Dijalog ili tracenje vrijeme
Crna Gora izmedu manjinske i koncentracione vlade
Prica o koncentracionoj vladi mogla bi pomoci rjesavanju drzavnog pitanja Crne Gore jedino ako se prije toga sve relevantne partije dogovore oko uslova za referendum
AIM Podgorica, 27.07.2001. godine
Samo narod svikao na obilje cudesa, mogao je ovako krotko bez uzbudenja docekati ono sto je u predizboprnoj kampanji izgledalo nemoguce: u razgovoru s premijerom Filipom Vujanovicem, prestavnici koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" najavili su spremnost da udu u vladu koju bi sacinjavale sve parlamentarne stranke, a kao protivmjeru ispljili volju da ucesvuju u pripremi i organizovanju refrenduma o drzavnom statusu Crne Gore. Istina bog, ni ucesnici tog istorijskog susreta nijesu se bas postarali, da dignu medijsku oluju. Kad su, u tisini, obavili radnju, zdruzeno su poslali javnosti poruku, diplomatsko optimsticke sadrzine:" Nadamo se da ce razgovori dovesti do stabilnosti i razvoja demokratije u Crnoj Gori".
Pamti Crna Gora jos takvih susreta u osami, s ovim i slicnim ansamblom, i ovakvih i jos oprtimistickijih poruka. Pamti takode, jednu celicnu zakonitost: do razgovora je dolazilo, uvijek kad je voda stizala do grla, i kad su se glavnim sukobljenim igracima, negdje u dubinama podudarali interesi. Kad se stvar tako pogleda sve je na svom mjestu. Tu je i dalje duboko u sebi podijeljena Crna Gora. Iskustvo poslije Milosevicevog odlaska samo je potvrdilo ono sto se i prije znalo: niko izvan nje - ni Beograd ni svijet - sve i da hoce, oko tog posla bitno pomoci ne mogu. Zato svaki pokusaj dogovora u Crnoj Gori nije zdravo unaprijed odbaciti. Ali, iskustvo nalaze, preporucljivo je i poblize osmotriti - sta bitno to moglo insprisati vrh DPS- a i koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" da ih bas zapocnu razgovore ugodne?
DPS, sudeci prema izjavama mjerodvanih, ukljucujuci i predsjednika partije i drzave Mila Dukanovica, nije odustao od suverene Crne Gore, ali rokove za odrzavanje refrenduma sve rjede pominje. Animozitet unutar "crnogorskog bloka" i nakon odluke liberala da podrze manjinsku vladu nije splasnuo. Deprimiranost, i iznurenost cekanjem preplavljuju Crnu Goru kao mrtvo more. Afera "Nacional" potresa drzavni vrh, a ceste sve redovnije blokiraju radnici, cija preduzeca propadaju, cije su porodice gladne i koje nije bas uputno provjeravati kakva im je sadrzina nacionalne svijesti i drzavna usmjerenost. Kad se sve ovako slozi nije tesko razumjeti zato je DPS dosao do racunice da bi im razgovori s koalicijom "Zajedno za Jugoslavuju - dobro legli. Ako svi u Crnoj Gori prihvate da postanu vlast - sabrali su nekako u DPS- u - splasnuce kriticki zar i u parlamentu i okolini. Svaki dan predaha njima danas moze izgledati kao dar s nebesa.
I u koaliciji "Zajedno za Jugoslaviju" sravnjivali su slicne racune, prije no sto su posli na susret s Vujanovicem. I oni znaju sto i svak u Crnoj Gori: zagovornici crnogorske drzavne samostalnosti u parlamnetu, bez obzira na sve medusobne zavade, imaju solidnu vecinu. Vlada iako manjinska, ima - u skupstini ovjeren - raspored obaveza cije bi ispunjenje najduze za godinu dana trebalo da dovede do razrjesenja crnogorskog drzvanog pitanja. Ne moze biti da i tako iskusni politicki preduzetnici kao sto su Predrag Bulatovic, Dragan Soc i Bozidar Bojovic nijesu zavirili u ustav, pa vidjeli da je tamo zapisano da se oko prava crnogorskih gradana da se na referendumu izjasne o drzavnom statusu, niko niskim ne moze pogadati.
Koalicija "Zajedno za Jugoslaviju", ponudom da ce prihvatiti referendum, ako ga bude priredila koncentraciona vlada, u stvari, ne nudi nikakav sustinski ustupak. Utoliko vise njeni lideri insistiraju, na argumentima psiholoske naravi: "Referendum koji bi organizovala vlada Filipa Vujanovica, nasa koalcija bi najvjerovatnije bojkotovala a to bi znacilo politicku nestabinost"- porucio je nakon razgovora lider SNP Predrag Bulatovic. Ulazak predstavnika Koalicije "Za Jugoslaviju", u vladu mogao bi biti najkraci put da namire gubitak na izbrima i da, kao dio vlasti, i u Beogradu i u Podgrici, odreduju ritam zbivanja. Jos nesto: Predrag Bulatovic i njegovi koalcioni saborci, detaljno su obavijesteni o unutrasnjim podvodnim strujanjima u DPS- u, pa racunaju i na to da bi povratkom u vlast, dobili zgodnu poziciju da nagraizaju sumnjom ionako ne bas granitne redove Dukanoviceve partije.
Svejedno, crnogorski predsjednik Milo Dukanovic u intervjuu BK televiziji, podrzao je mogucnost formiranja koncentracione vlade, ako bi, kako je precizirao,"opozicija pristala na referedum". Premijer Vujanovic je bio jos izricitiji: "Nas je cilj jasan a da li ce referendum pripremiti koncentraciona vlada ili visestranacka parlamentarna grupa, tehnicko je pitanje". Ovako kad se pogleda, stvar izgleda - samo sto nije. Problem je jedino sto nijesu sami u parlamentu.
S idejom o formiranju koncentracione vlade, Socijaldemokratska partija, manja clanica pobjednicke koalicije, nije bas ocarana. "Demokratska Crna Gora, poslije sedam-osam godina traumaticnih iskustava rata sa medunarodnom zajednicom apsolutno nema potrebu da pravi koalicione i koncentracione vlade sa snagama koje su i dalje za zastitu politike ratnih zlocina i zlocinaca, protiv saradnje s me|unarodnom zajednicom po kljucnom pitanju, koje je izazvalo svu tragediju, te ekonomsku, politicku i moralnu propast ovih prostora, a to je saradnja s Haskim tribunalom", rekao je potpredsjednik SDP-a Ranko Krivokapic.
Slicno je raspolozenje i u Liberalnom savezu koja daje oporu potporu Vujanovicevom manjinskom kabinetu. "Crna Gora nije ni u ratnom stanju ni u uslovima elementarnih nepogoda, da bi osnivala koncentracione vlade", porucio je politicki lider liberala Miodrag Zivkovic.
Jasno je: bez liberala i socijaldemokrata koncentracione Vlade u Crnoj Gori ne moze biti. E tu dolazi najnezgodnije poglavlje za tumacenje. Sasvim je izvjesno da su i u vrhu DPS-a i u vrhu koalicije "Za Jugoslaviju", znali, kako je raspolozenje prema formiranju takve vlade u dvije stranke koje se od pocetka zalazu za crnogorsku drzavnu samostalnost. Pa, zasto o su onda krenuli u medusonbne pregovore? Mnogi odgovori na ovo pitanje dnas mogu zvucati logicno, ali pretesko je procijeniti koji je pravi. Ziva je zgoda za proizvodnju misterija. Iz Beograda je prije nekoliko dana, iz usta Dragoljuba Micunovica, stigla dojava kako je, na nekim takode tajnovitim razgovorima, zvanicna Podgorica dala signale kako je spremna da odustane od projekta - dvije stolice u UN. Ovdje je to brzometno, u zustro srocenom saopstenju demantovao visoki funkcioner DPS-a Miodrag Vukovic.
Sad je samo jedno sigurno: LSCG i SDP mogu sprijeciti formiranje koncentracione vlade ali ne mogu nista preduzeti, ako se DPS i koalicija "Za Jugoslaviju", eventualno dogovore, da nadu neki pogodan oblik za medusobno udruzivanje rada i srestava. Prosto: oni bi u parlamentu imali podrsku blizu 90 odsto poslanika.
Upuceni tvrde da ni to nije izvjestan zavrsetak price o crnogorskoj koncentracionoj vladi. Najrealnije mogu ispasti procjene, da su u razgovore i DPS i koalicija "Za Jugoslaviju" krenuli tako, bez namjere da postignu neki konacan cilj, vec da pokupuju malo vremena. Ni jedni ni drugi ne znaju kud ce sa sobom. Realno, takav pristup razgovrima bio bi najpreciznija ilustracija sadasnje Crne Gore. Sve ovamo izgleda kao pravo - i partijska obecanja i i vladina zaduzenja, i razgovor i - a u stvarnom zivotu, lagano utihnjuju zelje za bilo kom odlukom i bilo kojom idejom. Crna Gora kao utrnula od cekanja, ne zna kako naprijed, nema kud natrag, a vise nema ni valjanog izgovora. Da je bar Milosevic tu pa da ga, ko ljudi, za sve okrivimo.
Esad KOCAN (AIM)
aim/pod/pubs/zi
Crna Gora izmedu manjinske i koncentracione vlade
Prica o koncentracionoj vladi mogla bi pomoci rjesavanju drzavnog pitanja Crne Gore jedino ako se prije toga sve relevantne partije dogovore oko uslova za referendum
AIM Podgorica, 27.07.2001. godine
Samo narod svikao na obilje cudesa, mogao je ovako krotko bez uzbudenja docekati ono sto je u predizboprnoj kampanji izgledalo nemoguce: u razgovoru s premijerom Filipom Vujanovicem, prestavnici koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" najavili su spremnost da udu u vladu koju bi sacinjavale sve parlamentarne stranke, a kao protivmjeru ispljili volju da ucesvuju u pripremi i organizovanju refrenduma o drzavnom statusu Crne Gore. Istina bog, ni ucesnici tog istorijskog susreta nijesu se bas postarali, da dignu medijsku oluju. Kad su, u tisini, obavili radnju, zdruzeno su poslali javnosti poruku, diplomatsko optimsticke sadrzine:" Nadamo se da ce razgovori dovesti do stabilnosti i razvoja demokratije u Crnoj Gori".
Pamti Crna Gora jos takvih susreta u osami, s ovim i slicnim ansamblom, i ovakvih i jos oprtimistickijih poruka. Pamti takode, jednu celicnu zakonitost: do razgovora je dolazilo, uvijek kad je voda stizala do grla, i kad su se glavnim sukobljenim igracima, negdje u dubinama podudarali interesi. Kad se stvar tako pogleda sve je na svom mjestu. Tu je i dalje duboko u sebi podijeljena Crna Gora. Iskustvo poslije Milosevicevog odlaska samo je potvrdilo ono sto se i prije znalo: niko izvan nje - ni Beograd ni svijet - sve i da hoce, oko tog posla bitno pomoci ne mogu. Zato svaki pokusaj dogovora u Crnoj Gori nije zdravo unaprijed odbaciti. Ali, iskustvo nalaze, preporucljivo je i poblize osmotriti - sta bitno to moglo insprisati vrh DPS- a i koalicije "Zajedno za Jugoslaviju" da ih bas zapocnu razgovore ugodne?
DPS, sudeci prema izjavama mjerodvanih, ukljucujuci i predsjednika partije i drzave Mila Dukanovica, nije odustao od suverene Crne Gore, ali rokove za odrzavanje refrenduma sve rjede pominje. Animozitet unutar "crnogorskog bloka" i nakon odluke liberala da podrze manjinsku vladu nije splasnuo. Deprimiranost, i iznurenost cekanjem preplavljuju Crnu Goru kao mrtvo more. Afera "Nacional" potresa drzavni vrh, a ceste sve redovnije blokiraju radnici, cija preduzeca propadaju, cije su porodice gladne i koje nije bas uputno provjeravati kakva im je sadrzina nacionalne svijesti i drzavna usmjerenost. Kad se sve ovako slozi nije tesko razumjeti zato je DPS dosao do racunice da bi im razgovori s koalicijom "Zajedno za Jugoslavuju - dobro legli. Ako svi u Crnoj Gori prihvate da postanu vlast - sabrali su nekako u DPS- u - splasnuce kriticki zar i u parlamentu i okolini. Svaki dan predaha njima danas moze izgledati kao dar s nebesa.
I u koaliciji "Zajedno za Jugoslaviju" sravnjivali su slicne racune, prije no sto su posli na susret s Vujanovicem. I oni znaju sto i svak u Crnoj Gori: zagovornici crnogorske drzavne samostalnosti u parlamnetu, bez obzira na sve medusobne zavade, imaju solidnu vecinu. Vlada iako manjinska, ima - u skupstini ovjeren - raspored obaveza cije bi ispunjenje najduze za godinu dana trebalo da dovede do razrjesenja crnogorskog drzvanog pitanja. Ne moze biti da i tako iskusni politicki preduzetnici kao sto su Predrag Bulatovic, Dragan Soc i Bozidar Bojovic nijesu zavirili u ustav, pa vidjeli da je tamo zapisano da se oko prava crnogorskih gradana da se na referendumu izjasne o drzavnom statusu, niko niskim ne moze pogadati.
Koalicija "Zajedno za Jugoslaviju", ponudom da ce prihvatiti referendum, ako ga bude priredila koncentraciona vlada, u stvari, ne nudi nikakav sustinski ustupak. Utoliko vise njeni lideri insistiraju, na argumentima psiholoske naravi: "Referendum koji bi organizovala vlada Filipa Vujanovica, nasa koalcija bi najvjerovatnije bojkotovala a to bi znacilo politicku nestabinost"- porucio je nakon razgovora lider SNP Predrag Bulatovic. Ulazak predstavnika Koalicije "Za Jugoslaviju", u vladu mogao bi biti najkraci put da namire gubitak na izbrima i da, kao dio vlasti, i u Beogradu i u Podgrici, odreduju ritam zbivanja. Jos nesto: Predrag Bulatovic i njegovi koalcioni saborci, detaljno su obavijesteni o unutrasnjim podvodnim strujanjima u DPS- u, pa racunaju i na to da bi povratkom u vlast, dobili zgodnu poziciju da nagraizaju sumnjom ionako ne bas granitne redove Dukanoviceve partije.
Svejedno, crnogorski predsjednik Milo Dukanovic u intervjuu BK televiziji, podrzao je mogucnost formiranja koncentracione vlade, ako bi, kako je precizirao,"opozicija pristala na referedum". Premijer Vujanovic je bio jos izricitiji: "Nas je cilj jasan a da li ce referendum pripremiti koncentraciona vlada ili visestranacka parlamentarna grupa, tehnicko je pitanje". Ovako kad se pogleda, stvar izgleda - samo sto nije. Problem je jedino sto nijesu sami u parlamentu.
S idejom o formiranju koncentracione vlade, Socijaldemokratska partija, manja clanica pobjednicke koalicije, nije bas ocarana. "Demokratska Crna Gora, poslije sedam-osam godina traumaticnih iskustava rata sa medunarodnom zajednicom apsolutno nema potrebu da pravi koalicione i koncentracione vlade sa snagama koje su i dalje za zastitu politike ratnih zlocina i zlocinaca, protiv saradnje s me|unarodnom zajednicom po kljucnom pitanju, koje je izazvalo svu tragediju, te ekonomsku, politicku i moralnu propast ovih prostora, a to je saradnja s Haskim tribunalom", rekao je potpredsjednik SDP-a Ranko Krivokapic.
Slicno je raspolozenje i u Liberalnom savezu koja daje oporu potporu Vujanovicevom manjinskom kabinetu. "Crna Gora nije ni u ratnom stanju ni u uslovima elementarnih nepogoda, da bi osnivala koncentracione vlade", porucio je politicki lider liberala Miodrag Zivkovic.
Jasno je: bez liberala i socijaldemokrata koncentracione Vlade u Crnoj Gori ne moze biti. E tu dolazi najnezgodnije poglavlje za tumacenje. Sasvim je izvjesno da su i u vrhu DPS-a i u vrhu koalicije "Za Jugoslaviju", znali, kako je raspolozenje prema formiranju takve vlade u dvije stranke koje se od pocetka zalazu za crnogorsku drzavnu samostalnost. Pa, zasto o su onda krenuli u medusonbne pregovore? Mnogi odgovori na ovo pitanje dnas mogu zvucati logicno, ali pretesko je procijeniti koji je pravi. Ziva je zgoda za proizvodnju misterija. Iz Beograda je prije nekoliko dana, iz usta Dragoljuba Micunovica, stigla dojava kako je, na nekim takode tajnovitim razgovorima, zvanicna Podgorica dala signale kako je spremna da odustane od projekta - dvije stolice u UN. Ovdje je to brzometno, u zustro srocenom saopstenju demantovao visoki funkcioner DPS-a Miodrag Vukovic.
Sad je samo jedno sigurno: LSCG i SDP mogu sprijeciti formiranje koncentracione vlade ali ne mogu nista preduzeti, ako se DPS i koalicija "Za Jugoslaviju", eventualno dogovore, da nadu neki pogodan oblik za medusobno udruzivanje rada i srestava. Prosto: oni bi u parlamentu imali podrsku blizu 90 odsto poslanika.
Upuceni tvrde da ni to nije izvjestan zavrsetak price o crnogorskoj koncentracionoj vladi. Najrealnije mogu ispasti procjene, da su u razgovore i DPS i koalicija "Za Jugoslaviju" krenuli tako, bez namjere da postignu neki konacan cilj, vec da pokupuju malo vremena. Ni jedni ni drugi ne znaju kud ce sa sobom. Realno, takav pristup razgovrima bio bi najpreciznija ilustracija sadasnje Crne Gore. Sve ovamo izgleda kao pravo - i partijska obecanja i i vladina zaduzenja, i razgovor i - a u stvarnom zivotu, lagano utihnjuju zelje za bilo kom odlukom i bilo kojom idejom. Crna Gora kao utrnula od cekanja, ne zna kako naprijed, nema kud natrag, a vise nema ni valjanog izgovora. Da je bar Milosevic tu pa da ga, ko ljudi, okrivimo za sve.
Esad KOCAN (AIM)