Koliko Vladu RS koštaju haški pritvorenici

Sarajevo May 24, 2001

Banjaluka, 24. Maj 2001. (AIM)

Delegacija Vlade Republike Srpske, na čelu sa premijerom, trebalo bi da idućeg mjeseca posjeti Tribunal u Hagu. Biće to prva posjeta haškom sudu za mandata Mladena Ivanića. Kako se planira, tom prilikom će predstavnici RS pokušati da uspostave saradnju sa organima Tribunala, ali i sa građanima Srpske koji se nalaze u pritvoru u Ševeningenu. Istina, partneri u ovim razgovorima od Ivanićeve Vlade očekuju dvije sasvim različite stvari: Tužilaštvo Tribunala 'kooperativnost' koja podrazumijeva hapšenje Karadžića, Mladića i ostalih optuženika, a haški pritvorenici materijalnu podršku za sebe i svoje porodice.

Kako kaže Siniša Đorđević, savjetnik premijera RS za odnose sa Tribunalom i koordinator nedavno osnovanog Odjeljenja ministarstva pravde za iste poslove, vladina delegacija neće otputovati u Hag praznih ruku. Glavnom tužiocu Karli del Ponte, kao dokaz dobre volje, tom prilikom će biti uručen nacrt Zakona o saradnji RS sa Tribunalom.

"Hoćemo da posjetimo i naše pritvorenike: da im kažemo šta mi sada želimo da uradimo, a da saznamo šta oni od nas očekuju. Njima je već dosta posjeta koje su same sebi cilj, kaže Đorđević. Po njegovim riječima, prethodna Vlada je haškim pritvorenicima obezbjeđivala 'sredstva za ličnu higijenu i štampu' , a njihovim porodicama redovne mjesečne naknade. Premijerov savjetnik kaže da mu nije poznato na koji način su ta sredstva izdvajana iz budžeta niti o kolikom iznosu se radi.

Prema našim izvorima, porodicama građana RS pritvorenih u Hagu na ovaj način je isplaćivano po 500 KM mjesečno. Takođe, pored pomoći za 'ličnu higijenu i štampu', prethodna Vlada je u nekim slučajevima finansirala putovanja članova porodica u Hag. I iz nevladinih izvora stizala je pomoć: jednu posjetu godišnje finansirao je Međunarodni komitet Crvenog krsta. Oni koji su posjećivali članove svojih porodica u Ševeningenu, dobijali su od JAT-a gratis karte za svaki šesti let u Holandiju. Kako nezvanično saznajemo, i Telekom Srpske im je pomagao: ako bi njihovi mjesečni telefonski računi prelazili 300 KM, taj 'višak' nisu morali da plate. Bilo je čak i slučajeva da advokati haških optuženika, uprkos više nego solidnim honoranima, za finansiranje svojih putovanja u Holandiju angažuju sponzore.

Česta putovanja ministara i drugih funkcionera bivše Vlade RS u Hag na teret poreskih obveznika, su posebna priča. Otkako je na vlast došla Ivanićeva Vlada, budžetske 'donacije' haškim pritvorenicima su prestale. Porodice više ne primaju mjesečne naknade. Dok hrvatska štampa u Ševeningen stiže svakodnevno, iz RS samo jednom sedmično pritvorenicima su na raspolaganju 'Nezavisne novine' ili 'Glas srpski'. Ipak aktuelna Vlada RS nije odustala od materijalne podrške pritvorenicima u Hagu. "Pokušavamo iznaći modus da im pomognemo. Zato ćemo napraviti neku vrstu socijalnih karti pritvorenika, kako bismo pomagali samo onima kojima je to zaista neophodno, kaže Đorđević.

Đorđević kaže da ta pomoć ne bi trebalo da se finansira iz budžeta, nego iz drugih izvora, prvenstveno iz donacija iz dijaspore. "Već smo dobili desetak pisama udruženja naših ljudi iz Čikaga i iz Njemačke, koji nam nude pomoć, kaže. U Hrvatskoj, kako navodi Đorđević, postoji poseban fond iz kojeg pritvorenici u Hagu i njihove porodice primaju redovno 'sasvim pristojne prinadležnosti'. Postoji mogućnost da se za tu namjenu i u RS formira poseban fond, ali je vjerovatnije da se finansiranje potreba haških pritvorenika obavlja preko Centara za socijalni rad, iz ionako siromašnih javnih fondova u RS. U zemlji u kojoj većina stanovništva živi u znatno lošijim materijalnim uslovima, nego pritvorenici u Ševeningenu, prilično je teško objasniti ovakve humanitarne nakane.

"Posebno je pitanje kako da objasnimo drugim pritvorenicima, koji se nalaze u istražnim zatvorima u RS, da oni nemaju pravo na takvu pomoć, jer ako polazimo od pretpostavke nevinosti, svi su pritvoreni građani jednaki", priznaje Đorđević. I nastavlja:"S druge strane, konačno moramo biti svjesni da će za znatan broj haških optuženika biti dokazano da su zaista počinili ratne zločine. Ipak, dok se to ne dokaže mi smo dužni da našim ljudima u Ševeningenu pomognemo koliko možemo u okviru postojećeg sistema".

Đorđević nije želio da prejudicira kakva i kolika će biti ta pomoć, jer to sve zavisi od materijalnih mogućnosti. "Mi smatramo da materijalna pomoć i nije najbitnija. Prije svega, namjeravamo pomoći odbrani optuženih građana RS. Pokušaćemo da dovedemo u pitanje osnovne postavke, koje Tribunal prihvata kao činjenice koje više nije potrebno dokazivati. Ukoliko te postavke ostanu kakve jesu, to može imati nesagledive posljedice, ne samo po RS nego i po BiH. Zato od naših donatora iz dijaspore ne očekujemo samo finansijsku pomoć, nego i pomoć u lobiranju, koja može biti i mnogo korisnija", navodi Đorđević.

Već prilikom prvog suđenja u Tribunalu, kada je vođen proces protiv Duška Tadića, ustanovljena je i prva opšta postavka: da je rat u BiH bio međunarodni, a ne građanski. Potom je prihvaćeno i da je 'SDS u saradnji sa JNA izvršio agresiju' u nekim bh. gradovima. Odjeljenje ministarstva pravde RS, koje bi trebalo da preraste u poseban biro Vlade RS, ima ambicije da angažuje ekspertski tim koji će ove postavke pokušati 'oboriti'. Međutim, ponovo se postavlja problem novca, jer je za finasiranje ovog organa predviđeno svega 50 hiljada maraka do kraja godine. Poređenja radi, u Federaciji BiH, sličan organ ima mjesečni budžet od milion maraka. I za finansiranje budućeg Biroa za saradnju sa Haškim tribunalom očekuje se pomoć donatora.

Međutim, advokat jednog od haških pritvorenika, koji je insistirao na anonimnosti, smatra da je osnivanje ovog organa potpuno nepotrebno, sumnjajući da je motiv - pranje novca. "Pošto Haški sud plaća eksperte, nema potrebe da to čini Vlada RS", tvrdi on, dodajući da ni prošla Vlada, ako se izuzmu mjesečne naknade njihovim porodicama, nije bila od naročite pomoći pritvorenicima u Ševeningenu. "Više im je pomogla pravoslavna crkva, pa i neki, često i anonimni donatori, nego vlasti RS", kaže izvor AIM-a.

On nije mogao potvrditi niti demantovati priče koje su prije dvije godine izazvale veliku medijsku buku, pa čak i pokretanje UN-ove istrage: da su neki od optuženika uzimali procenat od svojih branilaca, pod prijetnjom da će promijeniti advokata. "Ako je takvih slučajeva i bilo, nijedan nije dokazan. Mislim da su se i sami optuženici, da kažem, opametili i da sada vode više računa o tome da imaju kvalitetan tim za odbranu, nego da eventualno ostvare neku materijalnu dobit", kaže.

Istina je da su advokatski timovi sve brojniji. Tako, na primjer, Momčila Krajišnika brani tim od čak 12 advokata, pravnih savjetnika i istražitelja, a među njima je i poznati sarajevski advokat Fahrija Karkin. Sve je brojniji i tim ljudi koji vode računa o prilično diskutabilnoj saradnji RS i haškog Tribunala. Oficir za vezu, Trivun Jovičić, kao službenik Ministarstva spoljnih poslova BiH iz RS, zadužen je za kontakte sa Haškim sudom. Informacije koje dobije on prenosi Odjeljenju Ministarstva pravde RS, koje vodi Siniša Đorđević, premijerov savjetnik za 'haška pitanja '. Ovo odjeljenje uskoro bi trebalo da preraste u Biro sa nekoliko zaposlenih, koji će povremeno angažovati ekspertski tim od 10 do 15 stručnjaka i naučnika iz različitih oblasti.

I oficir za vezu i premijerov savjetnik sarađuju sa Kancelarijom Haškog tribunala u Banjoj Luci, u kojoj od prošle godine tim istražitelja na čelu sa Kenom Korletom, prikuplja podatke za potrebe tužilaštva Haškog suda.

I pored ovolike 'mašinerije', iz zvaničnih izvora nismo mogli saznati koliko je građana RS trenutno pritvoreno u Ševeningenu. Tom informacijom, navodno raspolaže jedino oficir za vezu, a Trivun Jovičić kategorički odbija razgovore sa novinarima. Đorđević tvrdi da 'haški poslovi' ne koštaju RS mnogo novca.

"Za ova tri mjeseca, otkako sam angažovan u Vladi, još nisam dobio platu, niti i jedan jedini pfening za putne ili bilo kakve druge troškove", kaže Đorđević. Za mandata prethodne Vlade, kako saznaje AIM, nije se štedjelo kada su u pitanju potrebe haških pritvorenika. Tako je, prema našim izvorima, Vlada RS izdvojila čak 800 hiljada maraka za odbranu generala Momira Talića, uprkos činjenici da i njegov, kao i sve druge advokatske timove finansira Tribunal. Ovakvu širokogrudost mnogi dovode u vezu sa činjenicom da je u to vrijeme sekretar Vlade bila mr Jagoda Nedić, Talićeva intimna prijateljica koja je posjete Taliću u Hag obavljala o trošku države. O trošku Vlade, nezvanično saznajemo, u Hag je putovala i porodica Gorana Jelisića.

Javnosti u RS je već odavno poznato da je Dodikova Vlada, sudeći bar po zvaničnim finansijskim izvještajima, trošila oko 1000 maraka dnevno na cvijeće. Sumnja se da se iza tih 'raskošnih buketa' ustvari krije finasiranje haških pritvorenika i njihovih porodica. Ove sumnje nisu potvrđene, ali je interesantno da bivši premijer nikad nije ni pokušao demnatovati optužbe za 'cvjetno' rasipništvo. U jednom TV duelu sa aktuelnim premijerom Ivanićem, Milorad Dodik je čak rekao: 'Cvijeće je posebna priča, ali nećemo sad o tome'.

Ako bi se ispostavilo da su ove priče tačne, Dodik bi vjerovatno izgubio podršku međunarodnih faktora, ali bi zauzvrat zadobio simpatije dobrog dijela građana RS, koji još uvijek smatraju da nezakonito trošenje narodnih para može biti hvale vrijedan patriotski čin.

Milkica Milojević (AIM)