Ko brani Radovana Karadzica

Politicka okupljanja na sjeveru Crne Gore

Velike rijeci u odbranu srpstva i ťsrpskog junaka nad junacimaŤ nijesu mogle prikriti podatak: na skupu u Beranama skupilo se svega dvjesta branilaca lika i djela bivseg lidera bosanskih Srba

AIM Podgorica, 30.07.2001. godine

Iako se nedavna vijest o pokusaju hapsenja Radovana Karadzica, a koju je emitovao dnevnik 'Dan' pozivajuci se na izvore iz Republike Srpske, pokazala prvo vrlo sumnjivom, a zatim demantovanom sa svih strana, ona nije ostavila ravnodusnim crnogorske prijatelje bivseg lidera bosanskih Srbai.

Kao da su osjetili dolazak novog vremena, u kome ce se njihov idol naci na optuzenickoj klupi suda za ratne zlocine u Hagu idolopoklonici su organizovali tri narodna skupa za podrsku i odbranu Radovana Karadzica, najtrazenije osobe sa potjernice Haskog tribunala.

Prvi "odbrambeni" zbor, u organizaciji do sada nepoznate organizacije Matica brda, odrzan je u rodnom selu Radovana Karadzica u Petnjici kraj Savnika, a zatim u Pljevljima i Beranama. Prema registarskim oznakama, osim iz Podgorice i Niksica, na skup su dosli najfanaticniji i iz Beograda, Novog Sada, Rume i Republike Srpske.

Dolazak je obiljezen zvucima automobilskih sirena, povicima "Karadzicu sivi ticu...", ponekom srpskom zastavom, vecim brojem flasa domace rakije (by the way: ubrzo je falila), cetnickim pjesmama koje su se orile iz automobila, a koje su podsjecale na herojstvo Draze Mihajlovica & comp. u Drugom svjetskom ratu...Uz to, slijedilo je neizbjezno slikanje pored crkve, sa uzdignuta tri prsta i srpskom zastavom. Nesto ranije od kolone porivatnih automobila stigao je i autobus sa narodnim pjesnicima, guslarima, horom Srpske pravoslavne crkve, na kome su uz slike Radovana Karadzica nalijepljena upozorenja: "Ne dirajte ga", a i engleska verzija "Don't touch him!"

Pred sam pocetak hepeninga okupilo se oko dvjesta ljudi, medu kojima su rodaci, prijatelji, Karadzicevi sljedbenici i par svestenika Srpske pravoslavne crkve (jedan od njih Velibor Dzomic). Ispred seoske crkve Svetog Georgija na pocetku crkveni hor Srpske pravoslavne crkve otpjevao jos uvjek nezvanicnu srpsku himnu 'Boze pravde", a zatim je, u ime porodice Karadzic, Simeon Karadzic pozdravljajuci goste rekavsi: "Danas imamo Radovana za vodu, a sjutra Radovana za sveca. Srpstvo ne moze umrijeti... dobrodosli!"

Time je i zvanicno poceo predvideni program i konsenzusom usvojena teza o Karadzicu kao buducem svecu. Antiteze o Karadzicu kao osobi optuzenoj za zlocine protiv covjecnosti na ovom skupu nije bilo, kao sto nije bilo ni pomena o mogucnosti da se vremenom sam Radovan Karadzic odrekao prisutnih obozavalaca kada je saznao u kakvoj se situaciji nasao nakon sto su ga svojevremeno upravo ovi govornici edukovali o granicama Velike Srbije prinoseci geografske karte Balkana i prijateljski mu sugerisali dokle treba ici.

Potom su odnekuda stigle i plasticne maske sa likom Radovana Karadzica koje su djeljene prisutnima a koje su simbolizovale repliku poznate fraze. "Svi smo mi Radovan Karadzic" uzvikivali su prisutni ili kao sto rece na pocetku Dragoljub Scekic direktor izdavacke kuce 'Durdevi stupovi': "Do Radovana danas nema puta, a od Radovana i sa Radovanom svi su nam putevi otvoreni".

Najcesci usklik tokom dvostnog okupljanja bio je "Zivio Radovan, zivjela Romanija", a sa odobravanjem se pozdravljala svaka rijec koja je velicala lik i djelo bivseg vode bosanskih Srba. Radovan Karadzic je, kako za okupljene tako i za govornike, novi Karadorde, Knez Lazar i Car Dusan u jednom licu. Ili, jasnije: novi srpski velikomucenik. On moze da zavrsi u Hagu jedino u slucaju da, kako je to receno i prihvaceno, "odleti mnogo srpskih glava" ili putem "srpske izdaje".

Za glavne "izdajnike" govornici su fiksirali srpskog premijera Zorana Dindica i crnogorskog predsjednika Mila Dukanovica kojima "Ustav ne dozvoljava da izruce nijednog Srbina bilo kome" i koji su inventivno nazvani novim Brankovicima. A vec po tradiciji, kao i na slicnim skupovima, spijunskom djelatnoscu osim, pojedinaca, bave se i crnogorski listovi "Monitor", "Vijesti" i "Pobjeda".

Na skupu je izvrsena podjela na patriote i branioce Karadzica sa jedne, i na izdajnike i zbire. Kada je rijec o medunarodnoj zajednici izrecene su mnoge teske rijeci - ubice, svjetska olos itd. Radovan Karadzic bi, bez sumnje, bio ponosan da je bio na zboru odrzanom u njegovo ime i cuo nadahnute stihove i rijeci svojih prijatelja. "Jedino mi znamo put do Radovana a on vodi kroz sva nasa srca. Uzalud je trud bjelosvjetskim spijunima i ubicama. Svaka kuca u Crnoj Gori je Radovanova zemunica. Svaki Srbin u Crnoj Gori i u svim srpskim zemljama je Radovanov jatak", rekao je Dragoljub Scekic jedan od organizatora i vlasnik izdavacke kuce "Durdevi stupovi".

Neki od govornika su uvjeravali prisutne da Radovan Karadzic prisustvuje skupu i da navodno cuje svaku izgovorenu rijec. Jedan od njih, Becir Vukovic, najavljen kao srpski pjesnik, u svom govoru je istakao da je Karadzic dosao na skup iz Podgorice zajedno sa ostalim prisutnima i "zainteresovanim spijunima". Potom je izdeklamovao broj telefona na koji mogu dobiti Karadzica. Navodni broj Karadzicevog telefona po Vukovicu glasi: 030 495 4201 i toliko je postojeci da niko nije imao zelju da stvarno sa Karadzicem progovori koju.

Da li je Karadzic zaista bio medu okupljenima. Iako, osim dvojice saobracajaca nije bilo policije u okolini Petnjice, Karadzicev instikt za prezivljavanjem mu je izgleda ipak govorio da nije sigurno ni pouzdano provjeravati ko danas od organizatora i govornika radi za ciju sluzbu. Ipak Becir Vukovic je bio uporan uvjeravajuci okupljene da je Radovan 'tu medu nama':

• Evo ga medu vama, ali nije obrijao glavu kako kazu, i ne nosi mantiju, da bi se ukrivao i zato sto ga je strah od njih. Sve domace zbire i spijune obavjestavam da je Radovan sa nama i ostace sa nama do prekosjutra".

Imperativ skupa je ne dati Karadzica Haskom tribunalu a bio je ocigledan strah okupljenih da njihov idol ne zavrsi na optuzenickoj klupi. O tomu je govorio pjesnik Miodrag Tripkovic: "Traze da mi sami Srbi, kao posljednja bagra, isporucimo onoga koji je bio najneviniji i najhrabriji medu nama. Znaju kerberi pakla da se do najskuplje srpske glave dolazi samo preko mrtvih srpskih glava ili sramne srpske izdaje. Zato i racunaju da ce se medu Srbima naci neki novi srpski Brankovic iz roda Dindica". Tripkovic je u epskom stilu opisao pocetak rata u Bosni i Karadzicevu ulogu sledecim rijecima: "Kada sam '91. godine pitao Radovana rasta brate ode u hajduke, rekao mi je - slusao sam glas naroda".(aplauz)

U strahu od Karadziceve predaje sudu u Hagu pjesnici su proklinjali, a medu njima i Ranko Jovovic, doajen ovakvih okupljanja. " Nedajmo Karadzica! Probudi se srpska vatro! Radovan je iskra u kamenu! Ko izdao iskru u kamenu neka je proklet! I neka mu je sve prokleto po hiljadu puta!", recitovao je Jovovic.

Okupljeni su pozdravili ove rijeci sa - Amin.

Bilo je i ideja da se, u cilju Karadziceve odbrane ide jos dalje od pjesama i stihozborstva. Iznijeta je zamisao da bi u trebalo osnovati organizaciju koja bi podsjecala na Irsku republikansku armiju, ali naravno sa svom srpskom epikom i mitologijom o cemu je govorio vec pominjani Becir Vukovic. "Zasto recimo da mi danas, veceras ili sjutra, ne organizujemo tajni viteski srpski red koji bi malo poprijetio tim Englezima, katolicima i komunistima, da ne diraju ono sto je nase, bas kao sto njih sikaniraju protestanti i njihova organizacija IRA".

Ove rijeci su naisle na opste odusevljenje prisutnih. Pjesnici su iznosili i prijetnje stranim silama umotane u metafore. Garo Jovanovic, pjesnik, dao je svoje videnje potrage za Radovanom Karadzicem slijedecim rijecima: "I Ameri i Englezi i ostali njima slicni, dosli su ovdje da nas nauce kako se u lov ide. Njih stotinak mrsuljavih gospodicica- svi na jednu lisicu. I puste stotinu puta deset pasa i kerova i kerovodaca, biza i bizina, ali drugaciji je ovaj nas lov ovdje i drugacije su nase sume. A drugaciji su i nasi lisci. Bojim se da ce onaj koji potjera lisca dici sa legla kurjaka, i nece se naloviti lova".

Govornike su 'presjecali' narodni guslari i hor Srpske pravoslavne crkve. Velicajuci lik i djelo Radovana Karadzica guslari su pjevali o Romaniji, srpstvu, o Americi i Evropi kao "americkoj sluskinji" koje traze Radovana - 'hajduka'. Tako jedan od stihova glasi u izvedbi Raja Vojinovica poznatijeg kao gl. i odg. urednika radija "Svetigora" u vlasnistvu SPC: "Neka jekne gora Romanija da srpskog pomenemo lava, kojega je ovjencala slava, pa kriju ga zelene jelike, ej od proklete zemlje Amerike..." A zatim nastavlja "Ko'no braco Romanijom prode, je li Lazar ili Karadorde, ono deset punanijeh ljeta, brat Radovan Romanijom seta".

A hor srpske crkve iz Bara je pjevao o gori koja bi trebalo da cuva Radovana i o borcima sa Romanije u kojoj se izmedu ostalog kaze: 'Ko za srpsku Bosnu ljutu bitku bije, to su Srbi, brate, s gore Romanije. Dok je Romanije Srbi se ne boje, dok je Romanije i Srbi postoje.."

"Evo kako se stvara mit, ali to treba zaradit," konstatovao je Garo Jovanovic uzbuden i ushicen svim sto se culo prije njegovog govora i prije nego sto je zapitao: "Hoce li zauvjek u nasoj srpskoj muci po jedan vladika gorjeti za Lesendrom, po jedan kralj za Prizrenom gdje se Decani podizu, hoce li uvjek po jednog Radovana da krije Romanija gora od junaka. Za brata Radovana podizem glas, za ratnika, pjesnika, a evo i hajduka".

Na kraju govora i stihova bilo je ocitio da niko od prisutnih nije bio previse zadovoljan brojem okupljenih za podrsku Radovanu Karadzicu. Ipak, isticu da su dosli pravi Srbi koji drze do "svoje vjere, nacije i obicaja i koji cuvaju svoje ljude".

Ono sto je i za prisutne bila nepoznanica jeste pitanje: zasto su skupovi podrske Karadzicu odrzani i organizovani samo u Crnoj Gori, ali ne i u Srbiji i Republici Srpskoj. Sagovornici su uglavnom izbjegavali da komentarisu o Republici Srpskoj u kojoj se vlast polako ali sigurno okrece od Karadzica, a kada je rijec o Srbiji tu je odgovor za Karadziceve idolopoklonike bio mnogo laksi. Jedini krivac je - srpski premijer za koga kazu da je privremeno na vlasti i da ce uskoro njegova vlast pasti i da se tada vise nece dogadati da Srbi budu isporucivani Haskom tribunalu.

Nakon dva sata "hepeninga" masa se uputila prema Beranama, na sljedeci skup. Uprkos velikih rijeci nekako su svi, kad su se sabrali od govora na julskom suncu, izgladli umorno i bez velike volje. Kao da su i sami svjesni da je njihovo vrijeme proslo.

Srdan JANKOVIC (AIM)