“Odron naroda” na “politickoj magistrali”

Skopje Sep 4, 2001

U Makedoniju je sve teze uci ili otici iz nje. Javnosti je trebalo skoro tri nedjelje da bi “prokuzila” da neko muku i nesrecu raseljenih Makedonaca s kriznih podrucja zloupotrebljava u vlastite politicke ciljeve

AIM, Skoplje, 5.09. 2001.

Vladino koordinaciono tijelo za prevladavanje krize revnosno biljezi broj raseljenih zitelja s kriznih podrucja – kumanovskog i tetovskog – koji je prvih dana septembra dostigao vise od 70 hiljada. Radi se uglavnom o Makedoncima iz sela u kojima su se minulih sest mjeseci odigravala vojna dejstva. Sami tvrde da su ih protjerali pripadnici Oslobodilacke nacionalne vojske, tvrdnju su svesrdno prihvatili lokalni mediji na makedonskom, medjunarodne humanitarne organizacije su najprije sramezljivo izbjegavale dati svoju kvalifikaciju da bi se vremenom priklonile prevladavajucem stavu. Sa svoje strane rova, vrh Oslobodilacke nacionalne vojske ne samo da je negirao da se bavi progonom Makedonaca nego naprotiv: u intervjuima, sve uocljivijim u domacim medijima (sto je na pocetku krize bilo nezamislivo) vodje ONV pozivaju raseljene zitelje da se vrate kucama.

Statistika o broju raseljenih, osim medjunarodnim humanitarcima i vladinim sluzbama zaduzenim za njihovo zbrinjavanje, zanimljiva je ocigledno i politicarima. Ponajvise, reklo bi se, onim za koje politikolozi vole upotrijebiti naziv “opskurnim”.

Svjetski makedonski kongres, nevladina organizacija zvucnog imena no praznjikave sadrzine, sa stanovitim uporistem u dijaspori, pozvala je prije dvadesetak dana raseljene Tetovcane i Kumanovcane da se ispred makedonskog Sobranja presele na put prema granicnom prelazu Blace prema Kosovu. Poziv je izrecen bas u trenutku kad je NATO nastupao, sto iz Grcke sto s Kosova, kako bi zapoceo operaciju prikupljanja dobrovoljno predatog oruzja Oslobodilacke nacionalne vojske. Poziv je imao ko cuti jer je jenjavao entuzijazam raseljenih koji su uzalud pred ”hramom makedonske demokratije” – Sobranjem vapili da ih neko vrati kuci, da pomogne da se oslobode njihovi sugradjani, da im se obnove razruseni domovi Njihov cemer vec je jednom zloupotrijebljen kada je stotinjak skopskih delija (policija nikad nije saopstila nista podrobnije), u njihovo ime, u vise navrata demolirala zapadne ambasade i radnje Albanaca u prijestonici.

S takvim gorkim iskustvom uputili su se raseljeni na Blace Na isto ono mjesto s kojeg su slike tuznih kolona Albanaca pa za njima roma obisle svijet prije ravno dvije godine, u vrijeme kosovske krize.

I tako, osvanuli su na saobracajnici koja za KFOR na Kosovu predstavlja zilu-kucavicu, postavljene su barikade koje su mocnim vozilima jos mocnije vojne masine onemogucile kretanje. Na malim ekranima Zapadnjaka, usred dremljivih godisnjih odmora, ponovo su pokuljala ocajna lica zena kivnih na cijeli svijet koje glasovima podignutim za koju oktavu vise sipaju gnjev te djece Opet djece koju niko nije pitao, zele li svoju pravdu istjerivati na suncu od kojeg mozak vrije. Neke vidjenije estradne zvijezde priredile su happening dajuci valjda time svoj doprinos za “nacionalnu stvar”. Televizijske kamere zumirale su i parole s novim tumacenjem kratice najmocnijeg vojnog saveza na planeti: Nacizam-agresija-terorizam-okupacija ili “Nova albanska teroristicka organizacija”.

Zvanicnici recene organizacije najprije su nemocno slijegali ramenima no, kako je vrijeme prolazilo, postajali sve nestrpljiviji. Upozoravali su makedonske vlasti da se “Zetva” ne moze sprovesti onako kako je planirano budu li blokirane kljucne saobracajnice. K tome, Amerikanci u Bondsteelu su ostali frustrirani usljed nestasice sladoleda!

Kao da su upravo to i cekali! Zagovornici “balvan-revolucije” posijali su nove i nove blokade: jednu u podnozju tetovske tvrdjave Kale s ciljem da se onemoguci povlacenje teskog oruzja snaga bezbjednosti (kako je dogovoreno s NATO-om). Prosle nedjelje barikade su nikle na granicnom prelazu Tabanovce prema Srbiji a najavljena je blokada zeljeznicke pruge Atina-Skoplje-Beograd, granicnih prelaza prema Grckoj, Bugarskoj i Albaniji. Predsjednik Svjetskog makedonskog kongresa Todor Petrov mogao je zadovoljno trljati ruke: njegova izborna kampanja tece bolje nego sto se mogao nadati! Naime, “pripucao” je na ispraznjeno poslanicko mjesto na samo tri mjeseca uoci ionako vec predvidjenih prijevremenih parlamentarnih izbora!

I, tu na scenu stupa novi lik: sabrat Petrova po (ne)uspjehu da za posljednju demokratsku deceniju uvjeri plebs u svoju politicku genijalnost. Straso Angelovski, lider MAAK – Jedinstvene makedonske opcije (nezahvalni gradjani nisu ni registrovali istorijski trenutak kad je promjenjeno predjasnje ime MAAK-konzervativna) najavio je da ce onemoguciti pocetak rada Sobranja koje treba prihvatiti ustavne promjene u skladu s Ohridskim sporazumom cetvorice lidera a kojim se Albancima daju veca prava. I, haj'mo ponovo Tetovcani pred parlament!

Proslog petka, na dan kad su se narodni izbranici trebali okupiti kako bi zapoceli proces ratifikacije Ohridskog sporazuma, svi ulazi zdanja u centru glavnog grada bili su blokirani. Svjetskim agencijama ostalo je da jave da se zasjedanje odlaze. I, taman kad se mislilo da je “narod” pobijedio, neko se dosjetio (na ciji mig saznace se vjerovatno kasnije) da bi poslanici do dvorane mogli stici “na mala vrata”, uz obezbjedjenje policijskog kordona. Bukvalno u punoj ilegali saslusali su uvodno izlaganje predsjednika Republike Borisa Trajkovskog, zahuktala se rasprava kad – pade noc: u danu punom uzbudjenja narodni tribuni nisu imali vise snage za raspravu. Narednog jutra predsjednik parlamenta Stojan Andov koji se upadljivo “ukosunicio” u posljednje vrijeme, odlozio je nastavak sesije uz obrazlozenje da je na putu Tetovo-Jazince blokadom ONV onemogucen povratak humanitarnog konvoja s raseljenim ziteljima u Skoplje. Uz to, legalista-spiker je postavio dva-tri neostvarljiva uslova da bi se Sobranje nastavilo. U medjuvremenu blokade ispred parlamenta je nestalo.

Za tok ove price mozda je bitan detalj da je iste veceri ministar odbrane Vlado Buckovski rekao da je pregovarano s civilima (ne pripadnicima ONV!) u selu Poroj te da je blokada uklonjena. Buckovski je Andova optuzio za opstrukciju u cemu ce mu se, kroz polustisnute zube, pridruziti i medjunarodni predstavnici Pardew i Leotard. Andov se jos malo koprcao pa popustio. No to je vec drugi film!

Nekako u isto vrijeme, u dane vikenda dakle, pocelo se govoriti o otvorenom rascjepu medju organizatorima blokada: njihove vodje stale su se uzajamno optuzivati za zloupotrebe. Javnost kojoj kao da je bilo dosta blokada ne htijuci je saznala da su “najdovitljiviji” na barikadama napravili solidan biznis; novine su ustvrdile da je za neometan prolazak vozila bilo potrebno “podmazati” s kojih 5.000 DM. Zahvaljujuci ovim medjusobnim optuzbama, zadnjih dana barikada na Blacama i Tabanovcima cas ima cas nema. I neizvjesno je kako ce sve zavrsiti.

Medjutim, postaje vidljiva jos jedna dimenzija: kao u kakvoj losoj lutkarskoj predstavi, publika je vidjela konce kojima neko iza scene pokrece marionete. U izdanjima novina od utorka Mane Jakovlevski, jedan od jakih ljudi VMRO-DPMNE premijera Georgievskog u inostranstvu potvrdio je da je prosle nedjelje “finansijski i moralno”pomogao Petrova! Takvo nesto bolje obavijesteni odavno su i slutili.

Zacijelo, jedan stari komad mnogo puta uigravan na Balkanu za proteklih deset godina, blizi se kraju. Zlosretni Tetovcani ce vjerovatno na neke nove barikade, Todor Petrov ce u nedjelju na izbore, Straso je sretan sto je rodbini i prijatejima pred svekolikim televizijskim kamerama dokazao kako “slon i mis zaista tutnje”. “Krupni igraci” ce smireno analizirati da li su barikadama, bar na casak, uspjeli postici da istorija krene nekim zaobilaznim putem.

ZELJKO BAJIC