BiH konačno dobila stalni izborni zakon

Karta za ulazak u Vijeće Evrope

AIM, Sarajevo, 23.08.2001. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio je prijedlog stalnog izbornog zakona za BiH. Izborni zakon je dobio generalnu većinu u ovom Domu, ali i većinu kada su se poslanici izjašnjavali po entiteima - uz poslanike stranaka iz Federacije BiH koje participiraju u Demokratskoj alijansi za promjene, Izborni zakon su podržali i poslanici iz Republike Srpske, iz PDP-a Mladena Ivanića, SNSD-a Milorada Dodika i Socijalista Živka Radišića. Poslanici SDS-a i HDZ-a su bojkotovali izjašnjavanje, a SDA je, navodno, glasala za zakon ne želeći da bude "ista kao SDS i HDZ".

"Novi" izborni zakon, kažu jedni, 99 posto je isti kao i onaj koji je prije izvjesnog vremena odbijen. Drugi tvrde da su "dobijene tri veoma važne odrednice". Prva, izbor članova Doma naroda, prema prelaznim odredbama usvojenog zakona, biće definisan nakon usklađivanja Ustava BiH sa odlukom Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom bh. teritoriju. Do tada oni se biraju na način kako to propisuje Ustav BiH. U ranije odbijenom prijedlogu u tim poglavljima je pisalo samo da se "ona ostavljaju za buduće dopune i izmjene". A prema postojećim ustavnim odrednicama oni se biraju tako što od 15 delegata ovog Doma njih 10, isključivo Hrvata i Bošnjaka imenuje Parlament F BiH, a preostalih 5, isključivo Srba, imenuje Narodna Skupština RS. Na implementaciji odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom teritoriju BiH, rade ustavne komisije koje je imenovao Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch. Druga važna odrednica jeste da izbjegle i raseljene osobe mogu glasati samo u mjestu boravka koje im je ubilježeno u posljednjem popisu stanovništva u BiH, iz 1991. godine, što praktično znači ukidanje obrasca "P-2" (mogućnost da izbjegla i raseljena lica glasaju u prvremenom mjestu boravka, kao da im je ono stalno, a što je praktično značilo priznavanje etničkog čišćenja) i što je ujedno bio i osnovni razlog da i SDA podrži ovaj zakon. I treća, po kojoj niko ko uživa tuđu imovinu, ukoloiko postoji određeni izvršni dokument sudskog ili upravnog organa o povratu imovine ili odluka CRPC-ja o povratu te imovine, nema pravo glasanja u trenutnom mjestu boravka. Takve osobe se isključivo mogu prijaviti u opštini u kojoj su imali prebivalište prema posljednjem popisu stanovništva u BiH. Iako se pretpostavlja da će ova odrednica "pogoditi blizu 300.000 ljudi, ona je u prethodnoj varijanti izbornog zakona bila čak i strožija - niko ko uživa tuđ imovinu nije se mogao kandidovati za izbore, ili bi ako to učini bio naknadno skinut sa liste. Za eliminaciju iz izbornog procesa bilo je dovoljno da bilo ko prijavi određenog pojedinca da koristi tuđu imovinu.

Najnoviji Izborni zakon odrednicu o izborima članova Predsjedništva BiH (ranije za SDP BiH jednu od najspornijih) vratio je na sam početak, odnosnu na odrednicu iz Ustava BiH, (član 5.1.) po kojoj birači registrovani u Federaciji BiH biraju ili bošnjačkog ili hrvatskog člana, a oni iz RS samo srpskog člana Predsjedništva. Dopredsjednik Doma naroda Parlamenta BiH Sejfudin Tokić, u vezi s tim za AIM napominje da su vlasti u BiH dobile čvrsta obećanja iz Vijeća Evrope da će prvi uslov koji će BiH morati ispuniti nakon prijema u VE biti - promjena upravo te Ustavne odrednice (bez obzira na činjenicu da se radi o izvršnom tijelu), dakle promjena Ustava BiH!

Na samoj sjednici Predstavničkog doma, na kome je ovaj zakon usvojen, bilo je brojnih diskusija već o samom stavljanju zakona na dnevni red, jer je u Vijeću ministara BiH usaglašavan do pred samu sjednicu Predstavničkog doma i mnogi poslanici ga nisu uspjeli ni pročitati: "Mogli su oni koji brzo čitaju" šeretski je prokomentarisao jedan dužnosnik Vijeća ministara BiH. To je bio i razlog da jedan od poslanika SDA glasa suprotno od svojih stranačkih kolega, odnosno bude suzdržan kod izjašnjavanja o Zakonu jer ga nije pročitao!

Koliko god izgledalo da je donošenje zakona išlo "glatko", nije prošlo bez teških riječi. Osim onih da ga nemoguće uvrstiti u dnevni red tako brzom procedurom - donošenjem "vrućeg" teksta na samu sjednicu Doma, čule su se i veoma eksplicitne osude, prvenstveno iz redova SDS -a i HDZ-a, u stilu da se ovim zakonom "revidira Daytonski mirovni sporazum", "dovodi u pitanje Republika Srpska", "okreću leđa zakonu". do "dovođenja u pitanje i suština kompletnog rata vođenog na bh. prostorima". Na kraju, je, ipak, i sam Mirko Banjac, predsjednik Kluba poslanika SDS-a poslanicima kratko odgovorio: "Imate većinu, pa radite šta hoćete, samo da ova farsa završi". No, samo dan nakon usvajanja zakona u medijima u Republici Srpskoj mogla su se naći reagovanja SDS-a po kojima bi Mladenu Ivaniću, premijeru RS i šefu Partije demokratskog progresa (koja u Vladi RS ima koaliciju sa SDS-om ali je u Predstavničkom domu podržala DAP i usvajanje zakona) trebalo otkazati saradnju!

Brojne su reakcije političkih stranaka i u Federaciji BiH, koje mahom pozdravljaju usvajanje zakona osim, na primjer, Bosanske stranke koja smatra da je ovo "izdaja BiH" ili Republikanske, koja "preferira prvo usaglašavanje Ustava sa odlukom Ustavnog suda pa tek onda usvajanje Zakona". Sa druge strane je zanimljiva činjenica da u brojnim nevladinim organizacijama, koje su ranije intenzivno bile uključene u lobiranje za ili protiv raznih verzija nacrta stalnog izbornog zakona, više nema tako ozbiljnog interesovanja za zakon. Nekoliko njihovih predstavnika koje je AIM kontaktirao kratko je odgovorilo da samo zna da je Zakon usvojen, ali ne i kako izgleda u usvojenoj verziji(!?)

Na naš komentar da su poslanici SDP-a glatko bili "za", dobili smo sljedeći odgovor: "Ne znam stvarno šta vam je čudno, pa ovo nije nikakav defanzivna pozicija, uostalom Zakon je u skladu sa Ustavom, tamo nema ništa što ne piše u Ustavu BiH", rekao je jedan visoko pozicionirani SDP-ovac, gotovo do juče najvatreniji protivnik upravo ovakvog Zakona. Da podsjetimo, SDP-ovci su zagovarali da je konkretno ovakav izbor članova Predsjeništva BiH u suprotnosti sa Opštom deklaracijom o ljudskim pravima, te da se lako može desiti da se BiH odmah po prijemu u Vijeće Evrope nađe pred Evropskim sudom upravo zbog ovog zakona i ove odrednice. No, očito je da je taktika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, u narodu poznata kao "zavrtanje ruku", ili diplomatski kazano, ubjeđivanje iza zatvorenih vrata, urodila plodom. Samo dan pred sjednicu Parlamenta i raspravu o izbornom zakonu pojavio se intervju sa Sonjom Moser-Starrach, specijalnom izvjestiteljicom Vijeća Evrope u BiH, u kojem je sugerisala da poslanici usvoje Zakon na bilo koji način, makar i nepotpun. U tom trenutku specijalna izvjestiteljica je imala informacije da su stranke u okviru DAP-a usaglasile 80 posto teksta zakona i smatrala je da barem to treba usvojiti, a onda bi ona uradila sve što je moguće za BiH kako bi prijem u VE bio završen u prvom narednom krugu, odnosno možda već prvih dana septembra. Sonja Moser je bila prva osoba iz međunarodne zajednice, koja je još prije par mjeseci javno rekla da su u prvobitnom OSCE-ovom prijedlogu zakona bile napravljene "tri krucijalne greške koje nameću odvajanje bazirano na etničkoj osnovi" (izbor članova Predsjedništva, delegata u Dom naroda Parlamenta BiH i glasanje u privremenom mjestu boravka koje je posljedica ratnih dešavanja). U pomenutom intervjuu ona, čak, kaže da je bila iznenađena da su OSCE i OHR još 3, augusta ove godine požurivali poslanike da usvoje izborni zakon bez otklanjanja ovih propusta, odnosno unošenja izmjena koje proizilaze iz odluka Ustavnog suda.

No, Alijansa za promjene, a unutar nje prvenstveno SDP, nije bila samo na udaru međunarodne zajednice, već i bh. javnosti. Naime, sljedeći izbori u BiH trebalo bi da se održe već sljedeće godine. OSCE i OHR su najavili da ih oni neće organizovati i da bh. vlasti moraju usvojiti zakon prije septembra, ne samo zbog prijema BiH u Vijeće Evrope, nego i zbog obezbjeđivanja vremena za samostalno organizovanje izbora. Kada ni nakon ovakvih najava iz međunarodne zajednice Alijansa nije pokazivala namjeru da usvoji izborni zakon, dio bh. javnosti bio je sklon da ustvrdi kako Alijansa namjerno opstruira donošenje izbornog zakona ne bi li odgodila izbore zbog straha da sljedeće godine neće dobiti ni ovoliki komad kolača vlasti. Istini za volju - iz ove prerspektive te rezultate je teško prognozirati. U svakom slučaju, jasno je uzme li se u obzir suprotstavljanje SDS-a i HDZ-a da bi SDP i "prijateljske" političke partije, pod ovako snažnim pritiskom međunarodne zajednice, vjerovatno odlučile glasati i za drugačije rješenja pod uslovom da ono ne odgovara ovim dvjema političkim partijama (i SDA-u). OSCE i OHR su pozdravili usvajanje zakona, jasno stavili do znanja da očekuju da i Dom naroda potvrdi usvajanje, te najavili savjetodavnu i tehničku pomoć u organizaciji izbora koje valja održati do oktobra 2002.

Tako je bh. voz (valjda konačno) krenuo ka Evropi, iako i sama gospođa Moser negoduje zbog činjenice da se od 1997. godine do danas u BiH nije uspostavilo stabilno poštivanje ljudskih prava, a što je visoko na listi uslova koje bi BiH morala ispuniti za prijem u Vijeće Evrope. No, očito se Bosni i Hercegovini gleda kroz prste i iz još jednog razloga - nedavno je jedan visoki dužnosnik VE izjavio da je nezamislivo da Jugoslavija bude primljena prije BiH, a to bi se lako moglo desiti s obzirom na tamošnje političke promjene. Da li je to ulaznica koja otvara vrata Vijeća Evrope, ili je stvarno bilo do izbornog zakona?

Rubina ČENGIĆ (AIM, Sarajevo)