U turizmu ništa novo

Aim, Zagreb, 28.7.2001.

Posljednjih su dana u Zagrebu glavne teme vezane uz turizam, more, sunce i ostale ljetne radosti slijedeće: policija je sa glavnoga metropolskog trga potjerala inozemne umjetnike koji su u sklopu svojeg festivalskog nastupa imali i skidanje do gola; gotovo polovina građana razmišlja o moru u smislu protivljenja izlaska Slovenije na međunarodne vode; kilometarske kolone stranih turista strpljivo se peku na nemilo osunčanim hrvatskim magistralama; pizza u centru Dubrovnika naplaćuje se po cijenama trostruko većim od vansezonskih... S druge strane, ministrica turizma Pave Župan-Rusković u novinama replicira na čestu zamjerku stranim turistima, koji da u Hrvatskoj ostavljaju premalo deviza, i pita se javno što smo mi ustvari ponudili strancima, da bi oni odriješili kesu i spasili nas od besparice. Pa, neki od više mogućih odgovora jesu oni gore spomenuti.

Više negoli ikada, Hrvatska se suočila s istinom o svojoj turističkoj djelatnosti. Devedesetih smo napadali socijalistički koncept turističkog razvoja, pri čemu su hrvatske prirodne ljepote devastirane za potrebe masovnog turizma, dok su brda deviza odvožena u Beograd. Još smo za stotine požara godišnje optuživali nevidljive srpske diverzante, koji nisu ništa drugo radili nego po hrvatskoj obali odbacivali opuške, kao što su činili i ranije, samo što se o tome nije smjelo pričati. Danas, posve je jasno da nam koncepte nije krojio nitko sa strane, jer se niti samostalna Hrvatska ne zna reprogramirati u tom smislu, a prava zarada od turizma ipak postoji samo kao povratni mehanizam, aktiviranjem drugih privrednih grana uz pomoć turizma. A srbijanskih turista nigdje na vidiku, pa niti (humano preseljenih) domicilnih Srba, kao potencijalnih instant-sumnjivaca.

Naime, ova je sezona podbacila, ma koliko se službeni vladini izvještaji trudili to prikriti. Resorna ministrica uzalud diskretno ukazuje na propuste, jer je njezin djelokrug taman toliki koliko joj ostatak Vlade daje podršku, a ostatak Vlade poduzima akcije kratkoga daha i malog dometa. Domaći turisti većinom ostaju po slatkovodnim oazama svojih kontinentalnih prebivališta, jer ljudi nemaju novca za dva ili tri tjedna ljetovanja na Jadranu. Prvi ministar Ivica Račan tek je krajem srpnja ove godine prvi put posjetio Split, drugi po veličini hrvatski grad, koji grca u ekonomskim i političkim problemima. Da, tu je i latentna desničarska prijetnja, koja svoj formalni centar ostvaruje baš u Splitu. Najnoviji neredi povodom haaških optužnica, koje su pojedinim hrvatskim generalima upućene zbog ratnih zločina nad srpskim civilima u Hrvatskoj, ipak su nekako izostali.

Kako protumačiti podbačaj, ako svejedno povjerujemo izvještajima o apsolutnom povećanju same turističke posjete Hrvatskoj? Dobro će nam doći informacija da prosječan strani turist u Hrvatskoj na izvanpansionsku potrošnju ove godine ostavlja domaćinu oko dvije i pol njemačke marke dnevno! Ne samo što marke nemaju na što potrošiti, nego iz dana u dan stranci za njih dobivaju sve mizerniji iznos domaće valute. Nerealna devizna politika čini da nominalno kuna jača, dok se za nju može dobiti sve manje robe. Dodajmo da se u turističku infrastrukturu uložilo premalo, pa su hoteli i plaže iz godine u godinu jadniji, i sumnjiva je priča da Hrvatska od turizma ubere četiri milijarde dolara godišnje. Turska, koja je zadnjih godina turistički hit Evrope, zaradi deset milijardi USD, a hrvatska se ponuda, pa čak i cijene avionskih veza, ipak ne mogu mjeriti s njezinom.

Geografskim redoslijedom, sa sjeverozapada prema jugoistoku Jadrana, stvari izgledaju ovako. Istra je standardno dobro posjećena, jer ova najstabilnija hrvatska regija nije svoje turiste bila sasvim izgubila niti za vrijeme rata. Na tome poluotoku bilježi se više agroturističke ponude negoli u cijelome ostatku Hrvatske, iako Istra proporcionalno nije više ruralna od, recimo, Dalmacije. Hrvatsko primorje, između Istre i Dalmacije, uobičajena je destinacija domaćih turista, a otoci Kvarnera omiljeni su kod nautičkih turista. Odmah da se osvrnemo i na taj profil; nesređene prilike po hrvatskim otocima i obali uzrokom su velikih gubitaka u odnosu na realne mogućnosti, budući da u ljetnoj sezoni na Jadranu svakodnevno boravi preko 20 tisuća jahti. Međutim, ponuda koju ovdje zatiču još uvijek podsjeća više na "robinzonski" turizam, negoli na vrhunsku ekonomsku djelatnost.

Dalmacija je posebna priča, i može ju se podijeliti na više dijelova. Sjeverna Dalmacija je geografski zahvalnije odredište, i ne trpi opravdanu diskriminaciju poput južnog dijela. Nju rado posjećuju gosti iz istočnih evropskih zemalja, koji svake godine dolaze u sve većem broju, jer im je standard za razliku od hrvatskog domaćina sve bolji. No, u Hrvatskoj oni nailaze na enormno visoke cijene, pa i dalje provode stari način kamperskog ljetovanja, s paštetom u gepeku i tek ponekom rajčicom koju otkupe od dalmatinskog težaka. Otoci srednje Dalmacije razmjerno su dobro posjećeni, iako se gostima nude loše trajektne veze do kopna, a cijene su također primjerenije npr. francuskoj rivijeri. Najposjećeniji dio srednjodalmatinske obale je onaj između Omiša i Ploča, koji je drag turistima iz Bosne i Hercegovine. Kakve su pak oni kupovne moći, ne treba ni spominjati.

Konačno, ostaje nam južna Dalmacija, točnije dubrovački kraj, koji živi razapet između predratnih dometa i aktualne siromaštine. Tamo je turistička sezona najviše podbacila, jer su cijene najviše, a ponuda se zasniva uglavnom na prirodnim ljepotama i kulturno-povijesnim znamenitostima. Drugim riječima, za svoj novac nećete se dobro zabaviti, ali ćete se osjećati itekako prevarenima. K tome, taj dio svijeta jako je i prometno udaljen od razvijenog Zapada. Od Zagreba je do Dubrovnika autobusom potrebno putovati čak 11 sati (posrijedi je manje od 600 kilometara), i to ako ne putujete vikendom, kada vam treba do Dubrovnika gotovo još jedan vikend rezerve... Početak izgradnje auto-puta između Zagreba i Dalmacije se ne nazire niti u slijedećih pet-šest godina, pa uopće nije jasno čime to Hrvatska namjerava privući strane goste u svoj navodno najatraktivniji dio.

Požara, doduše, ove godine skoro i da nema, ali ne zbog unaprijeđene vatrogasne službe, a pogotovu ne zbog loše organiziranosti srpskih piromana. Zahvaljujući globalnome klimatskom poremećaju ovo ljeto začinjeno je povremenim kišama, i zbog manje vrućine predstavlja jedno od podnošljivijih u zadnjih deset godina. Cinici kažu da je tako samo nebo uskratilo bar malo uobičajenog uzbuđenja zabludjelim turistima, koji su taj pojam nakon nedavne posjete američke nuklearne podmornice Dubrovniku definitivno izgubili iz vida. Ukoliko ovo ipak čitate za vrijeme odmora na hrvatskom dijelu Jadrana, onda znate o kakvoj se dokolici radi. Ali, moglo je biti i gore. Zamislite samo da su hrvatski desničari presjekli jadransku magistralu baš za vrijeme vašeg boravka u Dubrovniku. Na vašu 20 maraka vrijednu pizzu u tom slučaju uopće ne bi stigli šampinjoni s kontinenta.

Igor Lasić