Koliko košta lična karta sa zimovanjem

Novni sukob domaće vlasti i međunarodne zajednice

Više od 40 miliona maraka vrijedan posao izrade ličnih dokumenata građana BiH ponovo je sukobio domaće vlasti i međunarodnu zajednicu. Za Ured visokog predstavnika (OHR), stvar je gotovo i posao je dobio Siemens. Za Vijeće ministara BiH, čitava priča je još na početku, a optužbe o korupciji ovog puta adresirane su na OHR.

AIM, Sarajevo, 24.07.2001. Nove lične karte i vozačke dozvole, nabavka odgovarajuće kompjuterske opreme i softvera, te uvezivanje svih podataka o njihovom izdavanju u jedinstven sistem na nivou BiH, posao je vrijedan više od 40 miliona maraka. Kako je proteklih nekoliko godina proteklo u jalovim raspravama da li uopšte građanima BiH treba jedinstvena lična karta i vozačka dozvola kad već "sasvim lijepo žive" sa postojeće tri nacionalne varijante ovih dokumenata, pa ako im već treba mora li postojati jedinstven registar ili je bolje rješenje da svaki od postojećih 12 MUP-ova u BiH vodi svoje "knjige", te konačno, koliko latinice i ćirilice treba biti na njima, čitav posao je operativno preuzeo na sebe, ko bi drugi u ovoj zemlji - nego OHR.

Nova vlast u BiH koja je krenula sa pripremama za izbor isporučioca neophodne opreme, najavljujući međunarodni tender, iznenada je otkrila da uzalud troši vrijeme i energiju. Prve reakcija OHR-a je bila da oni nemaju pojma ni o kakvom tenderu, da bi samo 24 sata kasnije njihov portparol potvrdio da je sve već gotovo, tender je bio i prošao a posao dobio "Siemens"! Šokiranim članovima Vijeća ministara BiH, iz OHR-a je poručeno da su da nemaju razloga za čuđenje jer je prethodni sastav Vijeća i resorni ministar o svemu bio upoznat i sve je teklo u "skladu sa dogovorima". Poziv za dostavu ponuda za softver za izradu ličnih karata i vozačkih dozvola bio je objavljen u februaru u domaćim medijima na engleskom jeziku, a ponude su dostavile domaća firma OPS, švajcarski TRUN, te njemački "Giesecke and Dervient". Za ostatak "paketa"je, kako se radi o specifičnim nabavkama vezanim za "nacionalnu sigurnost", poziv upućen na adrese IBM-a, Unisysa, Siemensa i EDS-a. Jedini koji je odgovorio bio je Siemens, čija je ponuda u OHR-u ocijenjana prihvatljivom, pa je ostalo još samo da se postigne dogovor oko cijene.

Vijeće ministara BiH odmah je osporilo čitav dosadašnji tok realizacije ovog projekta, tvrdeći da se sa OHR-om nisu baš "tako dogovorili", odnosno da je OHR na svoju ruku izvršio izbor "izvođača radova", bez učešća domaćih predstavnika. Uz to, Vijeće ministara je osoblje OHR-a optužilo za korupciju, tvrdeći da su članovi tenderske komisije protekle zime uživali na austrijskom snijegu o trošku Siemensa. Naravno, iz OHR su ovo demantovali, ali Vijeće ministara nije odustalo od svoje tvrdnje. Ono što je najsporniji dio priče jeste cijena koju je Siemens ponudio za realizaciju ovog projekta. Za sada radi se o nezvaničnoj ponudi, u kojoj bi hardver koštao 5,1 milion maraka a softver 5,3 miliona maraka dok bi za materijal i oprema za izradu ličnih karata i vozačkih dozvola trebalo izdvojiti 18,3 miliona maraka. Tu su, također sporni, troškovi Siemensovog osoblja koje bi na terenu postavljalo čitav sistem. Direktor projekta zarađivao bi dnevno 3.120 maraka, a tehničar na održavanju, kao i drugi tehnički eksperti, trebalo bi da se zadovolji sa 1.770 maraka dnevno!

U čitavu priču su se uključile i domaće štamparske kuće, koje su tražile od države da pomogne domaćoj ekonomiji ustupanjem dijela ovog primamljivog kolača njima. U prilog tvrdnji da su u unosnim državnim narudžbama redovno zaobiđeni, domaći štampari naveli su i štampanje glasačkih listića za protekle izbore, kada je OSCE ovaj posao povjerio mađarskim firmama. Istini za volju, tehnološki nivo opremljenosti domaćih štamparija teško da bi mogao zadovoljiti svjetske standarde za izradu ličnih dokumenata sa svim elementima zaštite od falsifikovanja. Drugi razlog zbog čega je međunarodna zajednica i do sada zaobilazila domaće štampare, leži u strahu da bi štampanje ličnih dokumenata moglo izmaći kontroli, te da bi se "višak" mogao pojaviti na "crnom tržištu" . Uostalom, glavni cilj uvođenja jedinstvenih ličnih dokumenata u BiH jeste da se konačno utvrdi ko stvarno živi u ovoj zemlji. Posljedica ratne i poslijeratne anarhije u BiH jeste činjenica da su se lične karte, vozačke i saobraćajne dozvole, jedinstveni matični brojevi , pasoši, kupovani za sitne pare na "crnom tržištu", bez obzira na to da li se radilo o domaćim državljanima ili strancima iz bližeg i daljeg inostranstva. Zbog takvog stanja BiH danas i jeste "obećana zemlja" za trgovinu ljudima, šverc i kriminal svih vrsta. Ceh plaćaju građani za koje su granice gotovo svih zemalja u svijetu danas zatvorenije nego što je to svojevremeno bila "gvozdena zavjesa".

Kada se sve sabere, prednosti koje će donijeti uvođenje novih ličnih dokumenata za građane BiH su nesumnjive. Ostaje sada samo jedna "sitnica", ko će to platiti. Odgovor je poznat, kao i uvijek do sada - platiće građani. Jer, račun od četrdesetak miliona maraka za uspostavu čitavog sistema biće ispostavljen BiH. Upravo zato Vijeće ministara insistira da se tender ili ponovi i provede po domaćim propisima, ili zatraže dodatne ponude. Osim što je čitav postupak bio nedovoljno transparentanim, ponuda Siemensa ocijenjena je kao preskupa, a međunarodnim službenicima u BiH prebacuje se da se veoma komotno ponašaju u trošenju tuđih para. Jer, u pitanju nije donacija već dug koji će na sebe morati preuzeti BiH. Nakon sukoba sa međunarodnom zajednicom oko licence za trećeg GSM operatora u BIH, problematiziranjem tendera za projekat zaštite ličnih podataka građana i uvođenja novih ličnih dokumenata u BiH, domaća ovlast otvara još jedan "front". Sada je na potezu međunarodna zajednica koja može da ignoriše prigovore domaćih vlasti i da u oba ova slučaja uradi po svome, ili da svoju verbalnu podršku domaćim političarima u preuzimanju odgovornosti za sudbinu svoje zemlje uzimanjem u vlastite ruke demonstrira i uvažavanjem njihovih ahtjeva. Kakav će izbor načiniti međunarodna zajednica još je neizvjesno, ali vremena za odlaganje je sve manje.

Dražen SIMIĆ (AIM, Sarajevo)