Velike koalicije i veliko trgovanje

Aim, Zagreb, 31.5.2001.

Desetak dana nakon lokalnih izbora, 29. svibnja, hrvatski premijer Ivica Račan održao je sastanak čelnika šest stranaka, koje čine njegovu Vladu. Valjalo je poslagati rogove u vreći, no premijer je nakon dugog vijećanja sa svojim partnerima rekao nešto tipično za njegov stil vladanja: pri sastavljanju lokalnih vlasti stranke šestorice međusobno će koalirati gdje je to moguće, ali u nekim sredinama moguće je i koaliranje sa strankama poput DC-a ili nezavisnim listama. Štoviše, u četiri županije gdje je HDZ osvojio većinu i gdje bi mogao, uz pomoć sebi bliskim strankama formirati vlast, Račan nudi formiranje "velikih koalicija" u koje bi ušle sve stranke koje su prešle izborni prag.

No, kako bi svi bili zadovoljni, Račan je dodao kako postoji mogućnost da se pojedine stranke vladajuće koalicije, pored četiri "HDZ-ove županije", i u drugim sredinama odluče na koaliranje sa strankama izvan šestorice. Dakle, mogu svi sa svima, samo da šestorka na državnoj razini ostane zajedno i tako sačuva vlast.

Poslovično antipatični Vladimir Šeks, vođa saborske opozicije, ispao je čak duhovit, poručivši Račanu kako je ponuda nerealna, s obzirom da se velika koalicija predlaže samo u četiri županije u kojima je HDZ ionako osvojio skoro apsolutnu većinu. "Nuditi suradnju HDZ-u u te četiri županije znači nuditi pobjednicima ono što im i pripada, što je uskogrudno stajalište šestorice", rekao je Šeks.

Čini se da stranke vladajuće koalicije, prije svega Račanov najvažniji partner HSLS, nesuđenog predsjednika Republike Dražena Budiše, iz prošlih lokalnih izbora nisu izvukli apsolutno nikakvu pouku. Bude li Račan popustljiv prema Budiši, kao što je bio i do sada, tolerirajući njegovo soliranje i sve otvorenije koketiranje s desnicom, šestorka će se možda održati ali će svoje održanje platiti gubitkom izbora. Bilo prijevremenih, što više ne odbacuje ni premijer Račan, bilo redovnih početkom 2004.

Naime, posve je sigurno da je slab odaziv na lokalne izbore rezultat posvemašnje razočaranosti biračkog tijela politikom šest stranaka, koja se u praksi njihova vladanja, stubokom razlikuje od obećanja kojima su tu vlast osvojili. Bude li se na lokalnoj razini doista išlo na ono što Račan zove "velikom koalicijom", a što HDZ prihvaća jedino ako bi se na isti način koaliralo u svim županijama, značilo bi to daljnje razočarenje građana koji su 3. siječnja prošle godine svoj glas dali za promjene. Na koji način šestorka te promjene kani izvesti, ako ulazi u koaliciju s HDZ-om, stvarajući tako na županijskim i gradskim razinama lokalne "vlade nacionalnog spasa", prosječnom građaninu zaista neće biti jasno.

Uvijek vickasti Mesić, koji očito i sam uviđa kako jalova vlast šestočlane koalicije za Hrvatsku može biti mnogo opasnija od prijevremenih izbora, slikovito je objasnio taj čudni "brak na vlasti" . Opisao ga je stanjem u obitelji u kojoj vladaju neprekidne svađe, gdje muž stalno prijeti kako će otići, a žena da to jedva čeka, a onda se sljedećeg dana zajedno pojavljuju tražeći kredit za gradnju kuće. "Tko bi normalan takvoj obitelji dao kredit?", retorički se upitao Mesić.

Paradoksalno, šestorka se, čim je prošlo triježnjenje nakon pobjede nad HDZ-om u siječnju prošle godine, počela ponašati gotovo slično kao što se ponašao HDZ, posljednjih godina svoje vladavine kad su ga razjedale podjele i oštro suprotstavljene frakcije. Silni sukobi interesa unutar različitih struja u HDZ-u, kao da su se preslikali na stanje u šestorki. I jedne i druge - uza sve razlike - na okupu je jedino držala vlast.

U HDZ-u ta se borba očitovala u sukobu frakcija koje su nastojale osvojiti što više vlasti; u šestorki ta se bitka odvija između šest stranaka, dakako s istim ciljem. Zato i Budišine ucjene posljednjih dana upućene Račanu kako u Splitu - jedinom gradu gdje to s obzirom na rezultate izbora može - njegov HSLS neće koalirati s SDP-om (ali kaže ni HDZ-om) treba shvatiti kao ucjenu i čitati ih ponešto drugačije: Koalicija je dakako moguća, ali pod uvjetom da iz Vlade ne izlete moji ministri, s obzirom na ukupno slab rezultat HSLS- a na lokalnim izborima.

Posve je neshvatljivo koji su to motivi - osim taštine i umišljenosti u vlastitu snagu - nagnali stranke šestorke da eksperimentiraju i na lokalne izbore, za razliku od prošlogodišnjih parlamentarnih, izađu samostalno. Staro je pravilo da tim koji odnosi pobjede ne treba mijenjati, no problem sa šestorkom je u tome što ona nije tim. To je skupina solera koja ne zna kako se zajednički postiže zgoditak, samo zato što svatko od njih želi biti taj koji će zatresti mrežu.

Kad se zbroje rezultati izbora za skupštine županija, relativno visokih 26,5 posto koliko je osvojio HDZ ipak je vrlo skromno prema 49,1 koliko je - zbirno - osvojilo šest stranaka aktualne koalicije. Njihov je problem što su nastupali samostalno i tako bitno relativizirali taj uspjeh. HDZ svoju izbornu nadmoć neće moći materijalizirati u slasti koja se zove vlast: on naprosto nema koalicijskih partnera koji bi mu omogućili da zajedničkim mandatima s nekim od partnera stvori većinu koja formira vlast. Dakako, ukoliko im u tom poslu ne pomogne netko iz stranaka šestorke, što sada izgleda posve izvjesno.

Rezultati lokalnih izbora, koliko god to mediji u prvi trenutak nisu razumjeli, ili su svjesno raspirivali nade o povratku HDZ-a, zapravo su vrlo poražavajući za stranku pokojnog predsjednika Tuđmana. Ta je stranka do 20. svibnja vladala u 17 županija, a sada će vlast zadržati u najviše šest. Dakako, ukoliko im u tome ne pomogne druga "šestica", netko iz Račanove koalicije, prije svega obezglavljeni Budišin HSLS. No, HDZ-e se, poučen primjerom zagrebačke krize - kada je Tuđman tumačio kako stranka koja pojedinačno osvoji najviše glasova, bez obzira što nema apsolutnu većinu, ima pravo formirati vlast - ponaša upravo tako, objašnjavajući poziciju pojedinačno najjače stranke kao izborni trijumf, ali i pravo da odlučuje u formiranju vlasti.

Dani koji predstoje zorno će pokazati što je šestorka zapravo dogovorila na svom "povijesnom sastanku" 29. svibnja, jer će koaliranje na lokalnoj razini pokazati što misli baza o onome što je odlučio vrh. Ne treba imati iluzija kako se stranke na lokalnoj razini ponašaju drugačije nego što to čini njihov vrh - i u županijama i u gradovima i u općinama, trgovat će se za svaku značajniju fotelju, a usklađivanje "potražnje s ponudom" bit će jedini kriterij po kojem će neka stranka birati svoje političke saveznike. No, što se vrha šestorke tiče, on će privid svog zajedništva održati tek ukoliko svatko zadovolji svoje apetite na lokalnim razinama. Pri tom - bit će im posve nevažno jesu li tu žeđ ugasili međusobnim trgovanjem, ili su u njega, pod firmom "velikih koalicija" ili separatnih saveza, uključili i druge. Cijena takve trgovine vidjet će se na sljedećim izborima. No ceh će, u svakom slučaju, platiti birači.

Drago Hedl