Drhtavica vlasti

Prijedlog o formiranju manjinske crnogorske Vlade

Posto se nije moguce sjetiti bilo cega sto bi islo na ruku buducoj Vladi Crne Gore, najlogicnije je zakljuciti da njena sudbina nece biti nimalo vesela

AIM Podgorica, 20.06.2001. godine

Nepuna dva mjeseca poslije vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, republicki premijer Filip Vujanovic je, u svojstvu mandatara, izasao pred crnogorski parlament sa programom svog novog kabineta. Kada je prije tri godine bio u istoj ulozi, imao je razloga za samouvjerenost, posto je iza njega stajala troclana koalicija "Da zivimo bolje" sa nadpolovicnom vecinom u parlamentu. Vujanovicev buduci kabinet je manjinski, i njegova sudbina ce zavisiti od Liberalnog saveza, koji je svoju podrsku vremenski orocio i uslovio preciznom dinamikom pripremanja i odrzavanja referenduma o drzavnom statusu Crne Gore.

Liberali su Vujanovicu zeljeli odmah da stave do znanja kako sa njima nema sale, priprijetivsi mu da nece biti podrzani ni on niti njegov program ako se u njega ne inkorporiraju odredbe sporazuma koje je Liberalni savez potpisao sa Demokratskom partijom socijalista, ciji je mandatar potpredsjednik, i sa Socijaldemokratskom partijom, ciji lider Zarko Rakcevic treba da postane potpredsjednik Vlade. Iako je Vujanovic jasno naznacio obavezu ispunjenja pomenutog sporazuma, LSCG su zeljeli da naglase kako ce buduca Vlada Crne Gore visiti o tankoj niti njihove dobre volje.

Zbog tako nezahvalne pozicije, mandataru i liderima partija koje treba da cine Vladu (Milu Dukanovicu i Zarku Rakcevicu) nije ni bilo lako motivisati ljude da idu u ministre. Rakcevic je pokusao da nagovori neke nezavisne licnosti od znanja i ugleda da priskoce u pomoc, ali je samo mogao razocarano da konstatuje kako su nezavisni crnogorski intelektualci radiji da "gledaju politicku utakmicu sa tribina" nego da u njoj ucestvuju.

Nije bilo lako ubijediti ni partijske kadrove da se prihvate posla u buducoj manjinskoj vladi. Mandatar je morao kandidovati svog dosadasnjeg sefa kabineta Darka Uskokovica za ministra privrede, posto na to nijesu mogli biti "natjerani" neki istaknutiji i DPS-u odani privrednici, poput Stanka Zlokovica, direktora Jadranskog brodogradilista "Bijela".

Druga vrsta problema je iskrsla u slucaju dosadasnjeg - po mnogima uspjesnog - sefa crnogorske diplomatije Branka Lukovca. Iako nije clan nijedne partije, na tu funkciju je dosao voljom DPS-a, ali sada su htjeli da se odreknu njegovih usluga. Socijaldemokratima je, medutim, bilo stalo da Lukovac ostane na mjestu ministra spoljnih poslova, pa su ga zadrzali u Vladi kao svoj kadar.

Osim Lukovca, iz stare u novu vladu treba da se presele jos dvojica socijaldemokrata - Jusuf Kalamperovic, ministar saobracaja, i dr Dragisa Burzan, s tim sto ce on potpredsjednicko mjesto zamijeniti ministarskim u resoru rada i socijalnog staranja.

DPS je ponovo ukazao povjerenje samo cetvorici starih ministara - Miroslavu Ivanisevicu (finansije), Milutinu Simovicu (poljoprivreda), Zarku Micovicu (zdravstvo) i Radu Gregovicu, ciji je raniji resor - uredenje prostora - pripojen resoru ekologije. U novoj Vladi ce, inace, nedostajati ministarstvo sporta, koje ce biti transformisano u sekretarijat, dok ce umjesto ministra vjera ubuduce sam premijer brinuti o odnosima sa vjerskim zajednicama.

Manjinska crnogorska vlada, saopstio je njen mandatar, bice duzna da "postuje volju izborne vecine", ali, isto tako, da uvazava volju "izborne manjine", kako bi mogla da "doprinese stabilnosti Crne Gore". Izlazuci politicki dio programa buduce vlade, Vujanovic se obavezao na tri stvari: da ce njegov kabinet odmah otvori "dijalog sa crnogorskom parlamentarnom opozicijom", ponuditi Vladi Srbije "razgovore o novom modelu odnosa Crne Gore i Srbije", i nastaviti "saradnju sa medunarodnom zajednicom".

Ispunjenje navedenih obaveza ne zavisi, medutim, samo od dobre volje buduceg premijera i njegovih ministara. Da bi Vlada otvorila dijalog sa crnogorskom parlamentarnom opozicijom i zajedno sa njom, kako je rekao Vujanovic, "definisala formulu za prevazilazenje polarizacije na crnogorskoj politickoj sceni", za to mora biti spremna i druga strana. Za sada takve spremnosti nema, niti manjinska vlada ima autoritet da je naprasno proizvede kod opozicije.

Dragan Soc, predsjednik Narodne stranke, clanice opozicione projugloslovenske/srpske koalicije "Zajedno za Jugoslaviju", vec je ocijenio da novi Vujanovicev kabinet nema kapacitet za dijalog, vec samo za "produbljivanje" postojecih podjela.

Sto se tice Vujanoviceve namjere da odmah ponudi razgovore Vladi Srbije o buducim srpsko - crnogorskim odnosima, ne bi se reklo da je ona proizvela pozitivne vibracije kod Liberalnog saveza. Slavko Perovic, neformalni lider te stranke, upozorio je da LS nije obecao podrsku manjinskoj vladi da bi ona pregovarala sa Beogradom o savezu drzava, nego da pripremi referendum o drzavno - pravnom statusu Crne Gore. U Sporazumu o saradnji u vrsenju zakonodavne i izvrsne vlasti, koju su potpisali LSCG, DPS i SDP, manjinskoj Vladi Crne Gore nije, doduse, zabranjeno da pregovara sa Vladom Srbije, ali je tim aktom Vladi ogranicen manaverski prostor za pregovore.

Vujanovicev novi kabinet, naravno, moze imati dobru volju da nastavi saradnju sa medunarodnom zajednicom, ali ce biti tesko uskladiti zelje zvanicne Podgorice da obnovi nezavisnost Crne Gore sa suprotnim stavovima medjunarodnih faktora. Ako nova Vlada nastavi da insistira na nezavisnosti kao jedinom mogucem rjesenju za odnose Crne Gore i Srbije, a medunarodna zajednica ne promijeni stanoviste po tom pitanju, Vujanovic se ne moze bas nadati da ce njegov kabinet znjeni uspjehe na medunarodnoj sceni.

Slicna je sudbina i ekonomskih ciljeva koje je pred buducu vladu postavio mandatar, jer ce njihovo ostvarivanje manje zavisiti od umjesnosti i kompetentnosti ministara i kabineta u cjelini, a mnogo vise od faktora na koje oni nece moci nikako ili bitno da uticu. Da bi Vlada mogla da ostvariti "kontinuirani ekonomski rast", drzi inflaciju pod kontrolom i osigurava koliko - toliko podnosljivu socijalnu situaciju u zemlji, potreban je, prema Vujanovicevom priznanju, "znacajan inostrani kapital". Tesko, medutim, da ce tog novca biti u znacajnim kolicinama za mandata manjinske Vlade, pa zbog toga ekonomski dio Vujanovicevog programa i zvuci previse deklarativno.

Posto se nije moguce sjetiti bilo cega sto bi islo na ruku buducoj Vladi Crne Gore, najlogicnije je zakljuciti da njena sudbina nece biti nimalo vesela. Ona nece biti u prilici da odugovlaci bilo koji posao, jer ce je dinamika unutrasnjih politickih i ekonomskih dogadaja primoravati na akcije. I to na akcije u kojima nece imati prava na gresku.

Dragoljub VUKOVIC (AIM)