Kriza vlasti zbog izručenja generala

Aim, zagreb, 9.7.2001.

Optužnice Haškog suda protiv dvojice hrvatskih generala otvorile su dosad najtežu krizu posttuđmanovske vlasti. Zapečaćene optužnice prije mjesec su dana stigle u Zagreb, ali je njihovo postojanje službeno potvrđeno prošlog petka, kada je glavna haška tužiteljica Carla del Ponte posjetila Hrvatsku.

Na optužnicama su, kako se neslužbeno doznaje, imena lani umirovljenog generala Ante Gotovine i još uvijek vojno aktivnog Rahima Ademija. Sadržaj optužnica nije poznat, ali Ademi se, navodno, tereti za zločine počinjene u akciji Medački džep, kada je taktikom spaljene zemlje uništeno nekoliko srpskih sela i pobijeni zatečeni civili. Interes Haškog suda za Gotovinu povezuje se s operacijom Oluja, u kojoj je bio jedan od zapovjednika, ali što mu se točno stavlja na teret - zasad se nagađa. Između ostalog, navodno, i pretjerana upotreba topništva prilikom oslobađanja Knina. Ademi je izrazio spremnost da ode u Haag, a sada se saznaje da mu je Tuđmanova vlast prije tri godine zabranila razgovor s haškim istražiteljima. Gotovina se nije spreman odazvati pozivu suda i navodno više nije na svojim uobičajenim adresama.

Hrvatska je vlada u subotu, nakon cjelodnevnog dramatičnog vijećanja, donijela odluku da udovolji haškim zahtjevima i postupi prema dostavljenim optužnicama. Kao što se i očekivalo, odluka o izručenju optuženih generala izazvala je raskol u vladajućoj koaliciji. Hrvatska socijalnoliberalna stranka Dražena Budiše, inače formalno prvi koalicijski partner osovinske Socijaldemokratske partije premijera Ivice Račana, izjasnila se protiv. Rukovodstvo HSLS-a inzistira na svome otprije poznatom stavu da u Haag ne može nitko tko se tereti po zapovjednoj odgovornosti. Svojim su ministrima naložili da glasaju protiv odluke o izručenju te da premijeru odmah na stol stave svoje ostavke. Znači li to da Budišina stranka napušta i vladajuću koaliciju - zasad nije jasno.

Objavljući u sitne sate u noći sa subote na nedjelju odluku Vlade da se udovolji zahtjevima Haškog suda, premijer je najavio da će od Sabora tražiti glasanje o povjerenju svom kabinetu. Očekuje se da će se parlament o tome izjasniti već u nedjelju. Račan s razlogom računa da bi, čak i ako mu Budišini liberali sasvim okrenu leđa, u ovoj stvari ipak mogao dobiti podršku većine saborskih zastupnika. Ne uspije li - novi su izbori neminovni.

U ovom trenutku teško je procijeniti kako će u Saboru glasati HSLS. Svojim izjašnjavanjem kontra zahtjeva Haškog suda, rukovodstvo te stranke izmaklo je ciglu u vladajućoj kaoliciji, ali je jednako tako zaljuljalo i vlastite redove. Jer od šest ministara HSLS-a, samo je jedan u cijelosti ispoštovao odluku rukovodstva svoje stranke. Ostali su postupili šareno - neki se na nju uopće nisu obazirali, neki su bili suzdržani, neki su, suprotno stavu stranke, glasali za vladinu odluku, ali su iz moralnih razloga podnijeli ostavku. Da bi podupro svoje ponašanje a vjerojatno i zato da bi zaustavio raskol u stranci Budiša sada plasira izjave o neprihvatljivom sadržaju haških optužnica. Doduše, on priznaje da ih nije vidio, ali tvrdi da se u njima hrvatske oslobodilačke akcije tretiraju kao zločinačke, da se Oluji imputira planirano protjerivanje 150 tisuća hrvatskih Srba te da se Hrvatska optužuje za genocid.

Protiv izručenja optuženih generala izjasnio se HDZ, za čije je vlasti, prije pet godina, zakon o suradnji s Haškim sudom i donesen. Po tom zakonu Hrvatska nema druge mogućnosti nego da udovolji zahtjevima Tribunala. Ali HDZ sada traži referendum, tvrdi da su optužnice utemeljene na nevjerodostojnim dokazima te da se, ponovo, radi o izjednačavanju odgovornosti agresora i žrtve.

Neke manje desničarske stranke i udruge, kao i veteranske organizacije, najavljuju masovne proteste, izlazak na ulicu, nerede, zakrčenje granice i prometnica. Odluku vlade proglašavaju državnim udarom i veleizdajom. Pokuša li se izručenje generala, objavili su, blokirat će Hrvatsku. Tvrde da će se izručenju suprotstaviti demokratskim sredstvima, ali da ni ona drugačija nisu isključena.Vladi poručuju neka ne zaboravi da su oni bili i ostali ratnici. Što znače takve prijetnje u srcu više nego uspješne turističke sezone, od koje državi doslovce zavisi ekonomsko preživljavanje, nije teško pogoditi. Premijer je najavio da će se na nasilje odgovoriti svim zakonskim sredstvima i da se blokada prometnica ovoga puta neće tolerirati.

Predsjednik Republike Stjepan Mesić u posebnom je obraćanju javnosti snažno podupro odluku Vlade da pozitivno odgovori na zahtjeve Haškog suda. Ističući kako je Vladina odluka jedino moguća, Mesić je "dizanje temperature i stvaranje psihoze gotovo izvanrednog stanja" ocijenio sasvim neprimjerenim. Po njemu, haške je optužnice trebalo očekivati, a za hrvatsku je javnost rekao da još uvijek "ne zna pravu i punu istinu o svemu što se radilo i događalo u vrijeme rata". Sve organe i institucije države pozvao je da postupaju krajnje ozbiljno i odgovorno, a građane neka ne nasjedaju na provokacije: "Ne vjerujte onima kojima je cilj destabilizacija zemlje i bijeg od vlastite odgovornosti", poručio je Mesić.

Burna subota u Banskim dvorima najavila je burne dane na hrvatskoj političkoj sceni. Općeniti je dojam da se Račanova vlada za trenutak stizanja prvih haških optužnica, za koji je morala znati da je neminovan, nije pripremila. Posttuđmanovska je vlast od glavne haške tužiteljice Carle del Ponte faktički dobila poštedu od 500 dana, ali je nije ozbiljno iskoristila. Nije iskoristila ni onaj mjesec dana otkako su zapečaćene optužnice stigle u Zagreb, nego je premijer u Haag proslijedio svoje pismo protivljenja i otišao na odmor. Na koncu, nije iskoristio ni ovih desetak dana otkako je Milošević prebačen u Scheweningen i kada je i posljednjem naivcu moralo biti jasno što slijedi.

Čini se da je na haške izazove aktualna vlast jednako nespremna, kao i na početku svog mandata. U godinu i pol dana uspjela je tek, teškom mukom, započeti proces protiv generala Norca i gospićke skupine. Druge poznate slučajeve zločina hrvatsko pravosuđe još nije otvorilo. Iako se otpočetka znalo da će, što ne uradi Hrvatska, procesuirati Haški sud. Premijer se nedavno požalio da je bivša vlast uništila dokaze i da Haag raspolaže materijalima koji u Hrvatskoj više ne postoje. To je vjerojatno točno, ali je također nesporno da je u odnosu spram Domovinskog rata današnja vladajuća garnitura preuzela retoriku svojih prethodnika. U tvrdnju da je Hrvatska vodila samo pravedan i obrambeni, sveti rat, nije dala dirati.

Ni javnost nije pripremljena na suočavanje s punom istinom. Prije svega zato jer je nedostajalo političke volje. Beograd je izručenje svog ratnog vođe u Haag pripremio objavljujući televizijske dosijee o srpskim ratnim zločinima; u Hrvatskoj takvih emisija nije bilo. Najmoćniji medij nije se potrudio da javnost detaljno obavijesti o zločinima koji se stavljaju na dušu gospićkoj skupini, ili o nalazima na kninskom groblju. Nacionalna je televizija više služila reklamiranju desničarskih, antihaških skupina i mitinga.

Posttuđmanovska, navodno reformistička vlast, propustila je priliku da se otvoreno obračuna s tuđmanizmom. S haškim optužnicama došao je ne samo trenutak istine, nego i trenutak plaćanja tog računa. Na žalost, smrću Franje Tuđmana ukinuta je mogućnost da na hrvatskoj, kao i na srpskoj strani, za zločine odgovaraju njihovi politički projektanti. Vrhovni je zapovjednik mrtav, pa je zapovjedna odgovornost adresirana na njegove generale, koji su bili samo izvršitelji. U tom pogledu haške optužnice, pristigle u Zagreb, zaista se mogu učiniti, u neku ruku, nepravednim.

Jelena Lovrić