Brizni susjedi

Od pocetka krize u Makedoniji ni jedan od cetiri makedonska susjeda ne ostaje ravnodusan prema onom sto se u ovoj zemlji desava. Kako god lokalni mediji bili sumnjicavi prema komsijskim idejama, sogestijama i ponudama za pomoc, Sofija, Beograd, Tirana i Atina se trude da pokazu da nije tacna znana balkanska filozofija o “komsijskoj kravi” ili?

AIM, 5.06. 2001.

Polako, polako, u dane vikenda pocela je izranjati jedna ideja o cijem se autorstvu s pocetka vrlo malo znalo: da se sazove medjunarodna konferencija o Makedoniji, slicna onoj u Rambouillesu uoci vojne operacije NATO-a protiv Savezne Republike Jugoslavije s proljeca 1999. Najprije se saznalo da je ideju plasirao britanski premijer Tony Blair u telefonskim razgovorima s partnerima po NATO-u. U ponedjeljak je portparol grckog Ministarstva inostranih poslova Beglitis oglasio da je ideja atinska, da je stavise dobila svoje pristalice na raznim stranama.

Nekako bas u to vrijeme u Skoplju se predsjednik Republike Boris Trajkovski sastao sa specijalnim izaslanikom Georgea Busha Jamesom Pardewom koji je, ako je suditi po sluzbenom saopstenju, odbacio ideju o medjunarodnoj konferenciji samouvjereno dodavsi, kako do moze i umije emisar Bijele kuce, da ce se odluke u Makedoniji donositi u Skoplju te da ce ih donositi legitimno izabrani predstavnici. I niko drugi Osokoljen ovakvom podrskom, predsjednik Trajkovski ce cetiri puta u naredna tri dana ponoviti isti stav. Pored ostalog, reci ce to grckom shefu diplomatije Papandreuu koji se, onako usput, raspitivao sta makedonski predsjednik misli o jednoj medjunarodnoj konferenciji pa jos, recimo, u Parizu. Medjutim, tesko je vjerovati da ce “korpa” odvratiti Grke od provirivanja preko komsijskog plota i, zatreba li, komsijski priteknu. Atina je i do sada nudila “dobre usluge”, cas predlazuci angazovanje oruzanih snaga regiona, cas gurajuci stanovite nacrte dokumenata koji bi, vjerovalo se, trebali uci u komunikaciju medju politickim subjektima u Skoplju. Vecina makedonskih komentatora misli da se iza ovakvog “dusebriznistva” zapravo krije “svilen gajtan” kojim se Makedoniju zeli navuci da se odrekne ustavnog imena. Neki ljubitelji zavjera (kakvih nije malo) ubjedjeni su da su Grci asistirali reziseru trilera zvanog “kriza u Makedoniji” ne bi li, biva, iznudili promjenu Ustava i dosli na svoje: natjerali malog susjeda da “crno na bijelo” prizna da se ne zove Makedonija.

Kovacima zavjera i inace od pocetka krize mnogo toga ide na ruku. Parlamentarni izbori u Bugarskoj i Albaniji, naprimjer. Lokalni mediji tvrdili su ustrajno da je situacija u Makedoniji bila jedna od glavnih predizbornih tema u Bugarskoj mada su sami Bugari govorili suprotno. Sada, kada je jasno da se Bugarska ali i tranziciona istocna Evropa suocava s necim novim, kazu mogucnoscu restauracije monarhije, logicno je da i oni koji su osvojili vlast u toj zemlji imaju neku ideju o krizi u susjedstvu, krizi o kojo vjerovatno nesto misle geopoliticari i na Novom Zelandu. Elem, kako su prenijeli skopski mediji, lideri Nacionalnog pokreta “Simeon II” najavili su “carski rez” u bugarskoj spoljnoj politici prema Makedoniji. Smatraju da je odlazeca vlada pokazivala 'hiperaktivnost” odnoseci se pokroviteljski. Jedan od stratega je kritikovao doskorasnjeg ministra odbrane u vladi Ivana Kostova Bojka Noeva zbog “nediplomatskih izjava”da postoji opasnost da se Makedonija raspadne. Umjesto ovoga, “carevi glasnici” savjetuju da se Bugarska ne treba ponasati kao velika sila odnoseci se “roditeljski” prema Makedoniji. Pozicija Simeona II je da se u Makedoniji trazi politicko a ne vojno rjesenje s aktivnim ucescem medjunarodne zajednice. Kao rjecito, zvanicnici makedonske diplomatije nisu pokazali osobit entuzijazam prema promjeni na istoku. Ipak, da ne bi sve proslo bez okusa zavjere, radi smeka, skopski mediji ponudili su publici nedavno otkrice sofijskog lista “Trud” da su eksperti tamosnjeg Ministarstva inostranih poslova predlagali svojim shefovima da ne podrzavaju teritorijalni integritet Makedonije. Javnosti nije objasnjeno, da li se radilo o predizbornoj ili istinskoj senzaciji.

S Albanijom je situacija bitno drukcija. Dosadasnja zvanicna politika prema Makedoniji bila je prilicno korektna. Drzavni vrh se zalagao za mirno rjesenje konflikta. S makedonske strane bilo je tu i tamo zamjerki da bi se Tirana trebala angazovati na obuzdavanju radikala na albanskoj strani ali uskoro kao da se odustalo od takvih tlapnji, izvjesno usljed spoznaje da uticaj albanskih zvanicnika nije toliki. No, velika vreva digla se oko prognoza podgrijavanih u dijelu lokalnih medija da ce vlast, milom ili silom, preuzeti bivsi predsjednik Sali Berisha. U ovoj interpretaciji, to bi za Makedoniju znacilo propustljive granice, pomaganje pripadnicima Oslobodilacke nacionalne vojske s drzavnog nivoa a nije iskljucivana i mogucnost gradjanskog rata u samoj Albaniji. Scenario za ostanak na vlasti dosadasnje vladajuce garniture nije napravljen.

Savezna Republika Jugoslavija u ovoj fazi krize ima realnu sansu da postane konsultant. Mediji su u nedjelju prenijeli kao ekskluzivnu pricu da je potpredsjednik vlade Srbije Nebojsa Covic, tvorac znamenitog plana u Presevskoj dolini, incognito u petak boravio u Skoplju pracen timom generala i ambasadorom u Makedoniji Biserkom Matic. Novinari su isceprkali detalj da su Covicevi sagovornici, ministar odbrane Vlado Buckovski i dvojica-trojica visokih funkcionera bezbjednosnih resora, iz prve ruke zeljeli cuti iskustva s juga Srbije. Pokazace se da je bio pogresan trag nekih agencija da je Covic preuzeo nekakvu posrednicku ulogu. Ali, i bez toga, Coviceva skopska pedagogija nije se dopala vrhu VMRO-DPMNE-a premijera Georgievskog. Maticna partija je svom clanu, predsjedniku Republike Borisu Trajkovskom, zamjerila jedno nedavno vidjenje s Covicem koje je imalo slican edukativni karakter. U novinama VMRO-DPMNE-u narednih dana pojavila se optuzba na racun Socijaldemokratskog saveza (ciji je ministar Buckovski clan) da “nesto suruje' sa Srbima. Partijski ideolog, mocna Dosta Dimovska, u intervjuu vikend-izdanju lista “Vecer” za koji se smatra da je blizak partiji, iskoristila je jednu benignu futuristicku ideju ambasadorke Matic o stvaranju unije da bi ispalila tiradu: “Makedonija je mala drzava, ali moze da opstane kao samostalna i nezavisna. Dobrosusjedske odnose mozemo imati sa svima, ali ne prihvatamo dusebriznistvo i kolonijalne zagrljaje koji nam se nude”.

Kao i za svih deset godina postojanja, makedonska spoljna politika, bez obira ko kormilario, saveznike trazi negdje drugdje, ne medju susjedima. Jednom je to Amerika, drugi put Tajvan, treci put Kina Poznavaoci prilika u makedonskoj diplomatiji nerijetko na stranicama stampe ne kriju ocaj zbog odsustva bilo kakvog dugorocnijeg spoljnopolitickog koncepta. Susjedima se cesce pronalaze mane nego sto se uvidjaju njihove prednosti. Vise kao da se vjeruje prici o “susjedima i crknutoj kravi” nego maksimi da je “dobar komsija najbolji prijatelj”.

ZELJKO BAJIC