Afere u Razvojnoj banci RS

Banjaluka, 17. Maj 2001. (AIM)

U Razvojnoj banci Republike Srpske (RS) na spisku za otkaz našlo se i 600 zaposlenih u Razvojnoj banci RS. Razvojna banka, nasljednica nekadašnjeg Službe društvenog knjigovodstva (SDK), odnosno Službe za platni promet, doskoro je smatrana najperspektivnijom bankom u RS. Ali, nakon objavljivanja podugačkog spiska viška zaposlenih, uslijedile su reakcije sindikata ove bankarske kuće, a potom i grupe radnika sa liste za otkaz, kojima su objelodanjene mnoge afere u ovoj bankarskoj kući.

Nezadovoljni radnici tvrde da u Razvojnoj banci do 1998. nije ni bilo viška zaposlenih. Te godine je za generalnog direktora ove banke imenovan Ranko Travar, kadar Demokratskog narodnog saveza (bivši SDS-ovac a potom član Srpskog narodnog saveza Biljane Plavšić), koji je, kako se navodi u pismu grupe radnika Razvojne banke, 'primio taman toliko radnika koliko je danas proglašeno viškom'. Novi radnici su primani po rođačkoj, zemljačkoj, prijateljskoj i partijskoj liniji, a po zanimanju su, kako se navodi u pismu, bili uglavnom tehničari saobraćajne, hemijske ili tekstilne struke, pa čak i frizeri.

Ipak, kada se ispostavilo da je Razvojna banka RS opterećena viškom radnika, na spisku za otkaz se nisu našli ovi 'novopečeni bankari' nego uglavnom stari radnici, sa dugogodišnjim iskustvom i odgovarajućim obrazovanjem, koje je banka naslijedila od nekadašnje Službe platnog prometa. Kada je 1996. osnovana Srpska državna banka, danas Razvojna banka, ona je osnivačkim aktom preuzela obaveze prema 'zatečenim radnicima'. Tim aktom je čak predviđeno da će radnici SPP postati akcionari novoosnovane banke.

Srpsku državanu banku su osnovali Služba za platni promet (SPP) i Narodna banka RS. Kao osnivački ulog SPP je unio nekretnine i opremu vrijednu gotovo 19 miliona dolara, a propisano je da će zaposlenim radnicima biti podijeljene akcije kojima će postati vlasnici petine uloženog kapitala. Narodna banka RS je obezbijedila novčana sredstva od 1,5 milion dolara. Kada je Srpska državna banka, 1998. transformisana u Razvojnu banku, ona je, bar formalno, preuzela i obaveze prema zatečenim radnicima.

Osim za primanje radnika po čudesnim kriterijima, sindikat i radnici Razvojne banke svog direktora optužuju i za enormna ulaganja u 'stambeno zbrinjavanje najlojalnijih saradnika'. Prema podacima kojima raspolaže sindikat, za tri godine direktorskog mandata Ranka Travara, Razvojna banka je podijelila oko tri miliona maraka za stambene kredite. Krediti su dijeljeni uglavnom po partijsko-prijateljskoj liniji i uz vrlo privlačne uslove: sa kamatnom stopom od dva odsto i rokom otplate od pet do 30 godina. Jedan takav kredit dobio je i bivši ministar finansija Novak Kondić, naravno u vrijeme kada je bio na funkciji. Kondić je, za sve vrijeme svog ministarskog mantara, u Razvojnoj banci uredno primao 2000 maraka plate, plus topli obrok i bonove za kafu. Do marta prošle godine primao je i 1000 maraka mjesečno, kao predsjednik Upravnog odbora ove banke. Kondić je, inače, partijski drug direktora RB Ranka Travara.

Razvojna banka je kupila i tridesetak stanova i podijelila ih svojim kadrovima. Đorđu Mikešu, direktoru Agencije za platni promet, kupljena je kuća u centru Banje Luke. Za razliku od kadrova, izbjeglice nisu smatrane prioritetom za stambeno zbrinjavanje. Naprotiv, rukovodstvo Razvojne banke je čak pokušalo da proda zgradu na Palama, u kojoj je građeno 20 stanova za radnike ove banke izbjegle iz Sarajeva. Gradnja ovog objekta, površine 4.200 kvadrata, započeta je 1997. godine, kada je sjedište tadašnje Srpske državne banke bilo u Srpskom Srajevu. Planirano je da u prizemlju zgrade budu poslovne prostorije banke, a na spratu stanovi za radnike-izbjeglice. U ovom projektu banka je koristila sve pogodnosti namijenjene za stambeno zbrinjavanje raseljenih lica. Grad Srpsko Sarajevo je Srpskoj državnoj banci dodijelio zemljište, a 60 odsto građevinskog materijala, dobijeno je na kredit, bez kamata, sa rokom otplate od sedam godina i grejts periodom od tri godine. Međutim, u decembru 1999.godine direktor Travar donosi odluku da se ova zgrada proda, po cijeni od oko hiljadu maraka za kvadratni metar stana ili poslovnog prostora. Reaguje sindikat, koji se protestnim pismom obraća državnim organima, medijima i Upravnom odboru Razvojne banke. Još u toku istog mjeseca Direkcija za obnovu i izgradnju Srpskog Sarajeva obavještava rukovodstvo Razvojne banke, da će, ukoliko je zgrada na Palama građena za komercijalne potrebe, a ne za zbrinjavanje izbjeglica, morati uplatiti gotovo milion maraka, na račun ove Direkcije. Za sada, zgrada nije prodata, ali ni izbjeglice nisu uselile u njima namijenjene stanove.

Iako Razvojna banka ima, po svemu sudeći, viška ne samo radnika nego i poslovnih prostora, poslovodstvo ove bankarske kuće je ipak odlučilo da kupi čitav sprat u čuvenoj Ekvator palati u Banjoj Luci. Naime, 5. decembra prošle godine Razvojna banka je sklopila sa Kompanijom Ekvator ugovor o kupovini 1500 kvadratnih metara u njihovoj nedovršenoj poslovnoj zgradi. U tu svrhu Ekvatoru je dato pet miliona maraka, ali to nije puna cijena, nego tek 60 odsto avansa. Dakle, Razvojna banka je kupila pomenute poslovne prostore za osam miliona maraka, odnosno po cijeni od 5.333 marke po kvadratu. Ako je suditi po ovoj transakciji, Banja Luka je najskuplji grad na svijetu.

Međutim, kako tvrde radnici, ovaj kupoprodajni ugovor je u stvari pokriće za kredit od pet miliona maraka koji je Razvojna banka, prije dvije godine, dala hronično nelikvidnoj Ekvator banci. Đorđe Davidović, vlasnik Ekvator banke i Kompanije Ekvator, inače blizak bivšem premijeru Miloradu Dodiku, je tim novcem, navodno, i započeo gradnju velike poslovne zgrade u centru Banje Luke. Pošto Davidovićeva banka nije mogla da vrati kredit, postignut je dogovor: da Ekvator izmiri dug Razvojnoj banci u naturi. Tako je na gradnju Ekvator palate otišlo i dva miliona maraka namijenjenih za otpremnine radnicima Razvojne banke koji će, kao tehnološki višak, ostati bez posla.

Dok su 'krupne ribe' lovile na veliko i sitni činovnici u Razvojnoj banci su gledali svoj račun. Tako je jedan kontrolor, kako se navodi u pismu grupe nezadovoljnih radnika, sam sebi 'pustio ček' i naplatio 90 hiljada maraka stare devizne štednje, iako je to zabranjeno. Ipak, nije kažnjen, jer je i ranije, po nalogu direktora, takve čekove realizovao za druge. A jedan dovitljivi klijent je na osnovu lažnog čeka uspio da u Razvojnoj banci podigne 180 hiljada maraka gotovine. Kontrolori nisu vidjeli, ili nisu htjeli da vide, da je ček neispravan.

Sve u svemu, dok je Razvojna banka, zahvaljujući naslijeđenim poslovima SPP-a, imala monopol na obavljanje platnog prometa, za koji je naplaćivala i prilično visoku proviziju, bilo je para za sve. Međutim, nakon transformacije platnog prometa, kada su sve banke u RS dobile mogućnost da obavljaju ovaj posao, ispostavilo se da je Razvojna banka prebukirana. Svojevremeno je ministarstvo finansija Vlade RS obećalo da će od 600 prekobrojnih radnika ove banke preuzeti čak 200, mada niko nema predstavu šta će Ministarstvu toliki činovnici. Iako su i prije godinu ili dvije vjerovatno znali šta se dešava u njihovoj kući, ni radnici ni sindikalci Razvojne banke se nisu pretjerano bunili. Tek kada su shvatili da bi mogli ostati bez posla i solidnih plata, glasno su progovorili o stanovima, kreditima, nepotizmu i uticaju stranačke pripadnosti na poslovne aranžmane.

Nezadovoljni bankari su čak najavili i generalni štrajk, koji bi mogao izazvati finansijski haos u RS, jer Razvojna banka još uvijek obavlja platni promet za mnoga velika preduzeća, a u ovoj banci je deponovan i budžet RS. Prije mjesec dana u filijali Razvojne bake u Bijeljini rad je nakratko zaustavljen, ali sve su prilike da od generalnog štrajka ipak neće biti ništa. Radnici sa spiska za otkaz tvrde da je to rezultat dila koji je njihovo sindikalno rukovodstvo sklopilo sa poslovodstvom Razvojne banke. Navodno, sindikalcima je obećano da će, ukoliko budu razumni, sačuvati svoja radna mjesta.

Tijana Tadić (AIM)