U reforme ili - grlom u jagode

Vuucerska privatizacija u Crnoj Gori

Bez najave a neposredno pred vanredne parlamentarne izbore, u Crnoj Gori je zapoceo proces masovne vaucerske privatizacije

AIM Podgorica, 28.04.2001. godine

Ovdasnji postari su crnogorskim gradanima, do kraja aprila pred izbore, podijelili vise od 350 hiljada pisama upucenih iz Vlade i Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja. U njima se, uz tehnicka objasnjenja procesa MVP i popisa 225 preduzeca ciji ce dio akcija biti privatizovan na ovaj nacin, nalaze i tri vrste naloga za prenos (elektronskih) vaucera. Jos 80 hiljada posiljki bice razdijeljeno pocetkom maja ili ce ih vlasnici sami podici na postanskim salterima.

Istovremeno, punoljetni gradani Crne Gore koji su osamnaest godina napunili prije 1. januara 2000. godine, a u Crnoj Gori imaju prijavljen boravak duze od 24 mjeseca, dobili su po 5.000 elektronskih bodova, proknjizenih na posebnim racunima lokalne Sluzbe platnog prometa.

Podjelom "vaucera", do kraja maja, zavrsava se prva faza crnogorske MVP. Slijedi period od tri mjeseca u kome ce njihovi vlasnici moci da vaucere prenesu na nekog od clanova uze rodbine ili ih uloziti u neki od privatnih investicionih fondova koji se u Crnoj Gori ubrzano osnivaju (za sada postoje dva). Za septembar je planirana aukcija u kojoj ce vlasnici vaucera, privatna lica i investicioni fondovi, preko Sluzbe platnog prometa, dobijene "hartije od vrijednosti" usmjeravati u preduzeca cije akcije zele da kupe. Sta su dobili - saznace do kraja godine posto je crnogorski Savjet za privatizaciju, autor ovog projekta, predvidio period od tri mjeseca za preraspodjelu akcija preduzeca na osnovu ulozenih vaucera.

Septembarska aukcija je, po dosadasnjim ocjenama strucnjaka, i najsporniji dio projekta MVP. Iako je podjela vaucera uglavnom zavrsena, jos uvijek je nopoznanica - da li se na osnovu dovoljnog broja naloga za prenos "elektronskih privatizacionih kupona" (ma koliki on bio) moze postati vecinski vlasnik bilo kog od 225 preduzeca cije ce akcije biti ponudene na aukciji.

Ukoliko to nije moguce, a izgleda da je tako - Fond za razvoj daje vecinu akcija koje se privatizuju putem MVP a nema vecinski paket dionica ni jednog crnogorskog preduzeca - nece biti ni sustinske promjene vlasnickog modela. Novopeceni akcionari ce biti samo nemocni posmatraci, bez uticaja na sudbinu preduzeca u koje su investirali vaucere. Tim prije sto je u Crnoj Gori trziste akcija tek u povojima, bolje receno, u glavama onih koji namjeravaju da ga ozive u buducnosti.

Jos problematicnija je cinjenica da je u postupku zamjene vaucera za akcije predvidena samo jedna aukcija. Uprosceno, to citav proces MVP pretvara u svojevrsnu lutriju u kojoj presudnu ulogu nece igrati znanje i htjenje, vec - cista sreca. Naime, do kraja aukcije niko nece znati da li je za preduzeca u koja ulaze vaucere zainteresovano jos pet, pedeset, hiljadu ili svih 430 hiljada njegovih potencijalnih konkurenata.

Tako su investicioni fondovi i sitni ulagaci onemoguceni da procijene isplativost svoga ulaganja. To, istovremeno budi sumnje u moguce manipulacije. Prosto, postoji bojazan da "povlasceni" mogu biti u prilici da dodu do podataka - gdje su plasirani tudi bonovi i svoje investicije opredijele uz informacije koje ce ogromnoj vecini ulagaca ostati nedostupne.

To je jedan od najvaznijih, ali ne i jedini razlog zbog koga se jos uvijek ne moze govoriti o vrijednosti kapitala koji ce Crna Gora privatizovati na ovaj nacin. Nemoguce je, cak i priblizno, procijeniti i prosjecnu vrijednost akcija koje bi mogli dobiti njeni gradani.

Slavko Drljevic, direktor Hipotekarne banke i clan Savjeta za privatizaciju upozorava: "U masovnu vaucersku privatizaciju krenulo se bez cistih racuna sto ce nam se vratiti kao bumerang. Sustina je u tome da mi sada precjenjujemo firme jer ne znamo njihovo pravo stanje zbog toga sto nijesmo rascistili duznicko povjerilacke odnose. A uspjesne privatizacije nema bez cistih racuna".

Sredinom 1998. godine, kada je promjenom Zakona o privatizaciji MVP zvanicno prihvacena kao jedan od modela privatizacije nekadasnje drustvene svojine - Predrag Drecun, ministar zaduzen za proces privatizacije ustvrdio je da ce svi gradani Crne Gore dobiti vaucere u vrijednosti od 5 hiljada maraka. Ubrzo se pokazalo da je ta procjena (obecanje) daleko od realnog stanja.

Do danas, od tog iznosa ostala je samo brojka - gradani dobijaju pet hiljada "necega" ili, kako neki tvrde "nicega". Pokazalo se, naime, da je knjigovodstvena vrijednost preduzeca predvidenih za MVP visestruko precijenjena.

Naka od njih danas egzistiraju samo na papiru, druga su rasprodala vecinu imovine da bi isplacivali kakve takve plate, treca se guse pod bremenom nagomilanih dugova - bez sanse da se oporave bez velikog kapitala koji moze donijeti samo strani investitor. Na kraju, najmanje je onih za koja se sa velikom sigurnoscu moze pretpostaviti da ce buducim vlasnicima akcija donijeti pristojan profit (povecanjem vrijednosti akcija i isplacenom dividendom). Medu takvima su sigurno: "Telekom CG", "Elektroprivreda", "AD Plantaze" (vlasnik trejd marke vina "Vranac" i "Krstac"), "Luka Bar".

Pretpostaviti je, medutim, da ce upravo u ovim preduzecima zavrsiti i najveci dio crnogorskih vaucera, pa ce vrijednost dobijenih akcija biti vrlo mala. Sve to ukazuje na prilicno neizvjesnosti koja ce pratiti proces MVP u Crnoj Gori. I zato se niko, jos uvijek, ne usuduje da prognozira njenu uspijesnost.

Dodatnu konfuziju stvorila je cinjenica da je operativni dio procesa zapocela Vlada Filipa Vujanovica i bukvalno pet dana prije nego sto je koalicija DPS - SDP,iz koje je formirana, izgubila apsolutnu vecinu.

"Moze se desiti da jedna Vlada zapocne ovaj projekat, druga nastavi, a neka sasvim treca treba da ga zavrsi sto je - mora se priznati - neozbiljno", smatra Nebojsa Medojevic, clan Grupe 17 i direktor podgorickog Centra za tranziciju.

No, niko od ovdasnjih politicara ne upusta se u rasprave na ovu temu. Kao da ni njima jos uvijek nije jasno da li i kako iz cijelog posla mogu izvuci neku (politicku) korist.

Zoran RADULOVIC (AIM)