Zemljotres na Željinom stadionu
Veliki tata sredio stvar
AIM, Sarajevo, 22.06.2001. Kada se neko preziva Osim, a ima oca Ivicu, onda mu je teško trpjeti fudbalski ili bilo koji drugi autoritet osim onog očevog. Čovjek se zove Amar i sin je nekada vrhunskog fudbalera, a sada ništa manje dobrog trenera - Ivice Osima. Junior je u svojoj 34. godini osvojio ono što slavni otac nikada nije - postao je prvak države sa Željezničarom, a uz to mu je za samo tri mjeseca pošlo za rukom i da osvoji Kup Bosne i Hercegovine. Senioru to nije "pošlo za nogom", ali se država tada zvala Jugoslavija i za protivnike je umjesto Đerzeleza, Krajine, Ljubuškog, Brotnja... Željo imao Zvezdu, Partizan, Dinamo, Hajduk...
Bez obzira na "sticaj okolnosti", Amaru Osimu pripadaju sve čestitke. I igračima, naravno. Uz čestitke ide i novac. Samo dan nakon što su osvojili "duplu krunu", otišli su u klupske prostorije na stadionu Grbavica očekujući nagradu. Kad ono - ništa. Prema onome što se moglo čuti, para i ima i nema. U Upravi kluba tvrde da su premije koje su igrači zarađivali tokom iznimno uspješne sezone deponovali u banku (vjerovatno i oročili, pa čekaju kamate) i sad nema smisla to dizati i dijeliti! Igrači, opet, hoće pare (a šta bi drugo) i nemaju kad čekati. Bukvalno vrište ispred stadiona.
"Znate, oni sigurno imaju pare, ali nešto s njima drugo namjeravaju uraditi, umjesto da nam podijele zarađene plate i premije. Sad nam, kao, pričaju da osvajanje titula baš i nije vrijedno nekih para s obzirom da nam je takmičenje slabo. Pa, kao da smo mi krivi za to. Šta smo trebali? Igrati u Njemačkoj protiv Bajerna i postati prvaci da bismo dobili premije. Uostalom, našim navijačima je draža pobjeda protiv Sarajeva nego protiv bilo koga drugog, govori Omer Joldić, jedan od najzaslužnijih za sve Željine uspjehe, uz to i povremeni reprezentativac.Uz Joldića i Samira Muratovića veže se i priča po kojoj za svoje transfere - iz Slobode, odnosno njemačkog Chemintzera u Željezničar - nikada nisu dobili ono potpisano ugovorom. Kažu da svoju odštetu za Joldića još čekaju u tuzlanskoj Slobodi.
Sve to slušao je i Osim junior. Uz sve pohvale, tapšanja po ramenu, te galamu svojih pulena. I sve ga je malo udarilo u glavu. Otprilike svim novinarima, koji su ga pitali za dešavanja u i oko kluba, uključujući i saradnika AIM-a, odgovarao je na isti način. Rekao je da razumije da je u društvu situacije teška i da se nema para, ali i da ne razumije kako to da u Želji nemaju para jer Željo mora da bude svijetli primjer svima. "Uostalom, ako ovi igrači mogu da okupe masu ljudu od Vječne vatre do Šipada (misli na glavnu ulicu i slavlje nakon posljednje utakmice kada su se gradom provozali i u tramvaju sa konjskom zapregom, op. aut.), onda oni vrijede i moraju biti adekvatno nagrađeni." Dodao je Osim, junior, i da "djevojke" (zapravo je upotrebio mnogo prostiji i za novine potpuno neprimjeren izraz, ali su novinari to malo zakamuflirali pa smo dobili ono između navodnika) u Predsjedništvu kluba ne rade dobro, da ne prate uspjehe ekipe...
A "djevojke" kad su to čule, prvo daju igračima po tri hiljade maraka i time dug prema njima smanjuju za oko 50 odsto. Operira se sa sumom od oko 200.000 maraka ukupnog duga, ali u Predsjedništvu tvrde da cifra nije tolika. "Duguju 400.000, kaže Senad Žerić, jedan od plavo-bijelih napadača. U pitanje je doveden i rad Amara Osima u klubu kojem predsjedavaju ljudi o kojima on tako ružno priča. Najavljiuju da će mu dati otkaz, ili ga žestoko kazniti za izjave u novinama. Jedan dio članova Predsjedništa, predvođen Kemalom Kozarićem, bivšim Predjednikom kluba koji se s te funkcije morao povući kada je postao viceguverner Narodne banke BiH, čak su željeli da stopiraju prije samo nekoliko nedjelja ranije pokrenutu akciju "Jedan navijač, jedna stolica", kojom se željelo stadion Grbavica dovesti u funkciju, određenu propisima za međunarodne utakmice. Navijači tek što su bili počeli uplaćivati po 25 KM koliko košta jedna stolica...
I kada je već bilo došlo do "ili on(i) ili mi, u Sarajevo dolazi Ivica Osim. Drugim povodom, a ne da bi spasio "bludnog sina". Osim senior primio je još jednu potpuno zasluženu nagradu za Humanistu decenije, pa je iz Graca u kojem već sedam godina vodi Šturm, stigao u rodno Sarajevo. I nije ga mogao mimoići "zemljotres na Grbavici". Prvo je, navodno, sinu "iščupao uši" zbog toga što ne pazi šta priča sa i pred novinarima. Jer, ako i ko ima svakakvih iskustava sa novinarima, onda ih ima Ivica. Sjećamo se kako su ga neke kolege iz Zagreba i Beograda optuživale kako je za vrijeme Svjetskog prvenstva u Italiju u reprezentaciju zvao samo "obrezane" igrače Želje i Sarajeva, a onda s njima pio i po 12 litara viskija za jednu noć.
Onda je tata Osim uvezao nasljednika na Željinoj klupi sa posvađanim članovima Predsjedništva kluba, s kojim su do tada komunicirali samo preko novina, zapravo "ispirajuću" novinarima mozak "kako mogu pissati o tome i davati mlađahnom Osimu priliku da tako nešto priča". I, uspjelo je. Nismo ni sumnjali da će uspjeti kada Osim senior založi svoj autoritet, mada neki od ključnih "djevojaka" iz Predsjedništva nisu želje doći na sastanak. Od "zemljotresa" rodio se "miš". Amar Osim ostaje trener, igračima će se isplatiti dugovanja, a, ko bi drugi, nego - novinari su krivi za sve! Mlađi Osim je rekao da sve što je objavljeno a tiče se kritika "djevojaka" iz Predsjedništva nije kazao za novine, već u privatnom razgovoru sa novinarima, međutim, ne demantujući ni jednu svoju riječ.
Sretna je okolnost pa je prvenstvo završeno i da nema utakmica, a igrači su na odmoru. Dok se oni vrate sa mora, u klubu će se prašina već sleći, a oni, punih novčanika uz smijeh i šalu krenuti u pripreme za Ligu prvaka. Kad smo već kod Lige prvaka, to je luka spasa za Upravu Željezničara. Samim plasmanom u pretkvalifikacije ovog najelitnijeg klupskog takmičenja u Evropi na račun kluba sa Grbavice leći će preko 250 hiljada maraka, s koliko Evropska fudbalska federacija (UEFA) nagrađuje sve klubove koji se plasiraju u Ligu prvaka bez obzira na kasniji eventualni plasman u dalje takmičenje ili ispadanje. Kako sada stvari stoje, upravo će se tim novcem "pokriti" dugovanja prema igračima. Uz nagradu UEFA, očekuje se i novac od prodaje dva-tri igrača. U kombinaciji su kapiten, najbolji igrač i strijelac prvenstva Dželaludin Muharemović, pomenuti Omer Joldić i Senad Žerić, a možda i neko četvrti. Od te trgovine moglo bi se namaći najmanje miliončić, a miliončić je miliončić... Mnogi se pitaju kako to da Željo nema para. To je jedini klub u zemlji koji ima na svakoj utakmici oko pet-šest hiljada posjetilaca. Od prodanih ulaznica niti jedan klub na svijetu ne može preživjeti, iako je broj navijača impozantan (za bh. uslove). Željo je jedini klub u BiH koji je vlasnik svog stadiona, ali od toga fudbaleri nemaju ništa. Vlasnik nad Grbavicom (i svim poslovnim prostorima ispod tribina koje se iznajmljuju za velike novce) je Sportsko društvo, a ne Fudbalski klub Željezničar. Pa iako je Fudbalski klub dio Sportskog društva, od toga nema ni marke. Zašto? Zato što klub drži jedna a društvo druga struja. Politička? Pa, recimo da su oni oko fudbalera bili vrlo bliski strankama koje su sada opozicija (Kozarić, sadašnji predsjednik Redžad Čatić inače direktor Apoteka Sarajevo, general Ismet Hadžić, Edin Arslanagić, direktor Bosnalijeka, glavnog sponzora kluba).
U Sportskom društvu su oni bliski nekadašnjoj opoziciji a sadašnjoj poziciji. Predsjednik je Alija Behmen, kome funkcija federalnog premijera nije inkopatibilna sa ovom u sportu. Njegov prijatelj Zdenko Jelić je direktor Sportskog društva, a nekada je bio alfa i omega Fudbalskog kluba. Međutim, kada je SDA (ili možda neko drugi) u klubu postavljao svoje ljude, Jelić se povukao. I sada neda marke fudbalerima od iznajmljivanja poslovnih prostora na stadionu koji je kažu "zlatna koka". Ta "koka", godišnje donosi milione kojima bi se moglo izdržavati najmanje pet fudbalskih klubova. Samo na ime poreza na dobit u
- godini plaćeno je državi oko pola miliona maraka! Ali, tih para nema za fudbalere državnog prvaka, pa oni vrište, pa se žale treneru, pa trener priča sa novinarima, pa novinari napišu, pa se Predjedništvo naljuti, pa dođe veliki tata pa se sve smiri.
Krivi su novinari...
Mirsad CVIKO (AIM, Sarajevo)