Bez jasnih pravila i zakona

Srbija:

Srbija:

Poslednjih nekoliko meseci mediji u Srbiji funkcionišu praktično u stanju interegnuma, bar što se zakonske strane tiče. Od prošlogodišnjih oktobarskih promena, pa do predstojećeg formiranja Vlade Srbije (krajem januara) novinari su oslonjeni više-manje na profesionalni kodeks. Praktično bez važećih pravila, svi mediji, i dojučerašnji režimski, slobodno izveštavaju o svim dogadjajima. Policija više ne privodi novinare na informativni razgovor. Nema sudskih procesa u kojima se progone mediji i novinari. Pojedini članovi bivših vladajućih partija, doduše, najavljuju podizanje krivičnih prijava za klevetu i uvredu, ali sada protiv onih koji su se o njih ogrešili, a ne protiv glasila koje je eventualno spornu izjavu prenelo.

U medijima pod državnom kontrolom promenjeni su urednički kolegijumi i postavljena privremena rukovodstva, ali osim slobodnog informisanja profesionalni nivo nije dobio mnogo višu dimenziju. Sve vreme, u Srbiji se praktično, na različitim nivoima, samo raspravlja na koji način najbrže i najbezbolnije transformisati državna i nezavisna glasila. Mnogo je predloga, ali i svesti da će medijske promene biti dugotrajan i težak posao.

Demokratskim promenama od 5. oktobra u najnezavidnijem položaju našli su se državni mediji, sa poptuno razorenim ugledom, uništenim poverenjem i potpuno obezvredjenom profesijom. I tu se stvari najteže i menjaju. Zloglasni Zakon o informisanju, koji je za nešto više od dve godine postojanja gotovo ukinuo slobodu javnog izražavanja, nova vlast je prećutno odmah stavila van snage, ali ga je tek početkom ove godine Savezni ustavni sud proglasio za neustavan.

Koliku je štetu naneo ovaj zakon ilustruje činjenica da je na osnovu njegovih odredbi novčanim kaznama kaznjeno 67 medija, a ukupna suma koju su isplatili na osnovu presuda prekršajnih sudova je 30,6 miliona dinara odnosno oko 2,5 miliona maraka. Po ovom zakonu prvi je kažnjen nekadašnji magazin Evropljanin, čiji je vlasnik i glavni urednik bio Slavko Curuvija, koji je ubijen aprila 1999. godine pod još nerazjašnjenim okolnostima. Ustavni sud je praktično potvrdio ustavnost samo onih odredbi koje se tiču načela slobode informisanja. Prema oceni Saveznog ustavnog suda, osporene su norme koje su se odnosile na sistem registracije javnih glasila, ograničenje njihovog izdavanja, sprečavanje rasturanja štampe i širenja informacija, novčanu naknadu štete, kazne i kazneni postupak i vreme stupanja na snagu zakona.

Bivši režim je nemilosrdno zloupotrebljavao pravne norme kako bi kontrolisao javno informisanje, pa novoj vlasti pre prvog koraka ka tranziciji predstoji krupan zadatak da najpre ispravi greške prošlosti, koliko je to moguće. U javnosti se govori o zloupotrebi sudstva radi promene vlasničke transformacije u nekoliko velikih medijskih kuća.Jelisaveta Vasilić, koja je svojevremeno bila sudija Privrednog suda u Beogradu, preko koga su se i izvršile sve vlasničke transformacije, skrenula je pažnju na neustavnost sudskih odluka, jer su one zadirale u pravo svojine koje se menjalo na osnovu raznih državnih uredbi, a ne zakona. Ona je posebno apostrofirala slučaj "Borbe" i "Studija B", gde su akcionari preko noći ostali bez ičega, dok je za "Politiku" rekla da nije uspela da pribavi podatke da li su nominalni akcionari, a to su velika srpska preduzeća i banke, i stvarni akcionari - tačnije da li su ove firme uopste uplatile svoj akcionarski udeo.

U javnim raspravama u kojima se pokreće pitanje promena u medijima ovdašnji stručnjaci njihovu budućnost vide u privatnim i onim koji su pod državnom kontrolom, ali ne države kao partijske tvorevine, već države kao javnog servisa svih gradjana. Zbog toga, upravni odbori udržavnim medijima ne smeju nikako da budu "paritet" skupštinskom partijskom sastavu, već nezavisna tela sastavljena od stručnjaka i ljudi koji imaju ugleda u javnom zivotu. Ovo bi po njima, garantovalo medije po evropskim standardima oslobodjene stranačkih dnevnih interesa.

Razmere unutrašnje destrukcije RTS su tolike da ova velika, godinama izdašno finansirana kuća još ne uspeva da sastavi ekipu koja je ostanju da osmisli informativni program. Ozbiljan posao demokratske transformacije ova kuća i ne može da obavi sama, ali zasad niotkuda nema istinske pomoći. Politički akteri koji su požurili proteklog meseca da delegiraju svoje članove u novi Upravni odbor samo potvrdjuju da nemaju ni osnovnih medijskih znanja. Snježana Milivojević, medijski analitičar je nedavno dala interesantan predlog: "Zašto se ovog puta Upravni odbor državne televizije ne bi birao u intervalima koji se ne poklapaju s parlamentarnim izborima, pa da vidimo kako državna televizija servisira javni interes bez čvrste veze sa partijama na vlasti? Ona skreće pažnju da ovdašnje političke partije, koje su navikle da svojim aranžmanima van uticaja javnosti razaraju televizije (RTS, Studio B, Palmu, Pink, BK, Politiku) bez obzira na njihovu svojinsku i upravljačku strukturu valjda shvataju da su na pomolu temeljne medijske promene. Milivojević podseća da je RTS pravljena u onoj velikoj zajedničkoj državi, pa možda u ovoj drugačijoj, novoj i maloj ima boljih rešenja za funkcionisanje tri državna kanala.

Možda jedan, ili čak dva kanala mogu da se ustupe nezavisnim producentima, lokalnim ili alternativnim medijima, da se daju u kontrolisani zakup kako bi se RTS finansirala iz vlastitih izvora, a ne samo pretplate. Prema njenom mišljenju, nezavisni mediji, zalaganjem za profesionalne standarde mogu presudno doprineti uspostavljanju kvalitetne javne sfere i olakšavanju medijske tranzicije.

Prema dogovoru u vladajucoj Demokratskoj opoziciji Srbije novi direktor RTS-a biće Mile Isakov, novinar, koji ima nameru da po stupanju na novu fiunkciju podnese ostavku na mesto predsednika Vojvodjanskih reformista, stranke, koja je članica koalicije DOS: "Zalagaću se da RTS postane javni servis svih gradjana Srbije, što treba propisati zakonom, kako bi se izbeglo da služi samo vladajućoj partiji. RTS je neophodna obnova, a bar polovina radnika i novinara su tehnološki višak (u državnoj televiziji zaposleno je oko osam hiljada ljudi-prim. aut.) koji ne znaju da rade posao. Sposobni novinari su oterani, primani su nesposobni, a profesionalci koji su ostali su za deceniju jednoumlja zaboravili zanat. Sačiniću reviziju materijalnog poslovanja i kadrovske politike, a bivši rukovodioci će morati da odgovaraju zbog uništenja RTS radi sopstvene koristi, ali i zbog nezakonitih otpuštanja i primanja nedoraslih novinara i stručnjaka, kaže Isakov.

Savezno ministarstvo za telekomunikacije nedavno je proglasilo moratorijum na raspodelu frenkvencija, jer je tek u ovoj oblasti stanje potpunog haosa.Ministar Boris Tadić ističe da je u ovom trenutku teško napraviti presek realnog stanja kada su u pitanju elektronski mediji: "Stalno se pojavljuju neke nove radio i televizijske stanice, koje zauzimaju frekvencije kao da se radi o njihovoj prćiji. Trenutno 700 radio i 300 televizijskih stanica emituje program i ovo je poslednji trenutak da se jednom za uvek uvede red u sferu telekomunikacija. Ministarstvo više neće dozvoljavati rad na divlje, a reakcija će biti više nego žestoka." On najavljuje da će biti formiran ekspertski tim i savezni savet za telekomunikacije. U savet ce biti uključene sve zainteresovane strane. Neophodan je novi zakon o telekomunikacijama za koji ministar Tadić kaže da će biti donet u maju.

Iz ministarstva najavljuju poništavanje svih dozvola za frekvencije i otvoranje javnog tendera sa jasno utvrdjenim kriterijumima. Naknade za korišćenje biće podeljene u više kategorija. Javni mediji, nacionalna i lokalne televizije treba da budu oslobodjeni nadoknade za frekvencije. Za ostale medije postojaće dve tarife - niza za informativne kuće i programe koji će se baviti kulturom i više za komercijalne radio i TV stanice.

Krajem prošle godine u Beogradu je održan medjunarodni okrugli sto "Tranzicija do slobodnog novinarstva".Ovo je bio prvi skup gde su predstavnici najznačajnijih medija i novinarskih organizaci u Srbiji, nadležnih ministarstava za komunikacije i informisanje i istaknuti predstavnici medjunarodne zajednice pokušali da odrede pravce buduće medijske tranzicije. Oni su izrazili nedvosmislenu volju da se sva pitanja rešavaju u saradnji sa medijima, njihovim organizacijama, novinarima koji u njima rade i ekspertima. Odlučeno je da se iskoristi postojeće iskustvo zemalja koje su ranije krenule u proces tranzicije, da se izbegnu sve njihove greške i usvoje sve njihove prednosti, uz prilagodjavanje lokalnim uslovima. Dogovoreno je, takodje, da kompletan posao tranzicije medija i javnog informisanja bude uskladjen sa medjunarodnim standardima i kompatibilan sa procesima u regionu jugoistočne Evrope.

Na skupu je usaglašeno da su potrebne različite metoda tranzicije nerežimskih i režimskih medija, kao najvećih državnih medija, poput RTS-a, a potom i medija kao što su Politika, izdanja Borbine kuće i drugih, gde su svojinska pitanja neregulisana ili pogrešno rešena. U svakoj od tih grupacija, posebni problemi vezani su za pojedine podgrupe : televizije, radio stanice, dnevnike, nedeljnike, lokalne i centralne. Vlasnička struktura pojedinih medija je nedefinisana, pa iz nje proističe čitava serija posebnih problema, od finansiranja i prihoda do socijalnih problema, problema viška zaposlenih i pitanja šta sa njima.

Oblast medijskog zakonodavstva takodje će nužno pretrpeti drastične promene, maksimalno uskladjene sa potrebama medija, javnosti, društva i države, kao i sa medjunarodnim standardima. U okviru profesionalnih pitanja, na okruglom stolu su otvorene teme nadležnosti novinarskih udruženja i sindikata, njihovih medjusobnih odnosa, kao i čitavog niza pitanja koja iz toga proističu, kao što su i sud časti, novinarski kodeks, prava i nužnih ograničenja eventualne zloupotrebe slobode medija. Uz ostalo, ovo će biti rešavano kroz formiranje radnih, ekspertskih i istraživačkih grupa, organizovanje tematskih skupova, okruglih stolova, konferencija, razmenu iskustava i medjunarodnu ekspertizu.

Ovdašnji novinari smatraju da je potrebno pravno normirati oblast javnog informisanja, ali iz dijametralno drugačijih razloga od onih koji su motivisali bivšu vlast da pravno reguliše ovu oblast. Naime, pravno normiranje je sada potrebno da bi se detaljno garantovalo ustavno načelo da gradjani imaju pravo na primanje i širenje informacija. Nacrt zakona treba da u opštem delu podje od utvrdjivanja osnovnih načela slobodnog novinarstva i od definisanja najvažnijih pojmova, kao što su sadržaj prava na javno informisanje, pojam javnog glasila, pojam novinara, novinarske delatnosti, zatim da utvrdi subjekte novinarskog prava, da odredi odnose izmedju vlasnika medijske kompanije, redakcije, urednika novinara i ostalih delatnika u novinarstvu, da utvrdi obaveze izvora informacija, dok bi se u posebnom delu razradila sva važna pitanja.

Vesna Vujić (AIM Beograd)