Uz pomoc bozju do mira!

Ni u jednom od dosadasnjih balkanskih konflikata koje su jedni smatrali nacionalnim, drugi gradjanskim ratom, najradikalniji vjerskim sukobom, Pravoslavna i Katolicka crkva, Islam ali i pojedine manje vjerske zajednice nisu ostale po strani: stavljane su u kontekst politickih zbivanja.Tumaci djela Bozjeg sada su na kusnji u Makedoniji

AIM, Skoplje, 20. 06. 2001.

Sinod Makedonske pravoslavne crkve obratio se u ponedjeljak drzavnom vrhu i makedonskim partijama zastupljenim u Sobranju pismom kojim upozorava da ce "promjena ustavne preambule i izostavljanje Makedonske pravoslavne crkve iz Ustava znaciti obezlicavanje makedonskog naroda i makedonske drzave. Nepobitne su istorijske cinjenice za stvaranje makedonske drzave iznesene u preambuli. U tom istorijskom kontekstu svoje nesporno mjesto ima i Makedonska pravoslavna crkva koja u tom smislu ima drzavotvornu ulogu sto ne moze i ne treba smetati nikome a takvo njeno naglasavanje nije na stetu ni jedne druge vjerske zajednice" kaze se pored ostalog u pismu Sinoda.

Clanom 19. Makedonskog Ustava definisana je uloga Makedonske pravoslavne crkve kao crkve makedonskog naroda. Tokom minule decenije u vise navrata iz krugova Islamske zajednice, Katolicke crkve i drugih manjih crkava i vjerskih zajednica cule su se primjedbe da bi u jednoj sekularnoj, k tome i multietnickoj,multireligijskoj i multikulturnoj zemlji (kakvom Makedonija zeli biti) crkva u potpunosti trebala biti odvojena od drzave odnosno da bi tretman svih vjera trebao biti istovjetan. Medjutim, drzava, narocito poslije pobjede tadasnje Koalicije za promjene na parlamentarnim izborima 1998, iskazivala je poseban respekt prema MPC pa se stavise premijer Ljubco Georgievski nekoliko puta nasao u diplomatskoj misiji ne bi li isposlovao njeno priznanje u pravoslavnom svijetu. Stoga, generalna ocjena na obje strane, i na crkvenoj i na strani vlasti, glasila je: drzava i Crkva imaju dobre odnose. Doduse, nije uspio pokusaj uvodjenja vjerske nastave u skole, u armiji bi s pravoslavnim svestenicima mjesto mogli naci i vjerski sluzbenici drugih religija, povratak nacionalizovane imovine ne ide zeljenim tempom.

Od pocetka krize Makedonska pravoslavna crkva i Islamska zajednica Makedonije osjetile su se direktno involviranim s obzirom da se smatra da je vecina makedonskog naroda pravoslavne, vecina Albanaca muslimanske vjere. Javnost je s pravom ocekivala ocitovanje njihovih poglavara. Tim prije sto su usljed vojnih dejstava sruseni ili osteceni vjerski objekti koji pripadaju MPC odnosno Islamskoj zajednici. Reis ul-Ulema Hafiz-Arif efendiEmini prije mjesec dana u jednom intervjuu je precizirao da je od u dosadasnjem tuku konflikta stradalo 15 dzamija. S druge strane, mediji svakodnevno izvjestavaju da pripadnici Oslobodilacke nacionalne vojske koriste pojedine pravoslavne manastire kao svoja uporista pretpostavljajuci da ce time hendikepirati snage bezbjednosti. Posebno je glasovit slucaj manastira u kumanovskom selu Matejce koji je danima odolijevao pokusajima snaga bezbjednosti da iz njega potisnu pripadnike ONV.

Ipak, rat rijecima bi mogao biti ubojitiji. Evo nekoliko karakteristicnih citata: Islamska zajednica konstatuje da"granatiranje sela naseljenih muslimanima dobija karakter etnickog ciscenja s premisama genocida. Upravo zbog takve strategije stanovnistvo ne odgovara na pozive da napusti sela". Iz saopstenja Islamske zajednice Makedonije, 13. Maja 2001.

Nekoliko dana kasnije, poslije negodovanja u stampi na makedonskom, reis Emini je objasnio da je "procjenjivana ukupna situacija poslije dogadjaja u Bitolju, Velesu i na drugim mjestima a Islamska zajednica je naglasila da ta zbivanja vode ka genocidu a ne da predstavljaju genocid".

"S obzirom da je situacija u nasoj otadzbini ratna, mada takvom nije zvanicno proglasena, predlazemo Svetom arhijerejskom sinodu MPC da izadje s konkretnim stavom i vizijom za nas svestenike ali i za narod kome sluzimo. Krajnje je vijeme da kao crkva koja je stub i cvrstina istine, pokazemo put nasem narodu kao sto su znali uciniti nasi prethodnici u presudnim istorijskim trenucima. Narod od nas ocekuje da mu kazemo da vrijeme radi protiv nas, da sila nikad nije razumjela drugi jezik osim jezika sile. Ocigledno je da je nase drzavno rukovodstvo slijepo za buducnost, politika se pokazuje kao nemocna zato sto su mnogi od nasih politicara bez autoriteta i, sto je jos gore, bez vizije za rjesenje problema. Stoga kao arhijereji Makedonske pravoslavne crkve kao najsvjesniji element drustva, predlazemo da povedete narod do pobjede mira! Mir treba izboriti! Mir se ne daje na poklon. Tako nas uci Biblija od prve do posljednje stranice. I Bogu je mio rat za mir". Prijedlog mitropolita Jovana Sinodu Makedonske pravoslavne crkve, 7. juna 2001.

Narednog dana zvanican stav Makedonske pravoslavne crkve: "Sveti arhijerejski sinod je razmotrio tesku situaciju do koje su nas dovele teroristicke bande Albanaca koje su vojnim dejstvima ugrozile suverenitet i teritorijalni integritet zemlje i svojim monstruoznim zlodjelima stvorile medjunacionalno nepovjerenje i netrpeljivost. Najenergicnije osudjujemo teroristicka dejstva i politicke partije pozivamo na nacionalno jedinstvo koje je narocito potrebno u ovo vrijeme bitno za opstanak nase zemlje." Upozoravajuci da kriza prijeti da preraste u opsti rat, od predsjednika Trajkovskog je zatrazeno da se preduzmu dejstva za "unistavanje teroristickih bandi na teritoriji Makedonije".

Bezuspjesno su, uprkos lijepim zeljama, zavrsila dva susreta uprilicena u kabinetu predsjednika Trajkovskog da poglavari MPC i Islamske zajednice stave potpis ispod istog apela za mir. Medjutim, zahvaljujuci "dobrim uslugama" Svjetskog savjeta crkava, prosle nedjelje iz Zeneve zajednicki apel je ipak stigao, na zalost nadglasan grmljavinom minobacaca i bojnih poklica: "Ucesnici su u zajednickoj poruci osudili nasilje i sukobe u Makedoniji koji ce umjesto rjesenja ostaviti samo haos i nesrecu. Osudjujemo prinudno iseljavanje kao i zloupotrebu vode i osnovnih potreba stanovnistva i pozivamo nase zajednice na postivanje ljudskih prava ukljucujuci pravo na vodu i pomoc". Ostro je osudjena zloupotreba svetih mjesta i sakralnih objekata za vojne ciljeve i njihovo skrnavljenje i rusenje kao i slucajeve svestenih i vjerskih osoba. Ovom apelu svojim potpisima su se pridruzile Skopska biskupija Katolicke crkve, Evangelisticko-metodisticka crkva i Jevrejska zajednica u Makedoniji.

Makedonska pravoslavna crkva svjesna posebne uloge koju ima za makedonski narod svjesna je i odgovornosti koju ima u aktuelnim dogadjajima, jednom jos nezavrsenom procesu. S druge strane, Islamska zajednica, iako po tvrdjenju zapadnih strucnjaka, za albanski narod ne igra tako vaznu ulogu s obzirom na cinjenicu da je naglasak na njegovom nacionalnom bicu, nema nista manju odgovornost. I jedni i drugi zacijelo znaju da svaka izgovorena rijec moze imati nemjerljivo mirotvorno dejstvo. Ali i obrnuto: da je rijec ubojitija od kursuma.

ZELJKO BAJIC