RS poslije Miloševića: Utočište za osumnjičene?

Banjaluka, 3. jul 2001. (AIM)

Izručenje Miloševića Haškom tribunalu zabrinulo je međunarodne zvaničnike u Bosni I Hercegovini (BiH) isto koliko I zvaničnike Republike Srpske. Prvi strahuju da bi se RS mogla pretvoriti u rezervat ratnih zločinaca, a drugi se nalaze pred izborom: hapsiti Karadžića I Mladića, ili se suočiti sa izolacijom I nestankom. Za ove druge su obje varijante ravne političkom samoubistvu.

Strah međunarodnih zvaničnika u BiH najbolje je izrazio šef Misije OEBS u BiH Robert Bikfort. "Niko od onih koji treba da budu izručeni Haškom tribunalu ne smije misliti da će moći da nađe utočište u RS", poručio je Bikroft, stavljajući do znanja da će I Hrvatska I SR Jugoslavija 'izaći u susret rješavanju tog problema'. I visoki predstavnik za BiH Volfgang Petrič je u svom prvom reagovanje jasno je poručio rukovodstvu RS da "RS ne može da bude jedina koja ne sarađuje sa Tribunalom i na čijoj teritoriji se mogu kretati optuženi za ratne zločine".

Strah da bi odlučnost vlasti u Beogradu da sarađuju sa Tribunalom mogla da pretvori RS u utočište za osumnjičene, kako one iz RS, koji su se do sada skrivali po Srbiji, tako i one iz Jugoslavije, koji sebe vide na haškim spiskovima, nije bez osnova. Poznato je da se veći broj osumnjičenih I mogućih osumnjičenih za ratne zločine nakon rata iz RS preselio u SR Jugoslaviju, gdje je računao da će uživati Miloševićevu zaštitu. Politički obrt u Beogradu za njih je otvorio poslednji izlaz za bjekstvo - ponovni povratak u RS I mogući spas pod okriljem SDS-a, koji vodi glavnu riječ u strukturama vlasti. Utočište će se tražiti u opštinama koje su pod čvrstom kontrolom nacionalista, a njihov broj se nakon poslednjih izbora znatno povećao. Čak I pod pretpostavkom da dođe do otvaranja centralne vlasti prema Tribunalu, autonomija lokalne vlasti još uvijek je toliko moćna da na njenu saradnju nije moguće računati. Zbog toga su I Petrič I Bikroft s pravom zabrinuti za posljedice koje bi Miloševićevo izručenje moglo proizvesti u BiH.

Reagovanja u RS na Miloševićevo izručenje ne ulivaju pretjeranu nadu da bi se mogla slijediti politika Beograda u odnosima sa Tribunalom. Rasplet u Beogradu primljen je u RS sa priličnom zbunjenošću. Potvrđuju to prva reagovanja političkih zvaničnika, ali i zatišje koje je nastupilo nakon toga.

Član Predsjedništva BiH iz RS Živko Radišić, izbjegao je, po običaju, odgovor na pitanje šta Miloševićevo izručenje Hagu znači za RS. Međutim, nije propustio da skrene pažnju kako taj čin podrazumijeva i 'odgovornost onih koji su ga izručili'. Predsjednik RS Mirko Šarović pokušao je da cio problem predstavi kao problem zakona o saradnji sa Tribunalom. On je priznao da su moguća hapšenja i u RS i nije isključio mogućnost direktne primjene Statuta Tribunala, ali se, takođe, založio za donošenje zakona o saradnji sa Tribunalom.

Najodređeniji u komentarisanju Miloševićevog izručenja bio je premijer RS MLaden Ivanić. "Rukovodstvo RS u naredna dva-tri dana mora da zauzme jasne stavove o saradnji sa Haškim tribunalom i izručenjem optuženih za ratne zločine", kazao je Ivanić. On je izrazio očekivanje da će o tome uskoro zauzeti stav i Narodna skupština i sve relevantne političke partije.

Za razliku od neodređenih Radišića i Šarovića, Ivanić je odaslao poruku javnosti da je izručenje Miloševića stavilo RS na veliko političko iskušenje. Njemu je savršeno jasno da na otvorenom problemu saradnje sa Tribunalom i izručenju osumnjičenih za ratne zločine, RS stvara dugoročne političke pozicije.

Gotovo alarmantno upozorenje Ivanića adresirano je u prvom redu Narodnoj skupštini RS, u kojoj sjedi većinski SDS, koalicioni partner njegove političke partije (PDP). Međutim, iz kabineta predsjednika Narodne skupštine nije stiglo nikakvo reagovanje na Miloševićevo izručenje, što može biti vrlo loš signal, posebno ako se ima u vidu da je Kalinić predsjednik SDS i da se najvjerovatnije još uvijek nalazi pod kontrolom I uticajem Radovana Karadžića.

Ivanićev prvi potez biće odlazak u posjetu Haškom tribunalu (najavljen za 5.juli), gdje će sa funkcionerima suda razgovarati o modalitetima saradnje, za koju je portparol Tribunala Florens Hartman rekla da i ne postoji. U delegaciji RS naći će se ministar pravde Biljana Marić i savjetnik premijera za odnose sa Tribunalom Siniša Đorđević, od kojih se u Hagu očekuje da ponude konkretne oblike saradnje. Ovo bi mogla biti i poslednja prilika rukovodstva RS da problem saradnje sa Tribunalom pokrene sa mrtve tačke i izvede iz okvira jurističkih rasprava o zabrani ekstradicije i neophodnosti zakonskog teksta za saradnju.

Haški vrući krompir Ivanić više nema kome prebaciti. Najgora varijanta daljeg raspleta haškog gordijevog čvora mogla bi skliznuti u vode sukoba na relaciji Ivanićev PDP i SDS. U takvom razvoju događaja moglo bi doći do već viđene parlamentarne krize i sukoba na relaciji vlada-parlament. Ivanićev PDP bi u ovoj vrsti raspleta mogao potražiti koalicionog partnera u Dodikovim socijaldemokratima i nekim manjim parlamentarnim strankama, čime bi SDS bio politički umrtvljen, ali ne i mrtav.

Dakle, odlazak Miloševića mogao bi uzburkata političku scenu u RS ukoliko SDS, u strahu za sudbinu svojih uticajnih članova i bivših funkcionera, bude i dalje opstruisala saradnju sa Tribunalom. Stav SDS će se znati narednih dana, kada se održava redovno skupštinsko zasijedanje. Ako se pitanje saradnje sa Tribunalom ne nađe na dnevnom redu, ili ako ono bude razglabano na deklarativnom nivou, biće to siguran znak ulaska RS u duboku političku krizu.

Branko Perić (AIM)