Hrvatska prožeta korupcijom

Aim, Zagreb, 25.4.2001.

Ako vas u Hrvatskoj za volanom zaustavi prometnik, zato što ste upravo gadno prekoračili dopuštenu brzinu vožnje, možete ipak biti prilično sigurni da ćete se izvući s novčanom kaznom upola manjom od predviđene. Ako na državnoj međi naletite na zaguljenog carinika, a u gepeku imate lijepu količinu stvarčica koje baš i niste kanili prijaviti, još uvijek vam preostaje mogućnost zanimljive nagodbe s pograničnim kapom. I da ne raspisujemo dalje pojedinačne primjere, pravilo je jedno te isto: ako ne budete znali kako izaći na kraj s hrvatskim nezgodnim liječnicima, profesorima, sucima, inspektorima, tramvajskim kontrolorima, itd. i tsl. - ponudite ljudima, zaboga, nešto para neslužbeno i povjerljivo, i dobre su šanse da ćete se uspješno dogovoriti, jer tako nalaze istraživači čuvene agencije "Gallup" u suradnji s Institutom za istraživanje međuregionalnog kriminala UN-a.

Ovaj projekt objavljen je prije nekoliko dana, i svi podaci koji su njime zaokruženi ukazuju da je Hrvatska, kao politički sustav i društvo u ekonomskoj tranziciji, duboko prožeta korupcijom. Indikativno je također da ispitanici ovdje rijetko priznaju kako su sami istaknuli nečasnu ponudu kakvome državnom službeniku, pa će to izlanuti otprilike svaki deseti hrvatski građanin. No, svaki drugi doživio je sličan zov od strane policajca ili carinika. Svaki treći smatra da njegovo poduzeće na ovaj ili onaj način potkupljuje nositelje lokalne vlasti. Uvjerljivih 42 posto ispitanika među ciljano poslovnim ljudima, a posrijedi su svakako vrlo upućeni sudionici ankete, vjeruje da u praksi općinskih i županijskih vlasti ima puno korupcije. S druge strane, samo jedan posto slučajeva korupcije, bilo da se radi o carinicima ili policajcima, biva konačno prijavljen.

Glavni koordinator očito ne jako uspješnoga Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije, Josip Kregar usporedio je nekoliko dosadašnjih istraživanja u izvedbi različitih inozemnih organizacija, među kojima se uzorak redovito kretao na bar po nekoliko stotina ispitanika. Hrvatski građani zasigurno doživljavaju korupciju kao raširenu pojavu, napomenuo je Kregar, te su rijetki među njima optimistični u pogledu njezina iskorjenjivanja. Javnost često usvaja tzv. povijesna opravdanja za širenje korupcije, što potvrđuje vrlo visok stupanj njezine relativizacije, dodao je koordinator Nacionalnog programa. Također, prethodna istraživanja Evropske banke za obnovu i razvoj i Svjetske banke otkrila su da u Hrvatskoj vlada još ozbiljniji stupanj visoke korupcije, točnije korumpiranosti funkcionara iz prvih redova državne vlasti i visoke politike uopće.

Jedna "Gallupova" opaska - red je da i nju prenesemo - navodi kako su rezultati njegovog istraživanja bolji od očekivanih, s obzirom na medijski rašireno uvjerenje o katastrofalnom stanju... Međutim, projekt ove agencije zahvatio je još sedam zemalja, i posljednji zaključak sasvim je komparativne prirode: Rumunjsku, Mađarsku, Ukrajinu, Bjelorusiju, Rusiju, Bugarsku i Litvu. U tim zemljama uglavnom je tzv. administrativna korupcija puno viša negoli u Hrvatskoj, dok je ona visoka često niža. Podatak čija se pozitivna vrijednost naoko ne može relativizirati, jest o najvećoj sigurnosti Zagreba od uličnoga kriminala, u odnosu na ostalih sedam evropskih metropola. Ali, ovdje treba dodati da je hrvatski glavni grad bio prije npr. petnaest godina puno sigurniji nego što je to slučaj danas, i bio je jednako sigurniji za svakodnevni život od Bukurešta ili Kijeva.

Mišljenje o neočekivano optimističnim rezultatima istraživanja, dakle, ipak ne možemo podijeliti. U pitanju je optimizam stavljen u konkretne odnose i efektne usporedbe, dok je neizrečena količina korupcije i kriminala u Hrvatskoj više nego zabrinjavajuća. Vrhunac takvog stanja, koji je prema izvjesnim statistikama dosegnut prije tri-četiri godine, u međuvremenu se nije sunovratio prema starim dobrim vrijednostima, a trebao je, itekako. Naime, prije godinu i kusur dana pala je dotadašnja vlast, bez dvojbe najveći potporanj korupciji, i odmaknuli smo još više od ratnog doba, kao sjajne kulise za politički blagoslovljenu korumpiranost. Pojedini komentatori nastoje potkupljivost nižih činovnika u Hrvatskoj objasniti sve gorim i gorim životnim standardom, što je uostalom stari glavni razlog korupciji u Rumunjskoj ili Bjelorusiji, no to nije prvenstveni uzrok nevolji.

Kao što smo od Josipa Kregara čuli, Hrvatska se diči naročito visokim stupnjem korupcije u državnome političkom vrhu. O tome nećemo doznati od policijskih i pravosudnih istražitelja, nego većinom od poslovnih ljudi koji su s političarima u kontaktu, i valjda se ne osjećaju dužnima spominjati konkretna imena i slučajeve. Društveni slojevi koje nazivamo običnim građanima imaju ne samo sve niži standard življenja u Hrvatskoj, nego također fantastičan uzor za korumpiranost u likovima svojih vodećih političara. Pravo je čudo da ovdje inspektori i carinici nisu još potkupljiviji, kad i oni i sami građani s pravom toliko vjeruju u duboku kvarnost državne vlasti. Ali, zašto bi onda obični građani tako rado i uporno birali političare za koje vjeruju da su korumpirani, ako izuzmemo činjenicu da nemaju koga drugog na izbor, jer društvo ipak dobiva predvodnike po svojoj mjeri? Zato što su obični građani pristali na prešutno sklapanje pravoga društvenog ugovora o (uzajamnoj) korumpiranosti, dok su s druge strane stola paraf stavljali vodeći političari. Često možemo čuti kako su današnji vladajući političari sklopili s građanima društveni ugovor prilikom posljednjih državnih izbora, o zajedničkom napredovanju prema boljem sutra, no to nažalost nije istina. Prije će biti da je taj tobožnji ugovor bio laž, jer ga derogira onaj prethodni, o nesmetanoj korumpiranosti obje strane. Uostalom, taj prethodni bio je vrlo uspješan, pa je i to razlog da se ovaj kasniji, s početka prošle godine, ne realizira lako. Korumpiranost političara sastoji se u tome što su današnji i prijašnji umnogome isti. Jer, današnja je vlast u prošloj sudjelovala naprosto tako što niti izdaleka nije učinila sve što je mogla da je sruši za opću dobrobit.

A korumpiranost građana sastoji se u tome što su godinama većinski pristajali na perverzije prošle vlasti, sve dok je glavnina izazvanih problema išla na račun neke manjinske skupine ili čitave susjedne države. Čime su to Hrvati onda zaslužili da sadašnja vlast odustane od svoje unosne korumpiranosti (koja se ogleda u npr. golemim provizijama za sklopljene poslove na državnoj razini)? Ničim, i zato će se barem još neko vrijeme političari bogatiti na račun opće društvene dobrobiti, dok mnogi njihovi kolege u zemljama bivšeg Istočnog bloka žale za propuštenim ratom. Zato će se hrvatski građani na političare sve uspješnije ugledati, pa će i potkupljivanje nižih činovnika postajati sve običnija stvar. Naposljetku, zato će još godinama važiti jedan ubitačno precizan aforizam, po kojemu je grčka tragedija zasnovana na mitu, a hrvatska na korupciji.

Igor Lasić