kontrola iz dana u dan jenjavala, tako je postajalo sve izvjesnije da je drzava - ili neko u njeno ime - brojnim ucesnicima u ilegalnoj trgovini duvanom omogucila sticanje svojevrsnog ekstraprofita.

"Cilj akcije suzbijanja sive ekonomije, ono to smo trazili od nadleznih organa na terenu nije bio da 'napadnu' ljude koji na ulici prodaju nelegalnu robu. Projektni zadatak koji je krenuo sa vrha Vlade, a na cemu sam licno insistirao, bio je da se 'udari' na veleprodavce koji su uzimali najveci dio kolaca koji pripada drzavi", istice Rakcevic, uz konstataciju da "tu nijesu ostvareni adekvatni rezultati".

• Konkretno, nijesam zadovoljan kolicinom zaplijenjenih cigareta, naglasava poptpredsjednika Vlade Crne Gore.

Proradili su, u meduvremenu, i na prvi pogled pedantno zatvoreni magacini. Promijenjen je samo nacin "poslovanja". Prema tvrdnjama upucenih kupoprodaja se sada obavlja tako sto kupac "od povjerenja" snabdjevacu dostavlja novac i "specifikaciju trebovanja". Roba se isporucuje naknadno (uglavnom tokom noci), nerijetko i na adresu koju odredi kupac.

Kada se pojave akcizne markice, bice dat nalog da se zestoko ide na sve koji prodaju ilegalno nabavljene cigerete. Dakle, i na male, ulicne prodavce, najavljuje Rakcevic.

Do tada ostaje utisak da su upravo sitni distributeri za sada platili najvecu cijenu crnogorske borbe protiv sive ekonomije. S druge strane, velikim distributerima kao da je dat "grejs period" u kome nesmetano mogu da rasprodaju vec nabavljenu i neprijavljenu robu (po nekim izvorima - vrijednu oko 15 miliona maraka). I vrijeme da se preorijentisu na neki legalan posao.

Za to vrijeme, svi zainteresovani da se u posao trgovine akciznim robama ukljuce na legalan nacin, jos uvijek cekaju da drzava odredi visinu dazbina i "rijesi probleme sa stampanjem akciznih markica". Da li, poslije jedanaest godina proklamovane "biznis-anarhije" i to moze biti dovoljno?

Zoran RADULOVIc (AIM)