Nedoumice u dekriminalizaciji klevete

Banjaluka, 13. jun 2001. (AIM)

Nacrt Zakona o zaštiti od klevete, koji je uradio ekspertski tim Kancelarije visokog predstavnika za BiH (OHR) i koji je u Republici Srpskoj (RS) ušao u fazu javne rasprave, izazvao je mnoge nedoumice i kod pravnika i kod novinara. Za prve je to pokazala nedavna rasprava na okruglom stolu u Banjaluci, gdje su sudije redovnih sudova u predloženom nacrtu vidjele toliko nejasnih stvari da su bili vrlo pesimistični kada je u pitanju njegova praktična primjena. Jedan od učesnika išao je toliko daleko da je nacrt Zakona nazvao Zakonom o privilegijama onih koji hoće da kleveću.

Sudije su načelno pozdravile ideju da se kleveta iz krivičnog zakonodavstva prenese u oblast građanskog prava. Oni se slažu da je u demokratskom društvu neophodno obezbijediti maksimalnu slobodu izražavanja i da je njeno ograničavanje prihvatljivije kroz institut građanske odgovornosti. Predsjednik Udruženja sudija RS Mirko Dabić kaže da će u ovakvom konceptu odgovornosti za klevetu sudovi dobiti novu ulogu i veliku odgovornost kod donošenja odluka. "Da bi se sudije pripremile za takvu ulogu, potrebna je njihova edukacija i upoznavanje sa sudskom praksom drugih zemalja i Evropskog suda za Ljudska prava", kaže Dabić.

Najviše zamjerki sudije su iznijele u raspravi o visini obeštećenja za učinjenu uvredu. Predsjednik Osnovnog suda u Banjaluci Vukašin Bošković smatra da će ozbiljan problem biti izvršenje naplate dosuđene štete. "Ako dosuđene štete budu visoke, sudske presude će biti neizvršive. Ako budu simbolične, neće biti adekvatne i neće oštećenom pružiti potrebnu satisfakciju", objašnjava Bošković, posebno napominjući da su čast i ugled u našem društvu visoko vrednovani.

Čast i ugled se ustavima definišu kao pravno zaštićeno društveno dobro. U pravnoj teoriji, povreda časti i ugleda predstavlja osnov za nematrijalnu štetu, čiju visinu će sudovi određivati u svakom konkretnom slučaju. Ona će zavisiti od obima štete. Drugačije rečeno, ugled oštećenog u društvu biće odlučna činjenica u novčanom izražavanju štetne posljedice.

Kada je u pitanju visina štete na koju bi oštećeni mogao računati, u RS nema pravno relevantne sudske prakse. Sporovi ove vrste su bili rijetki, a kada su mediji u pitanju - ni jedan još nije pravosnažno okončan. Pravni teoretičari objašnjavaju da dosuđena naknada treba po visini omogućiti oštećenom materijalnu korist koja će biti duševno zadovoljenje za pretrpljenu štetu. Sudija Bošković upozorava na opšte društveno siromaštvo i postavlja pitanje kako prinudno naplatiti štetu od štetnika koji nema imovine.

U jednoj od najvećih osuda za klevetu u Americi, donesenoj protiv medija

1. godine, okružni tužilac iz Teksasa Viktor Fezel dobio je 56 miliona dolara. Njegov kolega, sudija pensilvanijskog Vrhovnog suda, godinu dana ranije dobio je 6 miliona dolara u parnici protiv novina Filadelfija Inkvirer, zbog serije članaka, objavljenih 1983. godine, u kojima se dalo naslutiti da je kriv za zloupotrebu ovlašćenja. Pozivanje na sudsku praksu drugih zemalja ovdašnje sudije baca u očaj. Oni misle da će u našim uslovima pravo na obeštećenje u slučajevima klevete putem medija biti dovedeno do apsurda. Banjalučki advokat Goran Bubić navodi primjer sudije Ustavnog suda BiH dr Vitomira Popovića, koji je oklevetan u 'Nezavisnim novinama' prije nekoliko godina. Krivični sud je pravosnažno utvrdio krivičnu odgovornost urednika i Popović danas traži novčanu naknadu štete. "Njegov tužbeni zahtjev je postavljen na 50.000 KM, ali je pitanje kakvo stanovište će zauzeti sud", kaže Bubić. Tuženi vlasnik 'Nezavisnih novina' Željko Kopanja tvrdi da bi presuda na 50.000 KM zatvorila njegove novine, koje, uzgred rečeno, važe za najtiražnije u RS.

Novinari nisu mnogo zainteresovani za priče o kleveti putem medija. Oni ne strahuju od klevete jer misle da je istina mnogo gora od onoga što oni napišu i optužuju vlast da nije otvorena prema javnosti. Radmilo Šipovac, odgovorni urednik 'Nezavisnih novina' misli da će zakon donijeti više slobode novinarima, ali da su na udaru izdavači. "Oni će morati dobro da razmisle da li bi objavljivanjem nečega mogli da dođu pred sud i rizikuju da im naknada štete ugasi novinu", kaže Šipovac, zaključujući da, kad se sve svede, od velike priče neće biti velike koristi. Novinar Gordana Katana misli da je ponuđeni nacrt efikasno sredstvo za gušenje slobode medija. Ona vjeruje da bi ovakav zakon u našim uslovima mogao lako dovesti medije do bankrotstva.

Prije dvije godine Vlada Federacije BiH je pokušala da u skraćenom postupku progura poseban Zakon o naknadi štete prouzrokovane klevetom i uvredom, kojim je bilo predviđeno da novinar za klevetu putem štampe mora oštećenom da plati od 2.000 do 10.000 KM, a izdavač od 20.000 do 100.000 KM. Naknade za uvredu kretale su se do 10.000 KM. Unija profesionalnih novinara je ovakav prijedlog zakona dočekala na nož, smatrajući ga novim vidom pritiska na medije. Intervencijom visokog predstavnika za BiH, inicijative vlade Federacije BiH su zaustavljene.

Razmišljanje o tome kako promovisati slobodu mišljenja i izražavanja i zadovoljiti standarde Evropskog suda za ljudska prava, a istovremeno zaštititi čast i dostojanstvo, traju treću godinu. Javna rasprava pokazuje da dobre namjere nisu sporne, ali je mnogo sumnjičavosti kada je u pitanju rezultat. Uvođenje visokih standarda u društvo gdje ne postoje nikakvi standardi nosi opasnost njihove kompromitacije. I pravnici i novinari postaju svjesni te opasnosti, ali ne vide druga rješenja.

Branko Perić (AIM)