Tranzicija po receptu Krajišnika

Banjaluka, 5. Septembar 2001. (AIM)

Kada kriminal postane nezajažljiv, obično pada, makar i na utaji poreza. Ali ono što važi za Ameriku i Al Kaponea ne važi i za Srpsko Sarajevo. U ovome fantomskom gradu, tačnije u Lukavici, još uvijek žive ostaci nekadašnjeg privrednog giganta "Energoinvesta", koga raznorazni rukovodioci nemilosrdno čerupaju. I sve to u sprezi sa lokalnom, a bogme i entitetskom vlašću, čiji prvi čovjek Mirko Šarović, kako tvrde radnici, drži stvari "pod kontrolom".

U okviru MDP "Energoinvest Srpsko Sarajevo" djeluje, tačnije rečeno, tavori i Fabrika rasklopne opreme (RAOP), koja je od svih na ovom području imala najviše šansi da od 1996. ponovo postane ono sto je nekada bila: jedan od najvećih proizvođača transformatora i mjernih sistema na Balkanu. Postala bi, da je u "partiji dobrih domaćina" (SDS) bilo barem jednog domaćina, a ne mnoštvo "kumova".

Radnici od 1992. godine, a posebno od 1996., gledaju bezočnu krađu rukovodstva RAOP-a, gledaju bezočno dodjeljivanje stanova samo rukovodećim strukturama, prikupljaju dokumentaciju i šalju svim strukturama - od tužilaštva do potpredsjednika RS, štrajkuju, zovu medije da pišu... I sve uzalud! Nijedan "Kapone" iz RAOP-a, u kome je, uzgred rečeno, radio i najpoznatiji štrajkač glađu u RS Dragan Savić, jos nije "pao".

Pod svojom kontrolom u Srpskom Sarajevu, a pogotovo u "Energoinvestu", sve je od 1992. imao Momčilo Krajišnik, glavni autor ideje o "preseljenju" fabrika iz ratnih dijelova Srpskog Sarajeva koji su pripali Federaciji BiH. Rezultati te ideje danas neslavno, trulo i zarđalo leže na livadama od Sokoca do Vojkovića, ali se iz tih fabrika u SR Jugoslaviju "preselilo" mnogo toga vrijednog. Tako je, u opstoj euforiji "donacija" iz RS za SR Jugoslaviju, iz RAOP-a otišlo, uglavnom u Crnu Goru, desetak transformatora vrijednih od 60.000 do 120.000 KM. RAOP ih nikada nije naplatio. Radnici RAOP-a, ali I policije u Srpskom Sarajevu, imaju podatke sa registarskim brojevima vozila, imenima vozača i datumima izlaska iz kruga, ali nikad niko nije odgovarao za ovu pljačku. Takođe, jedna od većih pljački iz te "dejtonske" 1996. Godine, bio je i posao RAOP-a sa Makedonijom, vrijedan oko milion maraka. Fabrika je za taj posao dobila kompenzaciju od osam novih "opel-vektri". Jedna i dan danas služi kao službeno vozilo generalnog direktora "Energoinvesta", druga je završila u rukama porodice Momčila Krajišnika, a ostalih šest, ili pare od njih, su jednostavno - nestale.

Trend ovakvog "poslovanja" u "Energoinvestu", odnosno RAOP-u, nastavljen je I nakon što je Biljana Plavšić prekinula dotadašnju neprikosnovenu vladavinu SDS-a. Za generalnog direktora "Energoinvesta" je, doduše, izabran Budo Stanišić, tadašnji predsjednik opštinskog odbora Srpskog narodnog saveza na Palama, ali za njega I dan danas upućeni tvrde da ga je početkom pobune Biljane Plavšić I formiranjem SNS-a u ovu stranku "ubacio" lično Momčilo Krajišnik i poslije ga instruisao da preuzme "Energoinvest" kako bi zadržao kontrolu nad ovom očerupanom, ali još plodnom kokoškom. Stanišić je danas, uz njegovog pomoćnika za finansije Čedu Marića, za silne malverzacije u ovoj firmi jedini optuženi od nadležnih organa vlasti. Zahtjev za pokretanje istrage policija Srpskog Sarajeva podnijela je protiv Stanišića zbog nelegalnog pribavljanja "Energoinvestovih" 95.000 KM za rješavanje stambenog pitanja iako je već imao stan, a protiv Marića zbog iste stvari samo manjeg iznosa - 55.000 KM. Upućeni tvrde da iza cijele ove "ujdurme" stoji bivši Stanišićev savjetnik prof. Dr Zdravko Sandić, koji je takođe vodio SNS u opštini Srpsko Novo Sarajevo, a tužbu je pokrenuo nezadovoljan što i on nije ušao u stambenu kombinatoriku.

Sindikalna organizacija RAOP-a nezadovoljna je rješavanjem ostalih malverzacija, kako u poslovanju tako i u dodjeli stanova, i pita šta je sa "vječitim" direktorima I šefovima odsjeka u Fabrici, koji pod zaštitom SDS-a i ko zna kojih još moćnika, zgrću pare I stanove dok radnici već godinu dana nemaju plata, a u samom krugu RAOP-a u barakama još živi četrdesetak radnika izbjeglica. Kada ih upitate ko su glavni organizatori pljačkanja RAOP-a, sindikalci kažu - "udarna trojka 3K", ali I svi drugi koji su omirisali bilo kakvu fotelju u Fabrici.

Udarna "3K" su Vojislav Kojić, bivši direktor RAOP-a, Miro Klepić, vječiti direktor nabavke i prodaje, i Krsmanović Radomir, direktor finansija u RAOP-u. Ali u cijelom poslu oko obezvređivanja "Energoinvesta" i skretanja para u svoj džep tu su - kako kažu i dokumentuju u Sindikalnoj organizaciji - bivši direktor i predsjednik SO Srpsko Novo Sarajevo Milenko Todorović i bivši direktor, a sada savjetnik direktora RAOP-a Predrag Tunguz. Dakle, svi oni koje je u "Energoinvest" instalisao Momčilo Krajišnik, a preuzeli njegovi politički nasljednici. Jedan od posljednjih "uspješnih poslovnih poteza" je nabavka 45 tona ulja za visokonaponske transformatore za RAOP, kojom je ova firma oštećena za više od 200.000 KM. Ulje je prošlog ljeta po cijeni od šest maraka nabavljeno iz Njemačke u saradnji sa uvoznikom iz Federacije BiH "Diveco-Energo", ali je nakon dopremanja u Lukavicu, analizom u "Energoinvestovoj" laboratoriji, utvrđeno da ne zadovoljava izuzetno visoke standarde za transformatore, ali je za druge manje zahtjevne svrhe upotrebljivo. Pod pritiskom rukovodećih struktura RAOP-a (u vrijeme direktorovanja Tunguza i Klepića) uzorci ulja su upućivani na dodatne analize u Sarajevo i Beograd, ali su i tu rezultati bili isti. Ulje, koje je nepropisno deponovano u krugu Fabrike, moralo je biti komisijski otpisano, a sada se prodaje po cijeni od pola marke po kilogramu, iako je njegova tržišna vrijednost oko osam puta veća. Razliku, kažu članovi Sindikalne organizacije, neko trpa u svoj džep.

Velika pljačka u RAOP- u, još od 1996., vrši se fiktivnom prodajom poluproizvoda, koji su uglavnom od bakra i aluminijuma, u otpade sekundarnih sirovina, nakon čega idu na tržište po daleko većim cijenama. Ova pljačka realizuje se uglavnom vikendom, pod budnim okom finansijskog direktora Krsmanovića , ali su radnici nekoliko puta to spriječili.

Za sve ove malverzacije i greške u poslovanju ne samo da niko nije odgovarao nego su glavni akteri i bogato nagrađeni - stanovima dodjeljenim po principu prioriteta, iako svi imaju imovinu u Federaciji ili čak i u Srpskom Sarajevu. Tako je bivši direktor Vojislav Kojić dobio 100.000 KM za kupovinu stana u Beogradu, iako je povratio stan u Sarajevu, ima vikendicu na Palama i dva stana na Crnogorskom primorju. Direktor nabavke i prodaje Klepić Miro dobio je stan u "Karingtonki" u Lukavici od 133 kvadrata, plus 50 metara kvadratnih poslovnog prostora, iako ima stan na Grbavici. Ovaj uspješni nabavljač je i predsjednik Smučarskog saveza RS i tim "sretnim" spojem funkcija uspio je da privatizuje dva pansiona kod hotela "Košute" na Jahorini, koji su "Energoinvestovo" vlasništvo. Za njega i Krsmanovića, koji je takodje od RAOP-a dobio stan od 100 metara kvadratnih, iako ima stan u Sarajevu, sindikalci tvrde da se pojavljuju i kao ucjenjivači na licitacijama za privatizaciju preduzeća u Sarajevsko-romanijskoj regiji. Stan od 133 metra, kvadratna plus 50 kvadrata poslovnog prostora, dobio je i Todorović Milenko, iako je imao kuću na Vracama sa ocem i bratom, kao i kuću u Trnovu. Stan koji je dodjeljen Predragu Tunguzu uknjižen je na 87 metara kvadratnih, a stvarna veličina mu je 120 kvadrata, iako ima stan u Federaciji i vikendicu na Ravnoj Romaniji. Stan od 100 metara kvadratnih dobio je direktor proizvodnje u RAOP-u Đuričić Željko, a ima stan na Grbavici i vikendicu u Vlakovu. Sretni dobitnici stanova od stotinjak kvadrata su i direktor Galvanizacije Milan Šobot (pored stana na Ilidži i u Herceg Novom), direktor pravne službe Božo Šehovac (iako je prodao kuću u Nedžarićima), kao i sadašnji direktor Fabrike Predrag Klačar, koji ima porodičnu kuću na Bulozima kod Pala. Na listi imena koja su dobila stanove od RAOP-a nalaze se i bivši sirektor Privredne banke Srpsko Sarajevo Momčilo Mandić i njegov kolega iz iste banke Božo Vučetić, bivši sekretar Skupštine Srpskog Sarajeva Čeklić Momcilo I referent u ovoj skupštini Dana Kovačević.

Sindikalna organizacija pokušala je da kod tužioca u Srpskom Sarajevu izdejstvuje obaranje ovih rješenja i pokretanje tužbi za malverzacije, ali nisu uspjeli zbog toga što su poslovi dobro 'pravno pokriveni'. Bez odjeka je ostalo i pisanje potpredsjedniku RS Draganu Čaviću, kao šefu Antikorupcionog tima. U međuvremenu je RAOP procijenjen na 65 miliona KM, a sindikalci kažu da bi pljačkom mogao biti još pojeftinjen i na kraju otkupljen parama preseljenim u džep nekoga od navedenih moćnika. Tako se u školi talentovanog učitelja Momčila Krajišnika i drugih "dobrih domaćina" u Srpskom Sarajevu provodi tranzicija.

Velibor Maksimović