Manjinska vlada za mala djela
Dukanovic odredio mandatara za sastav nove crnogorske vlade
Vec i najava da ce novi premijer biti - stari, Filip Vujanovic, govori u prilog teze da su u vrhu crnogorske vlasti strahuju da manjinska vlada nece dugo djelovati, a kamoli krenuti u ozbiljne reforme. To, medutim, ne znaci da nece biti mnogo kadrovskih pretumbacija, prvenstveno u okviru Demokratske partije socijalista
AIM Podgorica, 31.05.2001.
Smatrao sam da je najracionalnije da na celu te Vlade bude covjek koji je u satanju da odmah preuzme odgovornost za realizaciju strateskih zadataka i ciljeva koji u ovom vremenu stoje pred Vladom Republike. Gospodin Vujanovic je na duznosti predsjednika ispoljio visoku profesionalnost, politicku kompetentnost, iskrenu opredijeljenost za reforme. Ovim je rijecima crnogorski predsjednik Milo Dukanovic obrazlozio vlastitu odluku da Filipu Vujanovicu, potpredsjedniku DPS-a, da pravo za sastav nove crnogorske vlade.
Crnogorski parlament bi, na sjednici zakazanoj za utorak 5. maja, trebalo da pruzi povjerenje Vujanovicu i izglasa novu crnogorsku Vladu. Time bi se zavrsila, cetrdesetak dana duga, postizborna politicka drama u kojoj se nije naziralo rjesenje. U narednih godinu dana - zapisano je u sporazumu koji su potpisali lideri Koalicije ťPobjeda je Crne GoreŤ i Liberalnog saveza - liberali ce podrzavati manjinsku ladu DPS-a i SDP-a i sve zakoneske poteze i prijedloge usmjerene organizovnju referenduma o drzavnom statusu. Za uzvrat, Dukanoviceva i Rakceviceva koalicija podrzace izbor Vesne Perovic, portparola LSCG, za predsjednika crnogorskog parlamenta.
Dakle, prvi put u jedanaest godina visestranacja Crnom Gorom ce upravljati manjinska vlada, a takode prvi put na celu parlamenta nece biti neki funkcioner iz Demokratske partije socijalista (tokom posljednjih sest godina tu funkciju je obavljao Svetozar Marovic, potpredsjednik DPS-a).
U nekim drugim okolnostima mozda bi se pomenute politicke cinjenice okvalifikovale kao demokratski iskorak, kao gubljenje partijsklog monopola koji je Demokratska partija socijalista upraznjavala tokom posljednje decenije,. Takode, mozda bi i javno izrazena namjera za sprovodenjem referenduma mogla se tumaciti kao pocetak rjesavanja crnogorskog drzavnog pitanja.
To je, medutim, samo privid: niti je manjinska vlada demokratski iskorak, niti politicke prilike ukazuju da je na pomolu rjesavanje problema drzavnog statusa Crne Gore. Prije bi s emoglo reci da je rijec o - iznudenom rjesenju. Naime, nakon neuspjeha tragikomicnih pregovora sa Koalicijom ťZajedno za JugoslavijuŤ, posto su ťuspjeliŤ vlastitu politiku ekspresno kompromitovati u javnosti, vrh Liberalnog saveza prakticno nije imao izbora - jedino sto im je ostalo je da podrze manjinsku vladu DPS-a i SDP-a. Svako drugo rjesenje bilo bi pogubno za celnike LSCG i takav preokret tesko da bi mogli politicki prezivjeti. I sada su - zbog zakulisnih pregovora sa drugom politickom opcijom - pred velikim kritikama vlastitog clanstva.
S druge strane, vladajuca koalicija DPS-a i SDP-a nijesu mogli da se dugo premisljanju nakon sto su liberali javno rekli da ce podrzati manjinsku vladu: radi opstanka na vlasti i zelje za dovrasavanjem projekta drzavne samostalnosti morali su prihvatiti prijedlog Liberalnog saveza.
No, pravu politicku istinu tesko je prikriti: opcija crnogorske samostalnosti zestoko je uzdrmana. Tri partije koje govore u crnogorskom suverenitetu pokazale su na djelu da nijesu imale dovoljno politicke pameti da se ujedine na zajednickom projektu. Ono sto jedni govore o drugima ukazuije da u okviru tog bloka vlada uzasna netrpeljivost: niti liberali vjeruju Dukanovicu i Rakcevicu da zaista rade u interesu samostalnosti Crne Gore, niti Dukanovic i Rakcevic u Slavku perovicu i njegovim partijskim kolegfama iz LSCG vide iskrene aveznike u politickoj borbi protiv Bulatovica, Soca i Bojovica, lidera Koalicije ťzajedno za JugoslavijuŤ.
Tacnije: partzije takozvanog crnogorskog bloka vise lice na protivnike a manje na saveznike koji zajednicki rade na reformama i obnovi crnogorske drzave. Zato se i mogao odigrati politicki paradoks: da tri partije koje cine vecinu u crnbogorskom parlamentu (oko 52 odsto poslanickih mjesta) prave manjinsku vladu!
A da sve bude zanimljivije, od manjinske vlade ciji ce premijer biti Filip Vujanovicse ocekuje: dapovrati poljuljano povjerenje u drzavne institucije, da zapocne razgovore unutar Crne Gore i sa Srbijom, te da obezbijedi konsenzus oko moguceg referenduma... I, pri tom, da obezbijedi normalno funkcionisanje crnogorske privrede kako naraslo socijalno nezadovoljstvo ne bi kulminiralo radnickim protestima. Dakle, nova manjinska vlada Filipa Vujanovica ima zadatak da ostvari ono sto nij jedna crnogorska vlada nije uspjela tokom posljednjih deset godina!
Zato, uprkos optimistickih najava iz redova Demokratske partije socijalista i Sociojlademokratske partije, uprkos sporazumu o saradnji koji su oni potpisali zajedno sa LSCG, formiranje manjinske vlade lici na - kupovinu vremena.
Izgleda da je toga bio svjestan i sam Dukanovic. Povjeravati premijersku stolicu Vujanovicu bio je posredan znak da nekih kopernikanskih promjena unuatar vlasti i nece biti. Vujanovic do sada nije slovio kao covjek velikih politickih promjena ili zahvata u oblasti ekonomije.
Istini za volju, prema informacijama kojima raspolaze AIM, nova vlada nece u potpunosti liciniti na prethodne: vrh DPS-a i SDP-a su se usaglasili da pokusaju sto vise vanstranackih licnosti uvesti u novu Vladu, cak i do 30 odsto. Na taj nacin bi se, kaze Zarko Rakcevic, predsjednik SDP-a povratilo povjerenje u drzavne institucije, osnazio politicki pokret i pozicija prema inostranstvu.
No, ideja o ulasku vanstranackih licnosti ozbiljno je pokopana dosadasnjkim ponasanjem Liberalnog saveza. Ova je stranka, naime, dan nakon objavljivanja podrske manjiskoj vladi ostricu kritike usmjerila ka - Dukanovicevoj i Rakcevicevoj koaliciji. Optuzujuci, prvenstveno Dukanovica, za ťnajstrasniji vid policijskog i udbaskog pritiska na LSCGŤ, lideri te stranke su zorno pokazali da je, u stvari, veoma tesko predvidjeti dalju sudbinu politickog dogovora LSCG i Koalicije ťPobjeda je Crne GoreŤ. Drugim rijecima: to ce obeshrabriti mnoge vanpartijsce da se preuzmuzmu ozbiljnog drzavnog posla sa kojeg bi, voljom Liberalnog saveza, mogli biti najureni za tren oka, mimo vlastite krivice.
Zbog svega pobrojanog, vjerovatnije je predvidjeti da ce manjinska vlada odrzavati postojeci status quo, bez stvarne zelje i mogucnosti za radikalnim zaokretima. Istovremeno, vrh DPS-a inicirace pregovore unutar Crne Gore, ali i sa Beogradom ne bi li u politickom smislu preuzeo inicijativu i povratio poljuljano samopouzdanje nakon gubitka apsolutne vlasti. Logicno je, takode, pretpostaviti da ce se i pitanje referenduma pokusati odloziti i da bi, prije referenduma, mogli se ocekivati novi izbori. Neka vrsta popravnog za Dukanovica i Rakcevica.
Drasko DURANOVIC (AIM)