Prvi reality show na Balkanu

Šezdeset sati pred tv-kamerama

AIM, Sarajevo, 26.06.2001.

Prvi bosanskohercegovački reality show, nazvan "6o sati - PC Kids", počeo je u petak, 22. juna u podne. Trajao je do nedjelje 24.juna u ponoć. U projektu je učestvovalo pet mladih ljudi iz Slovenije, Hrvatske i BiH: Jana Prepeluh (rođena 1973.) iz Ljubljane, Rahima Fetahović Mima (rođena 1976.) iz Travnika, Lav Stipić (rođen 1978.) iz Zagreba, Slaven Momčinović (rođen 1978.) i Aleksandra Lovrić (rođena 1978.) iz Sarajeva. Svi zajedno pristali su na 60 sati zajedničkog života, zatvoreni u jedan stan u Sarajevu, izloženi svakog trenutka televizijskim kamerama.

No, treba posjediti da je, prije ovog realitya u Hrvatskoj načinjen pokus, kada je dvadesetogodišnja Andreja Šipek odlučila nekoliko dana živjeti pred kamerama. Danas je zvijezda u Hrvatskoj, najviše pošteno govoreći, zbog toga što je otkrila svoje tijelo pred gladateljima kada je otišla da se tušira. Zbog toga je Andreja primila čak i nekoliko bračnih ponuda. U Sarajevu, koliko znamo, niko nikome nije nudio brak, a ni moguće očekivanog egzibicionizma i voajerizma nije bilo, tako da su reality show mogle pratiti i bake i nene, odrasle u sasvim drugačijem moralnom okružnju.

Projekat "60 sati PC Kids" su zajednički inicirali i organizirali Iskon Internet iz Hrvatske i sarajevska reklamna agencija Fabrika. Zagrebački internet provider Iskon od kojeg je i potekla ideja da se show smjesti u glavni grad BiH i postane regionalni projekat, organizator je i lanjskog projekta sa Andrejom. Uz generalnog sponzora, sarajevsku informatičku kuću PC Kids, kao sponozri se pojavljuju i bh. mreža televizijskih stanica OBN (Open Bradcast Network), te sarajevske Internet usluge BIHNET i SMARTNET. Zajednički boravak dvoje Sarajlija, Travničanke, Ljubljančanke i Zagrepčanina, iste generacije, svih 60 sati praćen je sa šest kamera, postavljenih u kuhinji, spavaćoj sobi, dnevnom boravku i kupaonici. Sudionici projekta međusobno se prije nisu poznavali, a zajednička svakodnevnica im je samo dijelomično bila isplanirana. Najveći dio vremena bio je prepušten njihovoj spontanosti, što je projektu trebalo dati posebnu draž. Kako bi njihov život bio što uzbudljiviji gledateljima, u goste su im dolazile razne poznate ličnosti iz svijeta estrade i slično.

Cijeli projekat se mogao pratiti u direktnom prenosu preko OBN-a, koji se povremeno uključivao danju, a od 23 sata tekao kontinuirano. Ko je želio, mogao je i diskutovati sa učesnicima, ili im poslati poruku, i to je bilo omogućeno putem web.stranice. Bosanski reality show koštao je 200.000 konvertibilnih maraka, od čega je većina troškova pokrivena opremom ili uslugama. Fabrika je obavila casting za show. Važno je bilo da učesnici nisu javne ličnosti, da su u dobi od 20 do 30 godina, da su otvoreni, komunikativni, simpatični. Ukoliko se ovaj projekat pokaže zanimljiv javnosti, organizatori su kazali kako će napraviti duži i luđi. Pioniri bosanskog reality showa imali su pravo kada uđu u kupatilo da kameru prekriju peškirom, a Fabrika im je sugerisala da ne spavaju baš previše, jer je najviše hittova na web stranicu u Hrvatskoj bilo kada bi Andreja legla da spava. Stan u kojem su boravili organizatori su opremili svime što je potrebno za život u njemu puna tri dana, a izašli su u susret i posebnim zahtjevima učesnika, koji su sa sobom ponijeli lične stvari. Petoro mladih je, tako, tražilo da se u stanu nađu, između ostalog i satelitska antena, sobni bicikl, steper, autići na daljinski, pribor za crtanje, Play station 3.

Jedan od najvećih fenomena protekle decenije, reality show svoj začetak imao je u Njemačkoj, a potom je zarazio cijeli svijet, Ameriku, Australiju, Evropu.Sve je počelo u Holandiji, gdje je tv -producent Paul Romer kreirao emisiju "Big Brother", koja je postigla nezapamćen uspjeh. Kasnije je ta emisija emitirana u brojnim zemljama i pokrenula je lavinu sličnih emisija.

Šta je zapravo reality show? Nekoliko ljudi sklonih izlaganju svojih tijela javnosti, okupi se u stanu ili kući i onda se danima, u nekim slučajevima čak i mjesecima, njihov život 24 sata dnevno prenosi na tv stanicama i putem interneta. Kao medijski fenomen, koji počiva na kombinaciji voajerizma i egzibicionizma, reality show našao je svoje začeće i na Balkanu, i to u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, u jednom stanu čija je lokacija bila strogo čuvana tajna. U svijetu su, naravno, organizatori već u mnogome odmakli u pripremanju reality showa, kako bi ovaj prozor u tuđu intimu bio što zanimljiviji. Prije svega, učesnici se eliminišu po nekom pitanju dok ne ostane pobjednik - koji na kraju dobije vrijednu nagradu. Kao u programu "Temptation Island" u kojem su kamere pratile deset učesnika na pustom otoku, nevjenčanih parova, razdvojenih i pomiješanih, a ispadalo se po principu - ko prvi prevari onog drugog.

Sve više i više se u ovakve projekte uvodi erotike i seksa, jer je to ono što ljudi najviše vole gledati, za razliklu od prvih reality showa kao onog gdje su Francuzi isjekli ljubavnu scenu koja se sponatno rodila između jednog para, od dvanaest učesnika u jednom stanu. Ne treba ni pominjati koliko je to bijesa izazvalo kod gledatelja. Pored erotike, važan element svakako jeste novac - odnosno koliko i kako zaraditi. Tako je nedavno na RTL-u jedan Makedonac zaradio milion maraka zahvaljući tome što su gledatelji glasali za njega kao najnesimpatičnijeg učesnika. U raspravi koja se vodila sa ostalim učesnicima, Makedonac je na izbor Šekspira kao omiljenog istorijskog lika, pitao "Ko vam je taj?" i tako obezbijedio finansijski i sebe i unuke.

Bosanski učesnici su, u poređenju sa ovim sumama dobili skroman honorar - po 1.000 konvertibilnih maraka za vrijeme provedeno pred kamerama. Ali, ruku na srce, skroman je bio i show. Reakcije gledatelja su da je bio dosadan, neinventivan. Najviše zamjerki se odnosi na učesnike koji nisu znali igrati društevne igrice, nisu znali šta razgovarati sa gostima koji su ih posjećivali i tako redom. Ipak, iz Fabrike komentarišu: "Naš pokušaj je zapravo samo način da se počne govoriti o internetu i potrebi za njim." Učesnici su, na konferenciji za novinare, svoje 60-atno druženje ocijenili najvišom ocjenom. Kazali su kako su tokom snimanja osjećali tenzije zbog kamera, te da su umorni jer nisu dovoljno spavali. Za razliku od gledatelja, smatraju kako su gosti koji su im dolazili u posjet osvježili program. "Nama je bilo super. Mnogi su od nas očekivali da pravimo nekakve gluposti. To je bilo nemoguće, jer za tri dana ljudi se ne mogu ni upoznati. Da smo proveli zajedno tri mjeseca, možda bi se i dogodilo nešto što bi bilo zanimljivo široj javnosti.Da ne znamo kako sve to izgleda, vjerovatno bismo ponovili. Ali, tada bi trajalo puno duže", govore učesnici "stvarnog života" pred kamerama. Na konferenciji za novinare nije rečeno kada će Bosanci i Hercegovci vidjeti novi reality show.

Na kraju, recimo i to da su ovakvi projekti, zbog opće popularnosti na meti i čestog napada u javnosti brojnih intelektualaca i tv kritičara u Evropi i SAD. Ali, ipak planetarni uspjeh realitya u svijetu, koji su skinuli sa prvih mjesta gledanosti kultne serije poput "Prijatelja" i slično, ne može se opovrgnuti. Zašto volimo gledati druge ljude u trenucima nepatvorene intime, pitanje je na koje odgovore mogu i trebaju dati sociolozi, psiholozi.

Tanja IVANOVA (AIM, Sarajevo)