RS: Hoće li Ivanić Rekonstruisati vladu?

Ivanić je ostao potpuno usamljen: stranci su razočarani njegovim šlepovanjem SDS-a; SDS mu nikada istinski nije povjerovao, Dodik ga za svoju propast optužuje više nego Mirka Šarovića, federalni partneri sa kojima je nekad stajao dobro, smatraju ga nacionalistom. Zato bi njegova rekonstrukcija vlade mogla biti još jedan pokušaj da vrati što je moguće više prijatelja, a da ih što je manje moguće izgubi

Banjaluka, 27. Avgust 2001. (AIM)

Kada i Živko Radišić, hrabro srce Republike Srpske, kaže da će ovo biti čupava jesen, tada ne samo da valja ozbiljno uzeti i Čedu Volaša, nego za nastupajuće hladne dane valja spremiti mnogo više od para vunenih čarapa i dugih gaća. Jer, običaj je u srpskoj politici da se na jesen radi sve ono što se nije radilo cijele godine, pa mu ta jesen dođe kao neka posljednja šansa prije sljedeće jeseni u kojoj će se morati raditi i ono što nije urađeno prethodne. Sljedstveno toj logici, pred premijerom RS Mladenom Ivanićem i ostalima iz vlasti je jedna takva jesen, u kojoj su se našle mnoge propuštene od Karadžićevih, preko Plavšićkinih do Dodikovih.

>Hajde, da vidimo koliko si jak<, zato je pitanje kojim stranci, prijatelji i dušmani svako malo tresnu pred Ivanića, svjesnog da su pitanja u kojima se umjesto snage pominje pamet davno skrckali njegovi prethodnici, posve nepovoljno i po njih i po njega. Ivanić će, to je već sasvim izvjesno, biti prinuđen da rekonstruiše Vladu. To međutim nije sve, to je samo prvi nivo igre, gdje može da bude eliminisan, dok ga ostanak u životu šalje na dalje nivoe još uvijek daleko od bilo kakve pobjede. O čemu se radi?

REFORMISTA BEZ PARA: Najkonstantniji zahtjev stranaca pred Ivanićem jeste onaj za rekonstrukcijom Vlade, u kojoj za njihov osjetljivi ukus sjedi previše ljudi koji ispovjedaju nacionalizam i blizinu SDS. Za razliku od toga kako su prolazile sa sličnim zahtjevima Dodikova i ranije vlade, isti ti stranci su još od januara prihvatali Ivanićev rizik da sačekaju još neko vrijeme i uvjere se da je on okružen sve samim reformistima kakav je i sam. Za to vrijeme, sami stranci u rizik nisu ulazili, tako da Ivanićeva vlada, koju su bili spremni da tolerišu, od te njihove tolerancije nije vidjela ni dolar pomoći. Jer, prosto, ne možeš biti reformista bez para. I šta se dogodilo: Ivanićeva Vlada, koja je definitivno povukla manje pogrešnih poteza od svake prije nje, nije bila u stanju ni da povuče nijedan pravi. Za sve je trebalo para, a one se nisu mogle namaći od poreza i discipline na granici.

Ove jeseni Ivanić će se konačno uvjeriti da su stvari došle do kraja, da niko ne zna hoće li nova školska godina početi na vrijeme, hoće li penzioneri opet u pohod na vladu i hoće li, za promjenu, u štrajk stupiti policajci, koji su, čim su počeli saradnju sa federalnim kolegama, ove prvo pitali kolike su im plate. Pitanje je, međutim, hoće li Ivanić spremiti temeljnu sječu ministara, budući da tri četvrtine njegove vlade, osim ministarskog zvanja, sa tom felom nema ništa zajedničko. Takva rekonstrukcija mogla bi, iako bi bila bolnija i izazvati otpore I, osim stranaca, mogla da zadovolji i Ivanića.

Ako ne bude spreman na rizik da otkači Dragana Kalinića, koji mu upravo predlaže imena svih ljudi koji, je li, nikada nisu ni prošli pored prostorija SDS, Ivanić će ponovo kao u januaru ići na varijantu kozmetičkih promjena. Prema informacijama koje dopiru iz njegove okoline trenutno su obje varijante u opticaju. Nije uopšte pitanje pameti koju će Ivanić iskoristiti, ali jeste pitanje njegove snage i sposobnosti da normalno živi i radi u uslovima konflikta sa bilo kim ko se na zove Milorad Dodik.

DODIKOV NAPAD: Tačno je da je uglavnom krivicom stranaca Ivanić propustio sjajnu šansu da stabilizuje RS tako što će sa primirenim SDS-om u vladi izmiriti interese stranaca i glasača. Ali tačno je i to da se SDS, kako su stranci - bez velikih pritisaka, ali bez ikakve pomoći - dizali ruke od te vlade, opuštao, raskopčavao gornje dugme na košulji i sve snažnije pokazivao stari mentalitet i apetite za kadrovanje svega i svačega od Uprave carina do kioska u Mrkonjić-Gradu.

Tačno je, međutim, i to da je Ivanić propustio i šansu da se postavi kao neko ko može da na par opštih i nespornih ciljeva poveže SDS i Milorada Dodika, i ko može u zavisnosti od potrebe, da povlači jednu od te dvije karte koja mu više odgovara. Tačno je, međutim, i da Ivanić nije najveći krivac zašto je propalo i to i zašto će najvjerovatnije do kraja mandata biti usmjeren isključivo na SDS. Milorad Dodik, koji se sebi uvijek čini malo višim nego što jeste, čim je osjetio prvu Ivanićevu slabost, zaboravio je sve ostalo i obrušio se na premijera i jedinog političara u RS koji ga - ako se zanemare gabariti Svetozara Mihajlovića i Nebojše Radmanovića - jednom može prihvatiti kao partnera u vlasti. Dodik je, međutim, bio nestpljiv optužio je Ivanića za sve od finansiranja Radovana Karadžića do toga da ljudima zavrće ruke da dobrovoljno idu u Hag, do toga da ne zna šta je to pad proizvodnje. Naravno, njegovi napadi su prijali strancima, koji pritišću Ivanića, ali Dodiku nisu koristili.

Naprotiv, Dodik je po svoj prilici propustio priliku da uđe u Savjet ministara, mjesto gdje bi mogao da pruži mnogo više nego na poziciji lidera najkorumpiranije opozicije u Evropi. Tako nešto je potvrdio i Ivanić, čija partija je, poslovično nesklona polemikama, Dodiku otpisala da se pripazi istrage za korupciju. Ivanić je tako ostao potpuno usamljen: stranci su razočarani njegovim šlepovanjem SDS-a; SDS mu nikada istinski nije povjerovao, Dodik ga za svoju propast optužuje više nego Mirka Šarovića, federalni partneri sa kojima je nekad stajao dobro, smatraju ga nacionalistom.

Zato bi Ivanićeva rekonstrukcija vlade mogla biti pokušaj da vrati što je moguće više prijatelja, a da ih što je manje moguće izgubi. Odavno, bez stranaca u RS ne može se napraviti više nikakav posao, i to će biti njegova opcija ukoliko se opredijeli za opstanak. Za to vrijeme, Ivanićeva domaća pozicija u Federaciji definitivno je loša onoliko koliko je od federalnih st ranaka identifikovan kao zagriženi branilac RS. Teško će se miriti i sa Dodikom jer pale su mnoge teške riječi. Ponovo mu ostaju SDS i stranci.

Ali, pitate se, koja je razlika između toga i onoga pre devet mjeseci. U tome što će Kalinić morati da se skupi više nego što je ikada mislio, u tome što Ivanić više ne nastupa kao bogomdani reformista, već čovjek od koga stranci hoće dokaze. Šta će biti u suprotnom? Ništa, I to je ono najopasnije. Svjesni da Ivanić još uvijek nema neku alternativu u RS, ukoliko ne misle da je to Dodik, srpskog premijera će stranci čekati do sljedeće jeseni, na istom onom mjestu gdje ga čeka još nešto preostalih parica. Penzioneri, prosvetari, Čedo Volaš i kokuzni policajci čekaće ga, međutim, mnogo prije i na mnogo nezgodnijem mestu.

Željko Cvijanović (AIM)