Rasciscavanje racuna

Podgorica May 29, 2001

Privremene mjere u ŤMontenegrobanciť

Kolaps ŤMontenegrobankeť oznacio je i kolaps crnogorskog bankarskog sistema zasnovanog na ortackoj otimacini i totalnom bezakonju

AIM Podgorica, 28.05.2001. godine

Podgoricka komercijalna banka, ŤMontenegrobankať, najveca crnogorska finansijska ustanova, nasla se pod intenzivnom paskom Centralne banke Crne Gore i americke konsultanatske kuce Prajs Voterhaus. Razlog sto je upravo ovoj banci posvecena velika paznja, dok su druge jos uvijek u velikoj mjeri prepustene same sebi, objasnjava mozda cinjenica da se kroz nju vodi oko 580 miliona dolara ukupnog nerijesenog duga, koji je i nju i Crnu Goru ucinio i nesolventnim i nelikvidnim.

Veci dio ovog duga potice iz vremena bivse SFRJ. Radi se o naslijedu od oko 300 miliona starih ino-dugova i tzv. stare stednje Jugoslovenskih gradana. Ali, zahvaljujuci inflatornim kreditima, koji su isli na kupovinu socijalnog, a katkad i licnog mira dijela gradana, tokom posljednje decenije kroz inflatorne kredite ŤMontenegrobankeť koja je funkcionisala prakticno kao crnogorska drzavna, ali i partijska banka vladajucih politickih snaga, oni su gotovo udvostruceni. Od ukupnog crnogorskog duga ovu banku opterecuje vise od 80 odsto.

Tako su bilansi "Montenegrobanke", siva ekonomija i bankrot crnogorske privrede postali su nedjeljiva stvar. Kada je Upravni odbor "Montenegrobanke", pocetkom ove godine odlucio da aktivira sve hipoteke (i fiducije) i tako naplati svoja potrazivanja, pokazalo se da je to lakse reci nego uciniti.

To je i jedan od razloga sto su Eksperti podgorickog Instituta za strateske studije i prognoze u posljednjem broju casopisa "Monet"procjenjuju da ce nevesela situacija u kojoj se ova banka nasla biti jos teza. Naime, kako ocjenjuju, otplata potrazivanja, koja su na kraju prosle godine iznosila 72,5 miliona maraka, "u najvecem broju slucajeva malo je vjerovatna, jer je vecina klijenata u veoma teskoj finansijskoj situaciji, koja sprjecava bilo kakvo vracanje uzetih kredita".

Istovremeno, naplata potrazivanja je otezana zbog duzine sudskog procesa, nejasne vlasnicke strukture i nerazvijenog trzista nekretnina. Stvari komplikuje i cinjenica da su najveci duznici ŤMontenegrobankeť i njeni glavni akcionari. I to u situaciji kad malobrojne likvidne firme u Crnoj Gori profitiraju zahvaljujuci jakoj politickoj podrsci ili prikrivanju likvidnosti, odnosno, sudskim odlukama koje sprjecavaju blokiranje njihovih racuna.

Kada su u novembru prosle godine bankarski zakoni dopunjeni i izmijenjeni, bankama je dat rok do 11. maja ove godine da svoje poslovanje usklade sa novim zakonskim reperima. Pored osnivackog kapitala od oko 5 miliona maraka, po novom zakonu banke moraju da posluju likvidno i da placaju svoje obaveze. Naravno, Centralna banka, cijom neopozivom odlukom, kako predvida novi zakon, banke mogu biti uvedene u stecaj ili likvidirane, treba da kontrolise u kojoj mjeri i na koji nacin one ispunjavaju svoje zakonske obaveze.

Ipak, prije zakonom utvrdenog roka, polovinom decembra prosle godine, Monetarni savjet i Centralna banka nalozili su "Montenegrobanci" da rascisti svoje bilanse i propisali mjere za njeno ozdravljenje. To je i iniciralo tekucu raspravu oko naplate dugova i otvorilo problem duznicko-povjerilackih odnosa u Crnoj Gori. Centar bezbjednosti u Podgorici podnio je krivicnu prijavu protiv bivseg rukovodstva "Montenegrobanke", a drzavni tuzilac prikuplja dokaze ne bi li ustanovio da li je osnovana optuzba za nesavjesno poslovanje. Medutim, ni do danas ova stvar nije rasvijetljena.

Kada je pocetkom aprila ove godine suspendovan Bozidar Gazivoda, podozrenje javnosti u namjere monetarnih vlasti naglo je poraslo. Naime, Gazivoda je smijenjen po nalogu Savjeta Centralne banke, samo desetak mjeseci nakon sto je dospio na direktorsko mjesto. Na njegovo mjesto je postavljen privremeni upravnik Ruzdija Tuzovic, bivsi sef predstavnistva najvece crnogorske banke u Frankfurtu. A, Savjet Centralne banke je internom odlukom zabranio svim odgovornim da komuniciraju sa javnoscu, izuzev Goranu Knezevicu, pomocniku direktora Centralne banke za kontrolu banaka. Time je istina o ŤMontenegrobanciť, barem privremeno i na prilicno nespretan nacin stavljena Ťpod kljucť.

Motivi za iznenadnu suspenziju Bozidara Gazivode tako su ostali nejasni. Posebno zato sto, osim generalnog direktora, niko iz Upravnog odbora nije suspendovan. Takode, niko iz Upravnog odbora nije javno reagovao na ovo "smjenjivanje". Iznenadno i nevjesto napravljena, smjena je ostavila los utisak i izazvala sumnju da se ne radi o "cistom poslu".

Naime, to sto novo rukovodstvo tolerise mjere Centralne banke i Monetarnog savjeta, iako su ocigledno suprotne zakonu, podupire pretpostavku da je cio postupak u neposrednoj vezi sa projektom vec izvjesne likvidacije Banke. Ovo posljednje bi, navodno, trebalo da prikrije ucesnike crnogorskih sumnjivih poslova, koji su tokom godina tzv. tranzicije i privatizacije obavljani preko "Montenegrobanke".

Tako bi brojni crnogorski "bizmismeni" u novu politicku eru zakoracili rastereceni hipoteke proslosti i, stoje vaznije, s punim dzepovima legal-izovane imovine bez tragova o njenom porijeklu. U Banci, naravno, to poricu.

Svojevremeno, neposredno prije suspenzije i Gazivoda je izjavio da "Montenegrobanka" ne moze biti likvidirana, jer bi to bi bilo ravno likvidaciji finansijskog sistema Crne Gore. "Prakticno cjelokupni crnogorski dug je prosao kroz 'Montenegrobanku', koja je kao prakticno drzavna banka bila i transmisiona", kaze Gazivoda. Zbog svoje velicine ona se nalazi na vrhu duznicko-povjerilackih odnosa, a kroz nju se "prelamaju problemi, od pitanja privatizacije, do pitanja sposobnosti novih privatizovanih subjekata da posluju. Nas problem je to stoje nasa nelikvidnost izazvana bez nase krivice, nesposobnoscu i odbijanjem duznika da vracaju dugove".

Medutim, nakon smjene Gazivoda je javno optuzio ljude iz
Savjeta Centralne banke, da njihovo birokratsko ponasanje otezava mogucnost da se ŤMontenegrobankať iscupa iz finansijskog vrtloga. A, ubrzo mu je na to odgovorio, takode javnim saopstenjem predsjednik Savjeta Centralne banke, Ljubisa Krgovic. Zestoki spor izmedu nekadasnjih prijatelja i saradnika u NBJ otvorio je niz novih pitanja o tome kako se postupa u procesu saniranja najznacajnije finansijske institucije u Crnoj Gori.

Medu optuzbama Savjeta Centralne banke upucenim Gazivodi navodi se stetna prodaja zgrade "Montenegrobanke" u Londonu. Gazivoda je, navodno, uprkos zabrani Monetarnog savjeta da se imovina Banke prodaje bez njegovog odobrenja, prodao .poslovni prostor u Londonu i to "za mnogo manju cijenu od predvidene". Tim povodom Gazivoda je izjavio:

"Ove optuzbe su tendenciozne. Ja sam, kao generalni direktor, bio ovlascen za tu prodaju, a ne oni. Oni su prekoracili ovlascenja, a ne ja. Ali, nezavisno od toga, ja sam ipak ocijenio da je Centralnoj banci potrebno dati pune informacije o tome. I dao sam ih posto je te informacije spremila posebna komisija. To je radio Jovan Mihajlovic u Londonu, koji je najvise oko toga bio angazovan. Objavljen je i oglas u inostranim novinama. Nije tacno ni da je zgrada u Londonu prodata za mnogo manje para. O tome postoji sva dokumentacija. U komisiji za prodaju radilo je pet-sest veoma strucnih ljudi i ja im vjerujem i mislim da su taj posao veoma dobro odradili."

Brojne nesporazume izmedu rukovodstva "Montenegrobanke" i Centralne banke potvrduje i tekst saopstenja koji su predstavnici crnogorskih monetarnih vlasti objavili 15. maja u listu "Pobjeda". U saopstenju se potencira spremnost Centralne banke i stranih konsultanata da pruze pomoc "Montenegrobanci" u "uspostavljanju likvidnosti za tekuce poslovanje i dokapitalizaciju, kao osnove za zdravo poslovanje na duzi rok". U Centralnoj banci, naime, potenciraju da spremnost za saradnju nije postojala na drugoj strani. Tako je postalo je vise nego ocigledno da spor medu finansijskim strucnjacima ne doprinosi ostvarenju ambicije da se "vrati povjerenje gradana u bankarski sistem Crne Gore".

Izgleda da je i veliki pritisak na domace duznike da sto prije izmire svoje dugove podstakao lobisticko ponasanje mnogih crnogorskih velikih privrednika. Oni su na meti zato sto je samo od njih moguce ponesto izvuci i silom. Da li je to opravdano? Mihailo Banjevic, direktor KAP-a, jednog od najvecih bancinih duznika, tvrdi da se pritiscima prejudicira odluka suda o spornim potrazivanjima "Montenegrobanke", zasnovanim na enormnim kamatnim stopama.

S druge strane stizu upozorenja da nelikvidnost ne prolazi bez posljedica. Komitenti odlaze. Problem je narocito istaknut kada su u pitanju strani osnivaci firmi u Crnoj Gori. Njihova placanja i naplacivanja preko "Montenegrobanke" su zamrznuta. Jedan od komintenata iz Italije, kako nezvanicno saznajemo, ne moze da oslobodi sredstva od oko 15 miliona maraka.

Koliko je jos takvih? Los glas o bankama brzo se siri. A losa drzavna banka budi asocijacije na losu i neodgovornu drzavu.

Goran VUJOVIC (AIM)