Reporterski zapis: Demonstracije u Banjaluci

Banjaluka, 8. maj 2001. (AIM)

Najavljena svečanost polaganja kamena temeljca za ponovnu izgradnju džamije Ferhadije u Banjaluci očekivala se kao uobičajena ceremonija, poput mnogih, obavljenih širom BiH u poslednje vrijeme. Srbi su se, računalo se, posebno na njih navikli - od otvaranja džamije u Kozarcu, do memorijalnog centra u Potočarima kod Srebrenice.

Dva dana ranije osujećeno polaganje kamena temeljca za džamiju u Trebinju nije izazivalo mnogo pažnje. Mnogi su vjerovali da se radi o ekscesu, koji se može desiti samo u još uvijek 'tvrdoj' Hercegovini.

Ferhadija je spomenik kulture pod zaštitom UNESKO-a. Sagrađena je u drugoj polovini 16. Vijeka. Minirana je 7. maja 1993. godine. Srpski ekstremisti među političarima govorili su da je Ferhadija spomenik okupaciji I okupatoru srpskog naroda.

Vlasti Republike Srpske uporno su izbjegavale izdati dozvolu za ponovnu izgradnju Ferhadije. Nije pomogla ni presuda Doma za ljudska prava od prije dvije godine. Pred pritiscima je popušteno prije mjesec dana, kada su lokalne vlasti izdale dozvolu za gradnju. Bošnjaci su od sedam porušenih džamija u Banjaluci, odlučili da prvo izgrade Ferhadiju.

Prve vijesti o ekscesima kod Ferhadije izazvale su iznenađenje. A počelo je nekoliko sati prije najavljenog zvaničnog ceremonijala. Grupa mladića, okupljena ispred nekoliko kafea preko puta zgrade Islamske vjerske zajednice (IVZ) i mjesta predviđenog za kamen temeljac, najavila je svoje prisustvo srpskom 'patriotskom' muzikom i povicima 'dobićete batine'. Zatim je počelo gađanje jajima i kamenovanje svakog ko bi sa ulice skrenuo u dvorište rijaseta. Kanonadi kamenica, flaša i jaja nije mogao umaći niko. Čak je i ministar inostranih poslova BiH Zlatko Lagumdžija dobio kamen u glavu dok je izlazio iz službenog automobila, na kome je prethodno razbijeno zadnje vjetrobransko staklo.

Dvopstruki kordon policije sprečavao je ulazak naelektrisane grupe mladih demonstranata u prostor oko lokaliteta Ferhadije, ali nije intervenisao. Policajci su svojim tijelima štitili odlazak nekoliko posjetilaca do sigurnog odstojanja, izlažući se udarcima kamenica. Na rezervnom položaju stajala je spremna jedinica specijalne policije, koja je čekala naredbu da zauzme svoj položaj.

Atmosvera se usijavala sa približavanjem termina zvaničnog ceremonijala. Vrhunac je bio dolazak pred rijaset specijalnog izaslanika Generalnog sekretara UN Žak Pol Klajna. Kamenice su zasule njegov automobil,a stampedo razularenih mladića probija kordon policije u drugom naletu. Nekoliko stotina zvaničnika ispred zgrade rijaseta postaje meta demonstranata. Kiša kamenica utjeruje ih u zgradu, u kojoj će ostati taoci punih šest sati. Dio zbunjenih bježi prema autobusima na obližnjem parkiralištu. Jedan mladić bezuspješno se penje uz rešetke prozora kako bi skinuo vjersku zastavu sa jarbola. Odustaje od namjere i uzima ćilim sa koga je trebalo držati pozdravne govore. Zastava će biti skinuta u drugom naletu i na njeno mjesto pobodena zastava RS, dok će se ćilim naći u plamenu.

Među zatočenima su Klajn, britanski ambasador Grem Hend, biskup banjalučki Franjo Komarica, dvojica ministara u Vladi RS (Fuad Turalić i Dušan Antelj), Lagumdžija, poslanici Tihić i Šašivarević, ekipa novinara TV BiH... Zgrada je pod stalnom kišom kamenica.

Svoj uspješni pohod razularena grupa od stotinjak huligana, za koje upućeni tvrde da su navijači banjalučkog 'Borca' i sledbenici SDS-a, proslavlja stampedom prema parkiralištu na kome se nalaze desetak autobusa iz Federacije BiH, koji su dovezli vjernike iz Bugojna, Ključa, Cazina... Četvorica vozača uspijevaju pobjeći sa polupanim autobusima. Ostali autobusi se kamenuju, a onda pale. U plamenu su uskoro i dva službena automobila.

Nekoliko ljudi biva zvjerski pretučeno pod sumnjom da su 'Turci'. Hiljade Banjalučana nijemo posmatraju vandalski pohod huligana. Ne reaguje ni policija. Pojedinačni pokušaji sprečavanja završavaju se neuspješno. Događaji su, očigledno, izmakli kontroli.

Načelnik banjalučke policije ulazi u zgradu IVZ i traži da se objavi odlaganje ceremonije. U zgradu dolazi i premijer RS Mladen Ivanić. Zatočeni novinari javljaju da je Ivanić izjavio da će zgradu napustiti kada izlazak svih bude bezbjedan za sve koji su u zgradi.

Dva helikoptera SFOR-a neprekidno kruže iznad demonstranata. Jedan se spušta na prazan prostor iza Ferhadije, ali se odmah diže, zasut jajima I kamenicama. Među novinarima se pronosi glas da je SFOR postavio ultimatum da se zgrada rijaseta mora deblokirati za pola sata, ili će intervenisati. Za intervenciju čeka spremno nekoliko stotina specijalaca, koji se od ranog jutra nalaze u pedesetak vozila SFOR-a, parkiranih u centru grada. Jedni se raspituju zašto nema IPTF-a i SFORA u obezbjeđenju, drugi provjeravaju gdje je američki ambasador Tomas Miler. (Kasnije će se ispostaviti da je Miler na vrijeme napustio mjesto događaja).

Među demonstrantima se neočekivano pojavljuju predsjednik i potpredsjednik RS Mirko Šarović i Dragan Čavić, te predsjednik Narodne skupštine Dragan Kalinić. Šarović i Čavić pozivaju demonstrante da se raziđu i omoguće izlazak zatočenih u rijasetu. Dočekuju ih zvižduci, a onda skandiranje 'Rašo ', 'Rašo' (Radovan Karadžić).

U međuvremenu neko je pred zgradu rijaseta donio prase. Životinja mirno njuška ispred vrata, kao da je danima hranjena baš ispred ulaza. Kasnije dolazi na mjesto obilježenog temelja i počinje da rovi. Ova uvredljiva dosjetka izaziva salve smijeha.

Sa dolaskom lidera SDS-a demonstracije jenjavaju. Iz zgrade rijaseta počinje evakuacija, koju vrše specijalci MUP-a RS. Zatvorena kombi vozila odvoze grupe ljudi u nepoznatom pravcu. Klajn je poručio da će izaći poslednji i da će dati novinarima izjavu. Evakuacija traje do večernjih sati. Klajn, Ivanić i Lagumdžija su poslednji.

Nekoliko sati kasnije slijede nejasna saopštenja zvaničnika RS. Osuđuju se neodgovorni demonstranti, traži odgovornost i svima priznaje pravo na ispovijedanje vjere. Niko ne priznaje krivicu, nema ostavki.

Branko Perić (AIM)