Reportaža iz Rudog: Prva proleterska pala u zaborav

Ne zna se ko je nekada više svraćao u Rudo: da li turski trgovci na put za istok, partizani bježeći pred Nijemcima, đaci i radnici jureći na čas istorije, Šešeljevi 'vojnici', šverceri... Danas, kad su svi prošli, ova malena varošica na tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne je siromašnija nego ikad.

Banjaluka, 2. maj 2001. (AIM)

Na prvi i na drugi pogled varošica Rudo je jedan od najsiromašnijih kutaka na istoku Republike Srpske, gdje danas rijetko ko svraća, pogotovo privrednici i političari. U Rudo danas, ipak, najmanje svraćaju oni koji su nekada vršili pravu invaziju na 'rodno' mjesto Prve proleterske brigade. Bile su to, pamte još u Rudom, đačke, pa i samoupravljačko-radničke ekskurzije za koje je Rudo bila jedna od najmilijih stanica na putu AVNOJ-a.

"Nekada je ovaj hotel bio rezervisan do poslednjeg mjesta i pet mjeseci unaprijed, a danas u njemu imamo nekoliko izbjeglica i nijednog gosta. Nekada smo imali plate da nismo mogli da potrošimo, a danas, takođe, imamo dobre plate, ali ih samo ne primamo", priča Vaso Miletić, upravnik hotela 'Rudo', usput navodeći podatak da država duguje hotelu 900.000 KM i ne pomišlja da plati, a istovremeno traži svoj dug od 150.000 KM. I dok se nekada u Rudom ponajviše živjelo od slave Prve proleterske, a usput i od pogona pribojskih preduzeća FAP i 'Poliester', danas stanovnici ove opštine žive pretežno od poljoprivrede i trgovine, a obzirom da se Rudo nalazi na tromeđi Bosne, Srbije i Crne Gore i da se do dijela teritorije ove opštine stiže preko dvije pa i tri međudržavne granice, mnogi su se latili i unosnog švrcerskog posla...

Po poslednjem popisu stanovništva iz 1991.godine, u opštini Rudo, koja se prostire od Dobruna do Brodara (70 kilometara) je živjelo 11.672 stanovnika, od čega zvanično 70,70 odsto Srba i 27,15 odsto Bošnjaka, a danas na prostoru ove opštini živi oko 11.000 Srba, među njima oko 1.900 raseljenih, kao i par stotina Bošnjaka, povratnika u svoje predratne domove i oko pedesetak njihovih porodica trenutno nastanjenih pod šatorima, čiji članovi su, kako kažu, čvrsto odlučili da se vrate u svoju malu 'ćabu'.

Predsjednik SO Rudo, Vidoje Crnogorac (PDP), kaže da proces povratka Muslimana teče bez incidenata, ali i uz dosta neriješenih pitanja o egzistenciji povratnika. "Statistički, 30 bošnjačkih porodica se vratilo u svoje predratne domove, u selu Mioče povratnici su se uselili u deset novosagrađenih objekata, a trenutno imamo pedeset porodica pod šatorima u naselju Strugačina. Ljudi se mahom vraćaju u prigradska i seoska područja gde imaju prilliku da obrađuju svoju zemlju, dok za samo gradsko jezgro za sada nema većeg interesovanja, isključivo zbog saznanja i samih ljudi da ovdje nema posla", kaže Crnogorac, dodajući i da mnogi Bošnjaci dolaze u okolna sela i daju svoju zemlju u zakup Srbima. A da je rat odavno prošao u i okolo varošice u kojoj su, kažu, stotinak i kusur godina prije samoupravljačkih ekskurzija rado svraćali i dukate trošili turski trgovci na putu za Stambol, svjedoči i zahtijev jednog Bošnjaka za izdavanje poslovnog prostora u centru Rudog.

Bivši predsjednik SO Rudo, a danas zamjenik ministra za vjere u Vladi RS, Vojislav Topalović kaže da tokom rata u Rudom nije bilo civilnih žrtava niti je, pak, 'stradala' neka kuća u gradskom jezgru. Istovremeno tvrdi da je zbog toga bivša lokalna srpska vlast dobila posebno priznanje od međunarodnih posmatrača. Po svoj prilici i današnja lokalna uprava je, bez sumnje, 'po međunarodnoj volji', tim prije jer njen sam vrh čine predstavnici Ivanićeve i Dodikove stranke, odnosno lokalna uprava je pod nadzorom šestočlane koalicije u kojoj nema ni radikala ni SDS. Sastav lokalnog parlamenta, u kojem su u dva prethodna mandata većinu imali Šešeljevi radikali, danas, naime, čini šest različitih stranaka i jedan pokret. Najviše odbornika (6) i najmanje vlasti ima SDS. Ostalih 11 odborničkih mjesta pripada SNSD - 3, PDP -2 , Pokret za Rudo - 2, Bošnjačka koalicija -2, SPRS - 1 i SNS - 1. "Samo Šekovići i Rudo imaju ovakvu koaliciju. Moram, međutim, da kažem da mi nemamo niti smo potpisivali bilo kakav dokumenat o ovoj koaliciji. U pitanju je naš usmeni dogovor i mogu sa punom odgovornošću da kažem da ova koalicija funkcioniše na izvaredan način, uprkos povremenim nevoljama proisteklim iz činjenice da na republičkom novou funkcioniše koalicija PDP- SDS, a ovde SDS nije u lokalnoj vlasti", objašnjavaju predsjednik SO Vidoje Crnogorac I načelnik opštine, Milko Čolaković (SNSD). Oni tvrde da u samom parlamentu nema većih međustranačkih sukoba, da se mnoge odluke donose 'po odborničkoj svijesti' i zaključuju da 'kompromisni rad' lokalnog parlamenta, u čijem radu ravnopravno učestvuju i bošnjački odbornici, Hišam Zgodić (potpredsjednik SO Rudo) i Zulfo Svraka, može da bude primjer za mnoge druge lokalne parlamente u RS. "Zašto jednom, bar na lokalnom novou, ne prestanemo da se gledamo kao pozicija i opozicija, već da razgovaramo kao ljudi koji imaju početne različite stavove o nekom pitanju, ali kroz otvoren dijalog, lišen političkih predznaka, nalaze pravi odgovor?" pita se i predlaže Crnogorac. Kao jedan od demokratskih principa nove vlasti, Crnogorac navodi podatak da nova lokalna uprava ni poslije godinu dana od formiranja nije smijenila niti jednog direktora koji je imenovan za vreme bivše radikalske vlasti. "Nismo ih mijenjali, ne zato što su dobri, nego što smo čekali da se završi poslovna godina i da polože završni račun. Konačno, oni su to učinili i pred odbornicima se našao Izvještaj o poslovanju opštinskih privrednih subjekata u prošloj godini. U istom je stajao i podatak o minusu od 1,6 miliona dinara, ali ne i prijedlozi za izlazak iz krize. Naravno, odbornici nisu prihvatili izvještaj i sva je prilika da ćemo na prvoj narednoj sjednici raspravljati o smjeni nekih direktora", predviđa Crnogarac.

Privredne nevolje Rudog, prouzrokovane najprije raspadom SFRJ, najbolje ilustruje sudbina preduzeća 'Autodijelovi' i 'Rudoplast', koja su prije rata bili istureni pogoni FAP-a i 'Poliestera' iz Priboja u Srbiji. Ova preduzeća danas posluju samostalno, ali , kao i njihova matična preduzeća u Srbiji, sa kojima su gotovo prekinula svaku poslovnu saradnju, gomilaju ogromne gubitke, mjesečno upošljavajući jedva desetinu od nekada ukupnog broja zaposlenih. U Rudom kažu da poseban problem predstavljaju neriješeni imovinsko-pravni odnosni između 'Autodijelova' i FAP-a, odnosno 'Rudoplasta' i 'Poliestera', a samim tim ne postoje uslovi da ovi pogoni uđu u prosec privatizacije u Republici Srpskoj.

Tek, u izvještaju o prošlogodišnjem poslovanju 'Autodijelova' navode se slijedeći podaci: gubitak 410.000 KM, zaposlena 182 radnika, a prosječno angažovano 55, prosječna neto zarada 115 KM. Podnosioci izvještaja vide izlaz u, između ostalog, povećanju obima proizvodnje kroz iznalaženje novih poslova, iznalaženje mogućnosti povoljnijeg regulisanja obaveza sa privrednom bankom... i rješavanje evidentno ogromnog viška broja zaposlenih u odnosu na obim poslova i uposlenost kapaciteta. U izvještaju, naravno, ne piše da je prijeratnih godina u ovom FAP-ovom pogonu bilo oko 500 zaposlenih, sa prosječnim primanjima za 7-8 puta većim od današnjih. "Ovim i skoro svim preduzećima na području opštine jedino može pomoći privatizacija, a ne, kako ovde mnogi misle, neki novi ili stari direktori i banke koje bi dale pare. Plašim se, ipak, da ima malo ljudi koji će i kupiti ova preduzeća nakon deset godina haosa i bezvlašća", kaže Crnogorac. Finansijsko-gubitničku sudbinu odreda dijele 'Polimka', 'Poljoprivrednik', 'Proleter', 'Usluga', 'Lim', 'Centrotrans' i Veterinarska stanica, dok je Šumsko gazdinstvo, sa 41 zaposlenim, 'osvjetlalo obraz' privrede Rudog sa prošlogodišnjim poslovnim dobitkom od 1.193 KM.

Iako se proteže na dužini od 70 kilometara, ima autobusku stanicu i upotrebljive puteve, opština Rudo ipak nema lokalno saobraćajno preduzeće, a samim tim niti jedan autobus. Zbog toga u ovoj varošici važi pravilo - ko ima auto može negdje putovati, a ko nema preostaje mu autostop, ali često uzaludno čekanje da se pojavi neki autobus 'u prolazu' "Jedinu redovnu autobusku vezu, i to jednom sedmično, održava autobus UNHCR-a na liniji Rudo - Sarajevo. Međutim, kako je najavljeno, autobus se uskoro ukida i zaista ne znam kako će se ljudi snalaziti", kaže predsjednik opštine.

Ono što je, takođe, prilično zanimljivo o priči o Rudom jeste geografski položaj ove opštine, odnosno stvarnost da se do gotovo polovine njene teritorije stiže magistralnim putem preko državne granice sa SR Jugoslavijom. Iako se mnogi geografski detalji sa ovoga prostora jedino mogu objasniti pomoću mape, možda je, ipak, dovoljno reći da, recimo, stanovnici sela Dobrun, da bi od kuće došli u Rudo po neki od dokumenata moraju samo u jednom pravcu da tri puta pređu bosansko-srbijansku granicu. A još kada na granicama imaju kontrolni policijski punktovi i carine, eto nevolja...

Kada namjernik krene iz Rudog prema, recimo, desetak kilometara udaljenom selu Mioče, koje se takođe nalazi u sastavu opštine Rudo, prvo prijeđe most na Limu, pa desetak metara dalje, tik iza benzinske pumpe, ulazi na teritoriju Srbije. Granica je obilježena bijelom linijom ne velikoj stijeni. 'Sreća, nema više policije i carine', kaže čobanin iznad stijene čije ovce pasu u dve države. Potom se putuje 7-8 kilometara kroz pribojsko selo Sjeverin, iza koga slijedi ponovo granica i kontrolni carinski punkt u selu Ustibar, pa tek onda ponovo Bosna, odnosno selo Mioče.

U tom selu su, za sada još uvijek nepoznata lica, 22.oktobra 1992.godine kindapovala 17 Muslimana koji su iz sela Sjeverin putovali autobusom 'Rakete ' na posao u pribojski FAP. Sudbina kindapovanih nikad nije rasvetljena. Srpski žitelji ovog kraja ponavljaju, kako kažu, sto puta rečenu istinu, da niko od njih nije učestvovao u kindapovanju Muslimana. Mole, takođe, zvanične predstavnike dvije države da već jednom sjednu i dogovore se oko granica i spasu ih svakodnevnih briga i pitanja poput 'da nije možda stupila na snagu neka nova uredba vlade Srbije ili Republike Srpske'. U početku su, kažu, vjerovali da će 'sporazum' Koštunica - Radišić ubrzati rješavanje ovog problema, ali, u poslednje vrijeme, pogotovo poslije zabrane prometa stoke, svi više sumnjaju da su najviši predstavnici dvije države potpisali još 'prazan' papir.

Zanimljiva je i sudbina sela Sastavci, koje se zvanično vodi na teritoriji opštine Rudo, ali administrativno pripada opštini Priboj. Ovo selo je, praktično, bosansko ostrvo u Srbiji, u kojem, recimo, dvojica braće Grabovčić žive u jednoj kući, a jedan ima ličnu kartu izdatu u Rudom, drugi u Priboju, jedan je regostrovao auto u Priboju, drugi u Rudom, jedan ide u jednu, drugi u drugu vojsku... Ipak, braća se, kako reče jedan od njih, Miroslav, dobro slažu i poštuju. Za razliku od neke druge srpske braće.

Zoran Tmušić (AIM)